Sređivanje ormana (Upravljanje vremenom)

Uhvatila sam se ovih dana sređivanja po kući (kažu da se to, u mom stanju, zove sindrom svijanja gnezda) pa na red dođoše i ormani.
Dok sam to radila na pamet mi pade da sam na jednom treningu čula analogiju između sređivanja ormana i upravljanja vremenom.
Kažu sledeće:
Orman
-
ograničen prostor
-
više stvari nego prostora
-
stvari ugurane gde god ima mesta bez posebnog reda
-
nasumična organizacija otežava pregled stvari
-
neefikasan u smislu organizovanja stvari
Dan
-
ograničen broj sati
-
više obaveza nego vremena
-
poslovi ugurani gde god ima mesta bez posebnog reda
-
nasumična organizacija otežava pregled obaveza
-
neefikasan u smislu organizacije vremena
Ima logike, zar ne?
Pa šta onda sa tim? Kako bolje organizovati svoje vreme?
Istina je da mi ne možemo da upravljamo svojim vremenom, već samo SVOJIM AKTIVNOSTIMA u vremenu koje imamo na raspolaganju! Vreme prolazi, šta god mi radili.
Par koraka ka boljoj organizaciji AKTIVNOSTI (VREMENA):
-
Kreirati spisak obaveza – TO DO lista odnosno izvaditi sve stvari iz ormana
-
Odrediti priorite aktivnostima (moram da uradim, trebalo bi, mogao bi ili hitno/bitno i sl.) odnosno ovo nosim, ovo ću možda, ovo poklanjam drugima, ovo je za bacanje…
-
Planirati – mesečno, nedeljno, dnevno (NE ZABORAVITI CILJEVE!) odn. spakovati stvari u orman po nekom unapred utvđenom redu/logici
-
VAŽNO – Učiti o sopstvenom planiranju i organizaciji aktivnosti i stvari!
I još par saveta:
-
Pri planiranju ne zaboravite na stvari koje su vam VAŽNE, a možda nisu previše hitne!
-
Ne odlažite NEPRIJATNE, a važne stvari, najlakše je raditi stvari koje volimo
-
PLANIRAJTE telefonske pozive i odgovaranje na e-mail
-
GRUPIŠITE aktivnosti po sličnosti npr. pola sata odgovarajte na e-mailove, zatim obavite sve telefonske pozive… ne dajte da ono što možete da planirate postane kradljivac vašeg vremena!
-
ZAVRŠAVAJTE poslove.
-
Planirajte u PISANOJ formi! Ne morate sve da pamtite.
-
Na kraju radnog dana odvojite 5 min za SREDJIVANJE stola i računara
-
Fokus treba da bude na REZULTAT, ne da budete zauzeti.
-
PODELITE dan na 30 min intervale.
-
Vodite AŽURNU evidenciju obaveza.
-
Dodajte još min 10% vremena za NEPLANIRANE stvari
Istraživanja kažu da nam primena tehnika za upravljanje vremenom štedi i do 2h dnevno tj. oko 60h mesečno!
Volela bih da čujem šta Vama pomaže da se organizujete.
Koje tehnike i alate vi koristite?
Autor
Marija Švigir
24 Komentara
Ovo sve savrseno funkcionise do trenutka kad u gnezdo koje sada svijas dodje nesto malo sto vristi i diktira jedan potpuno novi tempo zivota. E onda sredjivanje plakara nikad ne moze da dodje na red, jer svako planiranje pada u vodu kada danas cak i ne mozes da pretpostavis koje ces sve tacno sutra obaveze imati. Zato srecno!
Hvala


Pre neki dan sam izašla iz bolnice sa jednom vrištavicom, kući me dočekala druga od 21 mesec…
U ovom slučaju, hitno i bitno je ono što je njima dvema hitno i bitno!
Od tehnika za upravljanje vremenom, u ovoj situaciji odredjivanje prioriteta mi se pokazalo kao ključno. Odnosno, radim stvari koje su VAŽNE, a manje bitne mogu da sačekaju ili da se delegiraju nekome
Pozdrav!
Marija
Hajde da ja dodam moje “vrištavce” od 13 i 11 godina (ja ih zovem čudovišta :)). Kada sam planirao svoje lične ciljeve za 2011, prvo sam postavio kao prioritet dva mala čudovišta/vrištavce. Npr, hoću da pogledam 80% utakmica mog sina. To je određivanje PRIORITETA (bitno/ne-bitno). Svestan sam da ću neke druge stvari žrtvovati – npr, posao i pare :(… No, kao što Marija reče – sve od tebe zavisi. Dakle, draga imenjakinjo, možeš ti to! Uostalom, tvoje ime ime je nastalo od reči “boj”-bojevati, voditi bitku, ratnik…
time management najveci problem svima
Ha, ha! Ne mogu da odolim a da se ne poistovetim sa Bojanom
Sve to lepo funkcioniše, sve dok ne dođe “omiljeni vrištavac”
Nekako sam uspevao da držim korak sa prvim. Sada starijeg spremamo za školu, a mlađi je u pelenama. Obožavam ih! E, ali kada u sred sastanka pozvoni telefon sa pozivom iz vrtića… ili kada “sređivanje ormana” isplaniram za vikend, a on ode u drugom pravcu… glavobolja. Ode cela nedelja. Ali ne brinite, i tada se sve stiže, samo je napor dvostruki…
Pozdrav!
upravljanje vremenom štedi i do 2h dnevno tj. oko 60h nedeljno!
Verovatno ste mislili mesecno? 😉
da, da – mesečno!
Hvala, ispravila sam
Pozdrav,
Marija
Taj tvoj “orman” je za mene uvek slikovit i “dobra opomena” da se ne “zagubim” u danu.
Pokušavam da to prenesem na svog sina, koji je kreativac (kako kažu: “Pusti, dete (23 godine) on je umetnička duša”). Na fakultetu Primenjenih umetnosti će sigurno savladati njegov “industrijski dizajn”, ali na žalost “upravljanje vremenom” deluje kao “nemoguća misija”. U kasnijim godinama fakulteta sve je “klizno” i “opušteno” a njegov “dnevni orman” je vrlo haotičan.
Pa, hvala, Maki, u ime mladih generacija, uputićemo ih na Post.
Hm. Ormar mi je uvek besprekorno sredjen, vrlo pazljivo odslušala trening za upravljanje vremenom, sve savete i tehnike jasno razumela i primenila i opet ne mogu da se pohvalim organizacijom vremena! U stvari, sve važi do 10 ujutru i posle toga vise ne znam gde sam. Desi mi se da otvorim i zapocnem sa odgovorima na pet, sest maila odjednom i kako me nesto prekine , do kraja dana i ne odgovorim.
… uvek me nesto ceka i to sto ceka se svekim danom sve vise gomila!
Tehnika: podsetnici, planovi , prioriteti … nista ne pomaze
Lola, ima jedna sjajna knjiga “how to put strategy into action?”. Odredila si ciljeve, postavila prioritete… a da li se ZAISTA pridržavaš ciljeva ? Ili dopuštaš da ti misli odlutaju. Ja imam veliki TO DO listu (spisak svih aktivnosti) a onda napravim DNEVNU TO DO listu sa 3-5 ciljeva koje MORAM da uradim tog dana. Tako su mi ciljevi non stop pred očima. Verovala ili ne, ali to “pali raju”. Ili, barem mene
Precizan, stav o tome ko sam gde sam u kom vremenu i kakvom prostoru, uvek mi daje vremena da budem organizovan, bas kao i sitnice oko mene koje zivot mi znace, poput telefonskog imenika, ispeglane kosulje u ormanu, slozenih zimskih letnjih stvari……
Moj orman ima daleko manje stvari, najpre u odnosu na ono kako ga ja kao idealnog zamišljam, a potom u odnosu na obaveze koje ili imam ili sama nametnem u danu.Koliko god da sam čitala na ovu temu ili bila na worshopovima uvek mi je ovakav Marijin rezime potreban kao podstenik, pogotovo kad je koncizan kao ovaj blog…
Obaveze – šta je to? To je pitanje koje treba sebi da postavite ili preneseno na slučaj ormar Da li mi ova košulja treba…koliko je često nosim? i Što je na jvažnije koliko je ta obaveza važna u odnosu na neku drugu. I kad to jasno raščlanite u svojoj glavi vremena uvek ima dovoljno za ono što vam je važno (za decu, sebe, prijatelje, uživannje u stvarima koje volimo (hobi, sport…), posao ako ga volimo) dok za ostalo ima sasvim malo vremena…ali to je i poenta ovog načina razmišljanja…jer ćete za stvari koje ne volite tada trošiti malo vremena i završavačćete ih efikasno zato što vas čekaju deca, slobodno vreme hobi…sve ono što vam je važno.
Ako pak primenjujete obrnutu taktiku Daj da ja završim prvo sve važne poslove (vi ste smislili koji su to važni jer zaista važni ili apsolutno važni ne postoje) onda nikada nećete imati vremena za ono što volite i ono zbog čega živite!
Slažem se da treba uživati u stvarima koje radimo i da često sebi nametnemo nešto kao jako važno, a da to u suštini i nije tako!
Treba se opustiti i uživati u stvarima koje su nam bitne (prijatelji, porodica i sl). Medjutim, samo svako za sebe može da zna šta je to što mu je navažnije.
Kada je primena tehnika u pitanju, moj stav je da svako treba da nadje svoj sisitem. Ako nešto “radi” kod jedne osobe, kod druge može da bude potpuno nefunkcionalno. Zato je i važno da učimo o sebi i o svom načinu upravljanja vremenom.
I još jednom, nije bitno samo uraditi što više, već i u tome uživati!
Pozdrav,
Marija
Slažem se da treba uživati u stvarima koje radimo i da često sebi nametnemo nešto kao jako važno, a da to u suštini i nije tako!
Treba se opustiti i uživati u stvarima koje su nam bitne (prijatelji, porodica i sl). Medjutim, samo svako za sebe može da zna šta je to što mu je navažnije.
Kada je primena tehnika u pitanju, moj stav je da svako treba da nadje svoj sisitem. Ako nešto “radi” kod jedne osobe, kod druge može da bude potpuno nefunkcionalno. Zato je i važno da učimo o sebi i o svom načinu upravljanja vremenom.
I još jednom, nije bitno samo uraditi što više, već i u tome uživati!
Pozdrav,
Marija
Verujem da svi već znate ovu priču, ali mi je ilustrativna za priču o prioritetima. Koliko god puta da je čujem, uvek se zamislim!
___________
Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, setite se tegle… i kafe…
Profesor je stajao pred grupom studenata na času filozofije i držao neke predmete iza sebe.
Kada je čas počeo, bez reči je podigao veliku, praznu teglu, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Složili su se da jeste.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna. Opet su odgovorili da jeste.
Sledeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna peska. Kada ga je sipao, pesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u tegli. Pitao je još jednom da li je tegla puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.
Onda je profesor ispod stola izvadio dve šoljice pune kafe i sipao ih u teglu. Kafa je natopila pesak. Studenti su se smejali.
‘Sada!’, rekao je profesor, dok je smeh zamirao, ‘Hoću da shvatite da ova tegla predstavlja vaš život. Tenisike loptice su važne stvari u vašem životu: vaša porodica, vaša deca, vaše zdravlje, vaša vera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo.
Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto.
Pesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite teglu peskom, nema mesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto važi u životu. Ako potrošite sve svoje vreme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mesta za one važne stvari.
Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.
Igrajte se sa decom. Nadjite vremena za odlazak lekaru. Izvedite partnera na večeru. Ponašajte se ponovo kao da vam je 18. Uvek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravke.
Prvo se pobrinite za teniske loptice – stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pesak.
Jedna od studentkinja je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kafa.
Profesor se nasmejao. ‘Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvek ima prostora za šoljicu kafe sa prijateljem.’
Savet za menadžere – ako menadžer radi po prioritetima (efektno), pravi TO DO liste i slično… zašto onda ne obuči svog zaposlenog? Uvek se zapanjim koliki broj menadžera na treningu se iznenadi sa tim jednostavnim savetom! Dakle – menadžeri pamet u glavu i naučite vaše zaposlene da prave prioritete (na papiru), TO DO liste, da planiraju… Imaćete više vremena za “strateškije stvari” – npr, šišanje trave vikendom
Bojane, cestitam na komentaru.
Ko god pokušava da spakuje sve više i više obaveza u svoj dan i pokušava da uradi sve što je pred njega postavljeno taj ga je brate prso!
Taj odma nek prizna sebi da nije menadžer nego je radnik i neka šljaka šta mu se kaže.
Ko je menadžer on zna šta treba da radi a šta ne i šta može da se stigne, a šta ne i šta će direktor da zapamti da mu je dao kao zadatak a šta će da zaboravi! To je menadžer.
Uz sve to moraš da budeš opušten i da uživaš u celoj toj igri…ako ne uživaš, pa što se onda uopšte igraš…život prolazi…tika,taka,tika,taka
…i da još nešto…kada imaš TO DO listu za taj dan onda prvo sto treba da uradis je da vidis sta od toga mozes da delegiras zaposlenima. Kada to zavrsis onda opet delegiras ono sto ti je ostalo u prvom krugu i sve tako dok sve poslove ne podelis zaposlenima.
[…] isplaniranost (pogledajte post) […]
Nisam pročitao sve komentare, pa se izvinjavam ako ponavljam nešto što je neko već rekao.
Ja pored TO DO koristim i NOT TO DO za dane kada želim da budem dodatno produktivan i da završim poslove za koje se bliže rokovi. Metoda je možda gruba, ali radi posao.
Inače se trudim da ne dođem u takvu situaciju, ali…
ok je ovaj predlog o podeli na vremenske jedinice od 30 min…ima ga u filmu ”About a boy”….
Mnogi se žale kako je osnovan problem u deci i njihovoj organizaciji. A mnogi zaboravljaju kako je upravo za ove mališane jako bitno da ih dok rastu učimo da i sami budu organizovani… Tako će oni biti bolji od nas kada dođu u naše godine…