Koja je uloga HR-a u budućnosti rada?
Iako se HR nekada smatrao teškom funkcijom podrške, sada je spreman da služi kao strateški partner poslovanju, relevantan za uspeh kao istraživanje i razvoj, prodaja ili proizvodnja. Ali ispunjavanje te uloge neće zahtevati ništa manje od transformacije samog HR-a.
Evo šta šefovi ljudskih resursa (CHRO) širom Evrope i Sjedinjenih Država očekuju od budućeg operativnog modela HR-a:

- Digitalizacija će podići ljudske resurse, na primer, automatizacijom rutinskih procesa i prikupljanjem i delovanjem na podatke zaposlenih radi donošenja boljih odluka.
- HR bi mogao pomoći organizaciji da postane agilnija i fluidnija ako razbije tradicionalni model ljudskih resursa sa tri stuba i umjesto toga brže rasporedi talente na pitanja koja su najkritičnija za poslovanje ili uvede agilna plemena i odrede.
- Poslovni partneri HR-a bi se ponovo fokusirali na savetovanje najvišeg menadžmenta, umesto da se bave rutinskim administrativnim zadacima koji bi mogli da se automatizuju ili isporuče putem samouslužnih platformi.
- Stvaranje grupa za praksu ljudskih resursa moglo bi da se pozabavi specifičnim strateškim, međufunkcionalnim prioritetima ljudskih resursa od kraja do kraja (na primer, stvaranjem tima posvećenog zapošljavanju digitalnih talenata u velikim razmerama umesto delegiranja tog zadatka regrutovanju).
- HR će dati prioritet i organizovati se oko iskustva zaposlenih – koncentrišući se na ono što je radnicima najvažnije, posebno u kritičnim trenucima kao što su regrutovanje i prijem u radni odnos.
- Centri izvrsnosti i centri kompetencija mogli bi biti virtuelizovani, dajući HR poslovnim partnerima dvostruku ulogu podrške specifičnim poslovnim oblastima, istovremeno stvarajući funkcionalnu specijalizaciju koja obuhvata HR i organizaciju.
- HR bi mogao da stavi posao na mesto vozača, prebacujući odgovornost za neke tradicionalne HR zadatke na linijske menadžere.
Kako različitost, jednakost i inkluzija utiču na budućnost rada?
Rešavanje socijalne i ekonomske nejednakosti biće ključno za održivi, inkluzivni rast. A na poslu, osiguravanje da zaposleni iz svih sredina mogu da rade i napreduju često uključuje posvećene napore na poboljšanju raznolikosti, jednakosti i inkluzije. Jedna statistika koja donosi poruku kući: do 40 procenata rasta BDP-a u američkoj ekonomiji između 1960. i 2010. može se pripisati porastu učešća žena i obojenih ljudi u radnoj snazi kroz poboljšanu raspodelu talenata. Dok studije pokazuju da kompanije koje ulažu više napora na raznolikost, jednakost i inkluziju rade bolje, izazovi ostaju. Gubitak poslova tokom pandemije je neproporcionalno uticao na različite populacije, a neke žene su se odustale od radne snage zbog zatvaranja škola, nedostatka mogućnosti za brigu o deci ili drugih faktora. Različite populacije će imati različite potrebe, a razumevanje problema za Crne Amerikance, Latinoamerikance u Americi, Amerikance Azije i LGBTK+ i transrodne zaposlene (da uzmemo samo nekoliko primera) može pomoći u izradi planova kako bi organizacije bile pravednije i inkluzivnije. Koncept intersekcionalnosti je takođe od ključnog značaja: dok mnoge kompanije fokusiraju napore u pogledu raznolikosti na široke grupe (na primer, žene), ako ne uzmu u obzir druge identitete koje ljudi u tim grupama imaju, njihovi napori mogu biti ispod svog punog potencijala. Iako postoje značajne nijanse u svakoj diskusiji o raznolikosti, jednakosti i inkluziji, organizacije koje promiču budućnost rada mogu preduzeti tri široke akcije kako bi imale probleme u vidu:- Neka raznolikost bude prioritet, to je dobar posao i ne mora da ide na račun finansijskih rezultata.
- Izazovite pristrasnosti da povećate pravičnost, posebno preispitivanjem pretpostavki o znanju, veštinama, atributima i iskustvima potrebnim za uspeh.
- Poboljšajte inkluzivnost ili stepen do kojeg se zaposleni osećaju prihvaćeno i ovlašćeno da daju značajan doprinos.
