Zašto zaposleni menjaju kompanije? (headcount turnover)

Zašto zaposleni menjaju kompanije? (headcount turnover)

ZAŠTO ZAPOSLENI MENJAJU KOMPANIJE? (HEADCOUNT TURNOVER)

“Zaposleni menjaju kompanije zbog para” – to je najčešći komentar.

Pre nekog vremena pokrenuli smo diskusiju na LinkedIN grupi sa temom “Zašto zaposleni menjaju kompaniju”. Diskusija je imala dosta zanimljivih odgovora, pa hajde da ih vidimo.

Komentari su preneseni u originalu, osim što su pojedini komentari skraćeni zbog dužine teksta. Originalnu diskusiju možete pogledati na LinkedIN grupi MCB Menadžment Centra Beograd. Takođe, klikom na svakog Autora dolazite do njegovog javnog LinkedIN profila.

Komentari su iskreni, iz realnog iskustva različitih autora, nisu prepisani iz knjiga. Postoje razlike između žena i muškaraca, starijih i mlađih, iz privatnih i državnih kompanija…

 

 

Prisetio sam se kompanija koje sam promenio. Ovo su bili moji glavni razlozi (kompanije ne idu hronološki redom da se Vlasi ne dosete :)

Kompanija #1

Nesigurnost. Imao sam solidnu, ali neredovnu platu. Nikada nisam znao kada ću dobiti platu. Kada dobijem platu onda je zaista odlična, no nisam znao kada je sledeća. Supruga mi nije radila a deca su bila mala.

Kompanija #2
Šef. Promenio sam kompaniju zbog šefa koji je bio kreten (ulizica, poltron i nije imao svoje “ja”). Taman sam dobio povećanje +30% i ipak sam rešio da promenim kompaniju

Kompanija #3
“Know-how”. Kompanija nije imala “know-how”. Ja sam imao super radno mesto i platu, ali je kompanija bila slaba. Jednostavno, neznalice su radile u k ompaniji. Kompanija je kasnije propala.

Kompanija #4
Šef. Imao sam ludog, američkog narednika za šefa. Ne možete da zamislite drilovanje koje sam imao. Imao sam neverovatnu platu, odlična kola, platinastu karticu… No, džaba… a, i živeo sam i odvojen od porodice.

 

Bas sam istrazivao malo na ovu temu, i dosao do zakljucka da je glavni razlog odlaska zaposlenih iz kompanije njihov direktno pretpostavljeni.

Ako mene pitas, apsolutno se slazem, jer koliko god stvari da ne funkcionisu na poslu, ako imas sefa koji te motivise, od koga mozes nesto da naucis, uvijek ces se teze odluciti da napustis posao.

Naravno, ne treba zanemariti ni druge faktore koje si naveo, dodao bih jos dobra atmosfera na poslu ( dobar tim ljudi sa kojima radis, kvalitetni medjuljudski odnosi idr.) je takodje jedan od faktora koji nije zanemarljiv.

Lično smatram da je jako bitan faktor IZAZOV !!! Radeći duže isti posao prirodno je da ljudi gube motivaciju. Posao obavljaju rutinski, ne vide “uska grla”, ne nalaze načine da stvari unaprede. I dolazi do nezadovoljstva. Zato mi se svidja praksa nekih stranih kompanija koje menjaju ljude na rukovodećim pozicijama na 4 godine. Novi ljudi donose novu energiju, što je odlično i za firmu i za kadrove.

Evo malo pogleda iz ženskog ugla. Ovo je toliko široka tema, da je teško napraviti svedenu listu razloga za promenu posla.

Kad si početnik, obično imaš velike snove i vizije i precenjuješ svoje mogućnosti. Nije ti preterano bitno da udješ u suštinu kompanije i poistovetiš svoje ciljeve sa ciljevima kompanije, tj. da se ukalupiš, i novac je nekako presudni motiv da letiš “sa cveta na cvet”.

Kad stekneš odredjeno profesionalno iskustvo (po mom skromnom mišljenju kao osobi sa finance backgroundom) u raznim industrijama: FMCG, distribucija, multinacionalna kompanija, počinješ stvari da doživljavaš na drugi način (opet iz ličnog i meni bliskih ljudi iskustva) i novac nije presudan za promenu posla!

Zašto? Jer si već na poziciji da imaš ime i iskustvo, i u tom trenutku je sasvim logično da na postojećem poslu imaš adekvatan paket koji uključuje i dobru platu (relativan pojam) i službeni auto i kompanijsku kreditnu karticu.

Dakle, možeš dobiti isto to, samo malo drugačije!
E a šta je to što onda može da te motiviše da promeniš radnu sredinu?!

  •  Novi izazovi i energija
  • Prestiž – Multinacionalna kompanija, big 4, etc
  • Želja za daljim učenjem i usavršavanjem

Ja lično nikada nisam promenila posao zbog 1-4 sa Bojanove liste, ali mislim da su ti razlozi potpuno legitimni.

Evo jednog roditelja…. posle dve decenije radnog staža i ćerke koja je pubertetlija…. moja malenkost je bila prinudjena, ne da prati, vec da bude taj mladi menadžer sa radnom nedeljom od 90 sati i detetom koje je tek krenulo u školicu. Treba biti pravi majstor organizacije i postići biti odličan, predan, lojalan, vredan radnik, kupiti dete u pola tri iz školice, vratiti se na posao sa detetom, dati mu bojice i flomastere da crta…. dok je zanimljivo detetu…. kasnije naučiti ga osnovama menadžmenta i matematike, koristeći digitron koji lupa kao stara šerpa….. gurati tako od 26-te pa do neke 33-će… onda već dete odrasta, i više se ima vremena za posao (ozbiljan posao) ali nažalost snaga polako popušta…. tada se otvaraju nove mogućnosti, privatni biznis i to ne jedan već dva, gde menadžer zaista menadžeriše a ima svoje zaposlene…. znači, na tri strane biti angažovan….. odlično! Karijera ostvarena!

REZIME: možes biti majka, mozes biti napaljeni menadzer – odrices se partnera….. jer, neceg se moras odreci. Nazalost tri stvari se tesko uklapaju, dva jos djene-djene.

A sto se tice promene posla, sa moje strane gledista ide nesto u ovom redosledu:
1. Sigurnost
2. Kolege i boss (sa kim radim i ko mi je boss)
3. Pare i bonus

Mnogi potezi u karijeri su uslovljeni ne samo razlozima koje iznose Bojan i Bojana, nego i tajmingom: ono što je za mene bilo izazov i zabava sa 20 godina, postalo je teret sa 24 i sa dolaskom mog sina na svet. Ono što se smatralo dobrim poslom u industriji je izgledalo repetitivno i dosadno kad  sam imala više vremena da se posvetim poslu. Tako je odluka da odem u konsalting proizašla iz svih dobrih razloga (izazov, učenje novih stvari, tim koji je jako talentovan ali i veoma kompetitivan) ali velikim delom i zato što je momenat bio dobar.

Još jedna dimenzija je tzv. seniority i status – što si na boljoj poziciji i “čuven” po onome što radiš, to su češći izazovi iz konkurentskih firmi i recruitera pa čovek lako poklekne 50%+ ponudama :)

A pitanje da li je neko spreman da drži korak sa mladjima od sebe pa makar to znacilo 80+ sati verujem da bi mnoge žene to odmah prozrele i radile kvalitetnije, a ne uvek duže sate. Problem nastaje kad kompanija ne ocenjuje po rezultatima nego po vremenu koji zaposleni provode u i oko kancelarije.

Evo šta kažu neka istraživanja o motivaciji iz pogleda poslodavca i iz pogleda zaposlenog:

Zaposleni ističu da ih motiviše:

  • pohvala za dobro obavljen posao,
  • osećanje da znaju šta se dešava u kompaniji,
  • pomoć pri rešavanju privatnih problema,
  • siguran posao,
  • dobra plata,
  • interesantan posao,
  • posao koji im omogućava da napreduju u karijeri.

Poslodavci smatraju da zaposlene najviše motiviše:

  • novac,
  • siguran posao,
  • napredovanje na poslu.

Za mene je glavni motiv za napuštanje firme upravo tim u kom radim jer nema tih para koje bi mi razorile privatni život jer je to ono što sam. To ne znači da ne ostajem duže na poslu kad treba i koliko treba. Sve se može organizovati ukoliko, gle čuda, imate dobar privatan život. Mislim da tim koji radi 12 sati dnevno 7 dana u nedelji 12 meseci godišnje ima problem: treba da leti ili šef ili neko iz tima!

Sa druge strane ukoliko imate vere u sebe, imate dobar privatni život, sigurno ste u svom dosadašnjem radnom veku uštedeli nešto para, moći ćete da svoj život (koji se sastoji od poslovnog i privatnog) uskladite i da budete u harmoniji sa sobom jer inače sve trpi na duge staze.

I na kraju moja lista ima samo jednu stavku: kada mi ujutru zavija stomak i muka mi je od pomisli na posao koji radim vreme je za promenu.

Iz mog dosadasnjeg iskustva, mislim da zaposleni najvise napustaju kompanije, bez obzira na gomilu drugih spoljasnjih i ‘objektivnih’ razloga, onda kada se osete iznevereni od strane poslodavca. Do tog osecaja izneverenosti ne dolazi odjednom, cesce on predstavlja zbir raznoraznih situacija i manje-vise ‘malih’ dogadjaja koji se na kraju nakupe i stvore taj osecaj. Pritom pre svega mislim na razliku izmedju onoga cime smo zaposlenog privukli da radi kod nas, onoga sto smo mu obecali i onoga sto on zaista dobije ili u sta se vremenom situacija u kompaniji ‘izrodi’…

Mozda nisam u kontekstu Srbije, ali eto BiH. Gore se spominje motivacija zaposlenih pa i o tome nesto da kazem.

Meni se otkad sam pocela raditi namece jedno te isto pitanje. Zasto svi ljudi zele da rade u drzavnim firmama iako se zna da tu nema bash napredovanja niti pretjeranog ucenja. Jer ovako mozemo doci samo do zakljucka da je jedino sto ljudi zele ustvari da rade minimalno, a u isto vrijeme budu placeni dobro, sigurnost, a ne niti napredovanje, niti ucenje, niti interesantan posao.

A sto se tice napustanja kompanija, kada govorimo u sadasnjem vremenu mislim da su plate i neredovnost plata glavni razlog za napustanje kompanija.

A sto se tice majki koje su zaposlene, ima jedna studija koju sam procitala, da vecina majki ne zeli da radi PT nego traze FT poslove iz razloga sto kako stoji u studiji, tada jedino mogu na miru da popiju kafu i posvete se necemu drugom a ne samo kuci i djeci. :) pa eto mozda bi i pratili tog menadzera onda…

Hmmm … Koliko ljudi toliko različtih razloga. Međutim sem razloga koje ste naveli, mislim da je ključni momenat – Zato što ljudi veruju da će im na drugom radnom mestu u drugoj kompaniji biti bolje. Što u većini slučajeva biva.

Ali da ne bi postojalo ono ali sve bilo lakše :) Prilikom promene posla većina ljudi ne vodi računa i ne sakuplja informacije o najvažnijoj stvari a to je kakva je organizaciona kultura u toj drugoj kompaniji! Uh … velika greška. Ukoliko vaše vrednosti ne odgovaraju vrednostima kompanije teško da će čovek moći da izdrži pritisak da radi na način u koji duboko ne veruje, koji ne odgovoara njegovim stavovima. Kako da vi na intervju otkrijete organizacionu kulturu nove kompanije u kojoj želite da radite? U redu sagledali ste opis posla, uslove, platu, bonuse …

Ali ko su vam buduće kolege? Koji je njihov obrazovni status, koliko dugo rade, šta se vrednuje u datoj kompaniji. I koliko god istraživali opet ne znate dok ne počnete da radite ko su glavne neformalne grupe, kako su pozicionirane i ko kome čuva leđa :) Nekim ljudima je izazov i napredovanje sve, drugim ljudima je sigurnost posla, plate, status kompanije,…

Mislim da pre promene posla čovek treba ozbiljno da sagleda šta njega zaista motiviše, čemu teži, koji su mu planovi … i tek tada da krene u potragu za novim poslom kako bi povećao verovatnoću poklapanja sopstvenih ciljeva sa ciljevima kompanije.

Interesantna tema kojoj bih ja pridodala kao razlog za napustanje posla nemogucnost razvoja. Meni je ovo bila najvaznija stvar, ako negde ne mogu da se razvijam i da pokazem to sto znam vreme je za napustanje firme. Isto tako se slazem da je sigurnost veoma vazna, a korektan sef koji motivise zaposlene je jedan od razloga zbog cega ce ljudi i sa manjom platom ostajati na poslu.

Da rezimiram:
1. Mogucnost razvoja i napredovanja
2. Sigurnost
3. Korektan sef

OK, to je to. Pročitali ste 10-ak različitih autora, njihovo iskustvo, razmišljanje, stavove. Voleo bih da čujem i tvoje iskustvo.

  • Koji je tvoj razlog za promenu posla?

Podeli ga sa nama na MCB Blogu Finansijski Snowboard.

Autor

Bojan  Šćepanović

MCB Menadžment Centar Beograd

063 7004 518


27 Komentara

  1. Tatjana Bolpačić :
    24.10.2011 u 09:23|Permalink

    Najveći deo razloga je naveden u tekstu.
    Sve ostalo je deo psihološke prirode, stava, ciljeva zaposlenih u toku karijere.
    Bez obzira na razlog, ja sam uvek imala neki lični unutrašnji osećaj, koji me tera na promenu.
    Taj osećaj da treba da napustim kompaniju, uvek jedno vreme nosim u sebi. Prvo probam da ga prevaziđem, ako ne ide, onda ga dalje proveravam kroz svakodnevene situacije. Na kraju, kada osetim da sam psihološki prevazišla kompaniju, donesem odluku i tada sam savršeno mirna i sigurna da to tako treba.
    Zato smatram da  kvalitetna saradnja i partnerstvo mogu da budu dobra opcija rada.

  2. Ognjen :
    24.10.2011 u 10:18|Permalink

    Po meni, u ovim godinama u kojim sam, najvaznija stvar je mogućnost za napredovanje. Ni plata, ni bonusi, ni pozicija ne znaci nista ako nemam mogućnost da napredujem dalje, da se usavršavam. Ako vidim da za 5g ili 10g mogu da ostanem na istoj pozicij uz poboljsanja plate i uslova onda je vreme za promene. Smatram da se treba stalno usavršavati i teziti na nečemu boljem. Onog trenutka kada posao postane monoton iz dana u dan, a u trenutnoj kompanij ne postoji mogućnost za npredak, vreme je da se diže sidro.
     

  3. Radmila :
    24.10.2011 u 13:05|Permalink

    Procitala sam komentare ljudi na ovu temu, cetitam na izboru teme Evo moje rang liste razloga i na kraju jos i jedno pitanje za sve koji su se ukljucivali na ovu temu.

    Dakle razlozi zbog promjene posla:

    1. sigurnost; 2. los odnos i komunikacija sa nadredjenima ili ruzna atmosfera unutar tima. 3. potraga i potreba za novim izazovima nakon najmanje cetiri godine provedene na jednom poslu!

    Dodatak: razlog zbog kojeg ja uporno vec dvije godine trazim novi posao je spajanje porodice pod broj jedan a drugi je potreba za novim izazovima i zasicenost poslom koji je postao rutina. Madjutim, kako se ta moja potraga zaista otegla i otegla, negdje sam i navodila u pismima motivacije iskreno da mi je spajanje porodice razlog broj 1., ali sam nedavno dobila savjet od jednog kolege da to nikako, nikako ne spominjem kao motiv jer to moze biti kontraproduktivno, i da uvijek trebam isticati npr. profesionalni razvoj kao motiv? Kakva su vasa misljena i iskustva?
    Radmila

  4. Milena :
    24.10.2011 u 21:06|Permalink

    Svi razlozi su više-manje dati. Hm…Posle dvadesetak godina rada rekla bih da je kod mene uvek na prvom mestu bio IZAZOV, želja da znam i uradim više. Moram da priznam da sam se vremenom naučila kako da prevazilazim nesuglasice i konfliktne situacije. Uspevala sam da ignorišem nepotrebne i suvišne komentare. Ok, možda mi je olakšanje i to što sam dugi niz godina bila na rukovodećoj poziciji gde sam imala direktnu komunikaciju sa vlasnicima firmi?! Oni su zaista bili  sasvim ok.  Međurim, sigurna sam da je rad od… ne znam ni sama koliko časova dnevno??? ostavio trag. Ono što sam sigurna da je sada bitno, posle godina ulaganja u sebe, svakako su kombinacija dva faktora: zarada i vreme koje mi ostaje za porodicu.

  5. 25.10.2011 u 10:13|Permalink

    Mislim da najvise mogu da se poistovetim sa Bojanom Medic…
    A razlog, najbitnije je IZAZOV…!!!

  6. 25.10.2011 u 16:28|Permalink

    Bojane, 

    moji razlozi se poistovecuju sa tvojim!
    Nesigurnost zbog neredovne plate (iako je bila dobra, nisam mogla da predvidim kada ce biti naredna….. hm zar plata treba da se predvidja!)  😉

    A zbog neredovne plate pocinjete da “pronalazite” i druge razloge zasto je dobro da napustite posao, promenite i sl. :) Po neki “kreten od šefa” se uvek nadje, ali kad verujes u sebe, svoje sposobnosti i iskustvo, shvatis da neko takav moze biti izazov vise ili bitna prekretnica u tvom zivotu. 

    E sad, znam da ce ovo zvucati kao reklama, ali morala sam da napisem.

    Zbog nesigurnosti i  šefa, tj. šefice :) dala sam otkaz iako nisam prethodno pronasla drugi posao, vec sam upisala MCB Akademiju.

    Sada je sve mnogo drugacije!

    “Some people drink from the fountain of knowledge, others just gargle.” 

    Pozdrav i kao sto rece Jobs “Stay hungry, stay foolish!”

  7. 25.10.2011 u 20:55|Permalink

    Btw, pogledajte video na linku ispod. Mozda bi bilo zanimljivo otvoriti diskusiju i na temu “Na koji nacin dati otkaz”  😀

    (damama ce se najvise dopasti video, sigurna sam)  😛

    http://www.youtube.com/watch?v=GP_3p0Edgdk&feature=related

      

  8. Dusan :
    26.10.2011 u 13:24|Permalink

    Сви наведени разлози су истинити и добри. Шта по мом мишљењу може да натера човека да мења фирму, радну а често и животну средину:
    – Не сигурност,мала и не редовна примања
    – Не могућност даљег стручног усавршавања, или чак средина која намеће ограничења. Нарочито после приватизације, без обзира да ли су нови власници домаћи или инострани, често може да се чује да је стручност потиснута у страну и постала неважна. И често, баш најстручнији напуштају та предузећа.
    – Не постојање колегијалности и добре радне атмосфере.
    Веома дирљиво ми је било када смо у једној фирми примали младе који су тек завршили школовање. На питање шта очекују од посла и фирме скоро сви су, као по договору, на првом месту одговарали: коректан, колегијалан и људски однос. Тек после тога су наводили финансијска и друга очекивања. 
    Да ли се данас,част изузецима, негују овакви односи у предузећима?

    Постоји још много других разлога које би смо сви могли да наведемо. Све је то у ствари слика наше стварности.

    Можда би интересантно било да се направи анкета и са питањем: зашто запослени не мењају радно место? Да ли због тога што су задовољни постојећим, или јер немају другог избора?
    У сваком случају и то би била слика наше данашњице…
    Поздрав и пуно успеха свима!

  9. MM :
    26.10.2011 u 18:59|Permalink

    Ja sam imao priliko da radim za najveće koorporacije, al hormon sreće se luči bar kod mene samo kad radim za sebe!

  10. 26.10.2011 u 21:40|Permalink

    MM, sviđa mi se izraz “hormon sreće” :)

  11. 29.10.2011 u 13:35|Permalink

    prvo sam radila u firmi sa sefovima,direktorima,kotrolorima nikakvom platom.posle sam otisla u privatike i mislila sam da cu da odahem.radila sam24h dnevno i stalno bila duzna drzavi.aoda sto rece Bojan proradio mi je hormon srece.POCELA SAM KONACNODA RADIM ZA SEBE I SVOJU DECU SAMO ZATO STO SAM PROMENILA KAFU I USLA U TIM.M.LM

  12. Jasminka Stojačić :
    01.11.2011 u 21:25|Permalink

    Odlična i uvek aktuelna tema, pa ni komentari nisu mogli biti loši. Slažem se sa svim gore iznetim i dodajem svoje razloge:

    Šef – veoma mi je bitno sa kim radim:neznalica ili majstor svog zanata.
    Sigurnost posla (povezano sa tačkom 1)
    Kolege, medjuljudski odnosi, korporativna kultura.
    Radno vreme (dosada je uglavnom bilo 10, pa i 12 sati).
    Zarada i dr. beneficije.

    • 01.11.2011 u 21:30|Permalink

      Jasminka, da li je 10/12 sati malo ili puno ? :)

      • Jasminka Stojačić :
        02.11.2011 u 21:37|Permalink

        Puno! Sve više od 8 sati znači sledeće: ili štede na ljudima, pa gaze postojeće ili je posao neadekvatno organizovan… Naravno, ovde ne računam slučajeve kada si sam svoj gazda.

  13. 05.11.2011 u 00:05|Permalink

    1. zbog ŽENE

    2. zbog MUŠKARCA

    3. zbog PARTNERA (LBGT) :)

  14. Vladislav Pesic :
    26.11.2011 u 23:54|Permalink

    Fenomenalan izraz “hormon srece”!
    Kod mene je on vezan za izazov, naprosto da uradim “nesto” bilo za platu ili u svojoj firmi (probao oba recepta :)).
    Mada, vise bi voleo da ima vise postova sa ovim ” nesto da uradim” nego onih birokratskih (plata, bonus, kartica, ne/voli me sef).
    Uradite to “nesto” sa sobom i menja se i sef i plata i firma!
     

  15. Rastko :
    20.12.2011 u 22:49|Permalink

    10 stvari zvog kojih treba da pobegnete prvog meseca:
    1. U prvoj nedelji vašeg rada kolega u kancelariji  je imao nervni slom
    2. Tokom prve tri nedelja nove kolege (novi su oni vama kao i vi njima) se žale na nedovoljnju zaradu (a vi imate više, tjah…
    3. Shvatate da rpvi mesec nije namenjen orjentaciji, analizi i planiranju – od vas se traže rezultati, pa čak i prodaji iako niste prodavac i to vam ne piše na vizitki
    4. Kolega je ponovo imao nervni slom, a Google nema odgovor na pitanje “how to handle someone’s nervous breakdown in the workplace”
    5. Dolazi sledeći mesec a vi ste zaboravili čime se kompanija uopšte bavi jer sju va zatrpali programima i projektima koji nikakve veze sa vašim opisom posla nemajiu, tražeći pomoć ili još gore – ne tražeći ništa od vas, “tek da se informišete”
    6. Instaliraju vam softver za praćenje na kompjuteru
    7. A vi se pravite da niste videli 😀
    8. Šalju vas na put u ime firme bez dnevnica ali spremite prezentaciju :)))
    9. Osećate miris marihuane u kancelarijama?!! Konačno vam je jasno zašto ništa ne štima…wow. OK, nije do vas, do njih je..
    10.  Shvatate da život prolazi mimo vas a tek ste dva meseca na novom poslu….
     
    KRAJ.

  16. brane :
    16.01.2013 u 20:11|Permalink

    Vidim gore da Erika Blažić ima komentar o nečemu tako moćnom. Vrlo je lepo kad te politika ugura u novu stranu privatnu firmu kao HR službenika a onda nekom kandidatu odgovoriš da nije dovoljno dobar za posao u toj istoj kompaniji je dovoljno politički žut. SRAMOTA kako ima obrza da upšte nešto komentariše i savetuje. Misli ako izbaci svoje adute direktoru ili gazdi na izvolite da može da soli pamet ostalima

    • brane :
      16.01.2013 u 20:12|Permalink

      PAZI NIJE BIO DOVOLJNO POLITIČKI OBOJEN I NA LISTI ČLANOVA U DRUGOM GRADU IZ KOG JE BIO SPREMAN DA SE PRESELI

  17. tamara :
    22.04.2013 u 21:00|Permalink

    Zbog cega sam dlai otkaz:
    1. bolja ponuda – veca plata
    2. Losi nadredjeni sef, direktor
     
     

  18. Kimiša :
    01.11.2013 u 08:33|Permalink

    Sa obzirom da sam sa 26 godina kao diplomirani ekonomista promenio “već” 4 firme, glavni razlozi, u mom slučaju, su bili prvenstveno neizvesnost i netransparentnost po pitanju napredovanja i plate, nedostatak komunikacije sa nadređenima što na kraju dovodi do grešaka u radu. Poziciju pripravnika u jednoj od Big4 sam napustio prvenstveno zbog navedenih razloga. Trenutno radim u oblasti finansija i računovodstva što mi je i u struci i nije mi presudna plata koliko odnos sa nadređenima, mogućnost usavršavanja, napredovanja i prvenstveno transparentnost.

  19. Milan :
    22.11.2014 u 22:19|Permalink

    Zanimljiva tema svakako, ali koliko ljudi toliko i razloga. Pošto je jako veliki broj ljudi iz HR-a dao svoj doprinos diskusiji, želim i ja da podelim neka svoja viđenja problema. 
    1. Nepostojanje samosvesnosti kod zaposlenog koji odlazi
    Da li mislite da osoba može uvek raconalno da razloži i procesuira svoje okruženje ili se vodi emocijama? Ako ne napredujemo, kriv je menadžer i sl. Precenjujemo svoje mogućnosti i trenutnu situaciju vrlo često. Konkretan primer, odlično plaćeni menadžer (čiji se tim rasformirao u procesu reorganizacije, pozicija ukinuta u jednoj od najvecih svetskih IT kompanija) ne želi da preuzme drugi poziciju istog nivoa. Vrlo uvređen, na loš način se rastaje od kompanije, naravno uzima “severance” paket u iznosu od 100k+ eura i odlazi u privatni konsalting biznis koji propada.  Nakon godinu dana, njegova aplikacija je na stolu HRBP-a. Naravno, odbijen je.
    2. Da li HR treba da bude zabrinut što zaposleni odlaze?
    Sa jedne strane da. U slučaju da je povećana fluktuacija među kritičnim talentima HR mora da napravi dobru dijagnostiku i da odreaguje adekvatno. Naravno, obezbediti zdravu radnu sredinu kao osnovu (pitanja kao “šef kreten” i “miris marihuane” ne bi smela da se događaju ozbiljnim kompanijama) a ostale HR programe fokusirati na pravi način.
    Sa druge strane, gotovo da ne postoji kompanija koja se ne suočava sa određenim procentom fluktuacije na godišnjem nivou koji se smatra zdravim (pogotovo u zemljama sa razvijenim tržištem rada). Svi smo čuli bombastične naslove gde neke američke kompanije nude novac ljudima koji daju otkaz. Niko ne želi nezainteresovanog radnika. Neki guru je postavio ovo pitanje jednom ” Da li želite da Homer Simpson radi u vašoj nuklearci?” :)
    3. Koliko vas u HR-u veruje u verodostojnost iskaza na na “exit” intervju-u zaposlenog koji napušta kompaniju? Koliko se oslanjate na rezultate intervjua u pokusajima da popravite probleme koji su naterali radnika da ode? Da li odlazeći zaposleni “otvara dušu” ili pak ne želi da zatvori vrata zadnjicom?
     
    Ajde, dosta je za sad, pa ćemo nastaviti…
    Milan

Napiši odgovor IRMA Ahmetovic Cancel reply

Newsletter pretplata

Autori Tagovi
  • Aleksandar Duković (4)
  • Aleksandar Nedeljković (1)
  • Aleksandar Nešić (1)
  • Aleksandar Pejčić (1)
  • Aleksandar Predić (2)
  • Aleksandar Teofilović (3)
  • Aleksandra Dutina (2)
  • Aleksandra Janković (1)
  • Aleksandra Paunić (1)
  • Aleksandra Đorđević (2)
  • Almir A. Budalica (20)
  • Ana Petonjić (1)
  • Ana Petrović (1)
  • Andreas Graf (1)
  • Andrej Beslać (1)
  • Andrej Kuku (1)
  • Andrija Pavlović (2)
  • Anja Atanasijević (1)
  • Anja Dadasović (1)
  • Biljana Dimitrijević (1)
  • Biljana Dukovic (1)
  • Biljana Masić (6)
  • Bjarte Bogsnes (1)
  • Bogdan Kravić (1)
  • Bojan Grahovac (1)
  • Bojan Pavlović (1)
  • Bojan Radoš (2)
  • Bojan Radun (1)
  • Bojan Šćepanović (517)
  • Bojana Pejčić (26)
  • Bojana Radović (1)
  • Bojana Vesić Anić (1)
  • Bojana Vesić Antić (1)
  • Branislav Lončar (3)
  • Branislav Vujović (1)
  • Branislav Zobenica (1)
  • Cmilja Tucaković (1)
  • Dalibor Pajić (1)
  • Daniela Laketic (31)
  • Danijela Medić (1)
  • Danijela Popović (1)
  • Danijela Resimić (1)
  • Danijela Tuco (1)
  • Darko Bjelić (2)
  • Darko Samardžija (1)
  • Darko Vlajkovic (27)
  • David Momčilović (1)
  • Davor Sakač (1)
  • Dejan Marković (1)
  • Dejan Đorđević (1)
  • Dejana Manić Kavgić (2)
  • Denis Trbović (3)
  • Desa Ćuk (1)
  • Dimitrije Stojanović (1)
  • Vojislav Marjanović (3)
  • Dragan Radosavljević (2)
  • Dragan Ranisavljević (1)
  • Dragan Vještica (3)
  • Dragana Gondžo (1)
  • Dragana Guzina (1)
  • Dragana Lukić (1)
  • Dragana Nerandžić (1)
  • Dragana Ovčarov (1)
  • Dragana Stojanović (2)
  • Dragana Đorđević (1)
  • Draško Marković (1)
  • Dražan Planinić (1)
  • Dušan Krejaković (1)
  • Excel genije! (151)
  • Fabrizio Renzi (1)
  • Goran Petrović (1)
  • Goran Popović (4)
  • Goran Slijepčević (1)
  • Goran Vasić (1)
  • Goran Vujasinović (1)
  • Gorana Golubovic Vuksanovic (1)
  • Goranka Radojčić (2)
  • Gordana Jankov (1)
  • Gostujuci autor (514)
  • Ilija Vujović (1)
  • Irina Zdravković (2)
  • Istok Pavlović (1)
  • Ivan Anđelković (1)
  • Ivan Bešker (1)
  • Ivan Ćirković (1)
  • Ivan Dačković (1)
  • Ivan Kostadinović (1)
  • Ivan Veselinović (3)
  • Ivan Đurić (1)
  • Ivana Dagović (1)
  • Ivana Jevtić (1)
  • Ivana Milić (1)
  • Ivana Popović (1)
  • Ivana Savović (1)
  • Ivana Višnjić (3)
  • Ivana Vlahović (1)
  • Jasenka Stekić (1)
  • Jelena Jovanović (1)
  • Jelena Lečić Mirčetić (1)
  • Jelena Radovanac (1)
  • Jelena Ristić (1)
  • Jelena Stojmenović (1)
  • Jelena Vučković (1)
  • Jovan Gligorijević (1)
  • Jovan Krstić (1)
  • Jovana Kondić (2)
  • Jovana Stanojčić (1)
  • Jovo Stokić (2)
  • Katarina Ćevriz (2)
  • Kristina Bojović (1)
  • Ksenija Karić (1)
  • Lazar Džamić (1)
  • Leo Pandžić (2)
  • Lidija Latinović (1)
  • Ljubomir Skupek (1)
  • Lucija Vesić (1)
  • Maja Mrkalj (1)
  • Maja Nikčević Rmandić (1)
  • Maja Petrović (1)
  • Maja Šobot (1)
  • Maja Verlašević (1)
  • Maja Zikic (1)
  • Mari Glavonjić (2)
  • Marija Đurović (1)
  • Marija Kostić (1)
  • Marija Rokvić (1)
  • Marija Švigir (32)
  • Marija Tatarević (3)
  • Marijana Krička (1)
  • Marina Mitić Jekić (1)
  • Mariora Andraš Tomić (1)
  • Marko Agatonović (2)
  • Marko Bekić (1)
  • Matjaž Fajfar (2)
  • Milan Listeš (2)
  • Milan Maglov (1)
  • Milan Manić (1)
  • Milan Marković (1)
  • Milan Milenković (1)
  • Milan Radivojevic (1)
  • Milan Simić (1)
  • Milan Zaletel (1)
  • Milan Đorđević (1)
  • Mile Mitrović (47)
  • Milena Janjić (3)
  • Milena Nikolov (1)
  • Milena Radosavljević Đorić (1)
  • Milena Rajić (1)
  • Milenko Dželetović (1)
  • Milica Altgelt (1)
  • Milica Ivic (1)
  • Milica Đorđević (1)
  • Miloš Cvetković (7)
  • Miloš Jauković (1)
  • Miloš Jeličić (2)
  • Miloš Nedeljković (1)
  • Miloš Pucarević (1)
  • Miloš Puzić (1)
  • Miloš Simić (1)
  • Miloš Vasić (1)
  • Miloš Zeković (1)
  • Miona Živkov-Ivanišević (4)
  • Mirjana Pašalić (2)
  • Jelena Jovanović (5)
  • Mladen Ranković (1)
  • Natalija Jegdić (1)
  • Natalija Mihajlović (1)
  • Natalija Pešić (2)
  • Natalija Popovic (1)
  • Nataša Kuzmanovski (1)
  • Nataša Stamenković (2)
  • Nataša Žikić Buha (1)
  • Nebojša Vlatković (1)
  • Neda Čičarević Tepić (1)
  • Neda Jovanović (1)
  • Nemanja Knežević (1)
  • Nemanja Nikolić (3)
  • Nenad Dlačić (1)
  • Nenad Kovačević (1)
  • Nenad Radunović (1)
  • Nenad Trajkovski (1)
  • Nevena Dokmanović (1)
  • Nevena Radovanović (1)
  • Nevena Vračar (1)
  • Nikola Avram (1)
  • Nikola Cvijanović (1)
  • Nikola Petreski (1)
  • Nikola Stokić (2)
  • Nikola Turkan (1)
  • Nikša Vušurović (1)
  • Olga Mirković (1)
  • Olivera Dostanić (1)
  • Olivera Krneta (1)
  • Olivera Nikodijević (1)
  • Petar Ćurčić (1)
  • Petar Popović (1)
  • Petar Živković (3)
  • Predrag Krasojevic (7)
  • Predrag Kudra (1)
  • Predrag Micić (1)
  • Predrag Petrović (5)
  • Rade Hajder (1)
  • Rade Radanović (2)
  • Rade Stojisavljević (1)
  • Radomir Petronijević (1)
  • Rajko Vasojević (1)
  • Roland Seeliger (1)
  • Sandra Rapo (1)
  • Sanja Jevđenijević (1)
  • Sanja Mrđanov (2)
  • Saša Stamenković (1)
  • Silvia Tomić (1)
  • Slavica Vučetić (1)
  • Slavica Vujičić (1)
  • Slaviša Lečić (2)
  • Slavko Vujnovic (7)
  • Slobodan Anić (2)
  • Slobodan Radoičić (1)
  • Slobodan Roksandić (1)
  • Slobodan Žepinić (1)
  • Snežana Glavonjić (1)
  • Snežana Trajkovski (1)
  • Snježana Pivaš (1)
  • Sonja Nenić Andreev (1)
  • Srdjan Grbić (1)
  • Srđan Grubić (1)
  • Srđan Pavlović (1)
  • Stefanija Georgieva (8)
  • Stevan Ćomić (1)
  • Svetlana Mirković Borčić (1)
  • Svetlana Pajić (1)
  • Svetlana Žikić (2)
  • Tamara Dragašević (1)
  • Tamara Lazić (3)
  • Tamara Matović (2)
  • Tatjana Bolpačić (22)
  • Tatjana Jovanović (1)
  • Tatjana Lukić (2)
  • Tijana Anđelić (1)
  • Tijana Drljević (1)
  • Tijana Rauš (1)
  • Tomislav Mimica (1)
  • Vedran Babik (1)
  • Vedrana Božić (2)
  • Vedrana Vukša (1)
  • Velibor Ilić (1)
  • Veljko Stanojković (1)
  • Veljko Žarić (1)
  • Veroljub Zmijanac (1)
  • Vesna Stojanvić (1)
  • Violeta Kovačević (1)
  • Vladan Buha (1)
  • Vladan Matović (1)
  • Vladimir Petković (2)
  • Vladimir Popović (1)
  • Vladimir Stojković (1)
  • Yeghishe Avagyan (1)
  • Žaklina Teofilović (2)
  • Žarko Milovanović (1)
  • Žarko Savić (1)
  • Željko Ćulibrk (1)
  • Željko Vidojević (1)
  • Živka Mutlak (1)
  • Živorad Radovanović (1)
  • Zoran Blagojević (1)
  • Zoran Daljević (1)
  • Zorica Dinić (1)
  • Zorica Popović (1)
  • Đorđe Koprivica (2)
  • Đorđe Milinković (1)
  • Đorđe Živanović (1)
  • Trenutno nema magazina