SEX – JUST FOR FUN (Kako izgleda rad u multinacionalnoj kompaniji?)

SEX – JUST FOR FUN (Kako izgleda rad u multinacionalnoj kompaniji?)

SEX – JUST FOR FUN (KAKO IZGLEDA RAD U MULTINACIONALNOJ KOMPANIJI?)

 

Izazovno, naporno… i isplati se!

 

Dugo vremena sam razmišljao da napišem tekst ‘Kako izgleda raditi u multinacionalnoj kompaniji’. Radio sam u dve multinacionalne kompanije, moje treninge je prošlo više od 2.000 menadžera iz stranih kompanija, dosta mojih prijatelja, poznanika i rođaka rade po stranim kompanijama… Skupilo se dosta iskustava, zanimljivih priča, anegdota, pa sam rešio da ih podelim sa vama.

Ovo nije naučni rad i ne pretendujem da je ovo „Biblija“. Ja nisam sociolog i nisam pravio opsežna istraživanja na temu „Rad u stranoj, multinacionalnoj kompaniji“. Sa druge strane, ovo je moj stav i moja razmišljanja. Nadam se da će nekome da pomogne.

Ako nekoga zanima samo naslov (Sex-just for fun) neka odmah skoči na poglavlje 16.Seks :)

 

Sex, just for fun

Seks na poslu

1.ZAPOŠLJAVANJE

Kvalitetno, stručno, mali broj zaposlenih.

Multinacionalne kompanije pažljivo biraju zaposlene. One, po pravilu, imaju mali broj zaposlenih. Retko kada ćete naići na ovu kategoriju zaposlenih u multinacionalnim kompanijama:

  • Vozač
  • Sekretarica
  • Čistačica
  • Obezbeđenje
  • Pravnik
  • Knjigovođa

 Sve ove zaposlene multinacionalne kompanije uglavnom outsourcuju (iznajmljuju).

 Proces selekcije je temeljan i obično se sastoji od nekoliko koraka:

  • Prvi intervju
  • Testiranje (test ličnosti, numerički testovi, testovi iz struke i sl.)
  • Drugi intervju
  • Treći intervju
  • Konačna odluka

Obično su drugi i treći intervju na engleskom. Često ćete dobiti i simulacije kod testiranja („šta bi vi uradili u situaciji…).

Moja prijateljica je imala 6 intervjua za posao direktora IT! I, verovali ili ne, ali na kraju je i primljena :)

Kod multinacionalne kompanije vaša diploma ne igra nikakvu ulogu. Prosek sa fakulteta ih ne zanima. CV nije bitan, on je samo ulaznica za razgovor. Kompanija bira zaposlenog čiji im profil odgovara i ko će se uklopiti u njhovu viziju.

Inače, ovde je i jedna od najvećih zabluda koje naši radnici imaju. Naši radnici obično imaju prevelika očekivanja, misle da su „mnogo pametni“, precenjuju svoje znanje, traže neverovatne uslove.

  • Jedan moj prijatelj je bio zaprepašćen kada ga nisu pozvali na razgovor u stranu banku. Kako me nisu pozvali – pa, jel oni znaju koliko ja znam i vredim? On nije mogao da razume da je banka imala 300 prijava i da je verovatno 200 kandidata boljih od njega.

Ono što je karakteristika svih multinacionalnih kompanija je da nerado povećavaju broj zaposlenih (headcount, FTE Full Time Employee). Sve multinacionalne kompanije drže najmanji mogući broj zaposlenih koji mogu. Veoma često jedna osoba radi više stvari istovremeno.

Jedna moja poznanica radi kao:

  • HR menadžer
  • menadžer kvaliteta
  • pravnik

Inače, završila je sociologiju koja nema veze ni sa jednom od ove tri stvari. I, odlično radi svoj posao!

Često me pitaju da li postoji veza (protekcija) kod zapošljavanja?

Moj odgovor je DA, ali ne u obliku kako mi obično zamišljamo. U multinacionalnim kompanijama često postoji zapošljavanje preko veze, ali to ne znači da može doći totalni idiot („kreten, tatin sin, po političkoj liniji…“).  Preporuka je samo jedan od alata zapošljavanja koji se koriste. Jedna strana kompanija isključivo zapošljava preko „preporuke“. Naime, kada raspišu oglas oni dobiju preko 1.500 CV-a i nema šanse da svih 1.500 CV-a pogledaju. Zato oni uzimaju isključivo CV „preko veze“ odnosno preko „preporuke“. S obzirom da svako od zaposlenih ima neko svoju preporuku, oni vrlo brzo dobiju 200 „preporuka“ i odatle biraju kandidate. Dakle, kod njih je svaki zaposleni došao preko „veze“ odnosno preko „preporuke“.

Sa druge strane, taj novo-zaposleni će opet da se „ubija“ od posla. Možda će doći na posao preko veze, ali ne može da ostane na poslu – ako je bezveze!

Takođe, i ja lično volim da zapošljavam preko veze. Moju dragu suprugu sam upoznao preko veze (hvala kuma Vjeri :)) i već 18 godina smo zajedno. Uvek volim da čujem preporuku za novog zaposlenog, ali moja je odluka konačna.

Veze, preporuke i slično nisu loše u biznisu, loš je način na koji se upotrebljavaju.

 

2.UVOĐENJE U POSAO

Efikasno, brzo, profesionalno.

E, ovde su multinacionalne kompanije u prednosti nad običnom srpskom kompanijom. Obično imaju odlične procedure, način rada, kancelarije, kompjuter… i sve ono što spada pod „normalni uslovi rada“.

Moj prijatelj je došao da radi u 8h u novu kompaniju. Do 12h je zadužio laptop, kola, novi BlackBerry. On je već u 13h bio na putu ka svom prvom klijentu.

Ako su visoko razvijene kompanije, onda je i njihov sektor za ljude (HR Human Resources) odlično razvijen. Oni imaju dobra pravila, procedure, opis radnog mesta, standarde. Jednostavno, novo zaposleni treba samo da se „plug-uje“ i da počne da radi.

 

3. TRENING

Visoka ulaganja u ljude, striktno vezana za rezultate.

Multinacionalne kompanije ulažu dosta novca u trening ljudi. Ali, one ulažu veoma ciljano i traže jasnu vezu : trening –> rezultat.

  • Prodavac će u prvoj godini proći 10 dana treninga iz prodaje. Sa druge strane, očekivaće od njega da vide konkretne rezultate (povećanje prodaje).
  • Sledeće godine opet će imati 10 dana treinga, ali ovog puta se traže još viši rezultati.

U nekim multinacionalnim kompanijama primetio sam da su zaposleni umorni od gomile treninga  koje prolaze! Jednostavno, od toliko obuka koje prođu nemaju više vremena da normalno rade svoj posao.

Sa druge strane, niko vas neće poslati na kurs španskog jezika jer vam se sviđa omiljena španska serija na TV Pinku. Niko vam neće uplatiti post-diplomske studije na ekologiji, jer ste vi za zaštitu životne sredine. Treninzi i obuke su strogo vezane za posao koji radite, odnosno rezultate koji se očekuju od vas.

Jedna zanimljiva anegdota iz mog života. Ja sam radio kao controller u stranoj kompaniji i otišao sam na trening iz prodaje. Trening nije imao nikakve veze sa mojim poslom, ali me je finansijski direktor pustio da idem na trening. Rezultat je bio da sam posle tog treninga promenio kompletan život, napustio kompaniju i počeo da se bavim treninzima :)

 

 4. RADNO VREME

60-80 sati nedeljno, često prekovremeno i neplaćeno.

Ako ste mislili da se radi 40 sati nedeljno, odnosno 5 dana po 8 sati – zaboravite na to!

Uobičajno radno vreme je od 8h do 20h za većinu zaposlenih. Oni koji žele još, rade i duže (22-24h). Često se radi subotom, dok se nedeljom uglavnom ne radi. Ja sam često ostajao do 2 ili 3h ujutru, a par puta nisam spavao celu noć. A, nisam se ni presvukao :(

Prekovremeno se ne plaća, ono se podrazumeva. Jedini izuzetak za prekovremeno za koji sam čuo je Američka ambasada. Kod njih ne možete raditi prekovremeno, osim ako nemate prethodnu autorizaciju od strane šefa.

Dakle, zaboravite na normalno radno vreme od 40 sati. Radićete minimalno 60, a najverovatnije 80 sati nedeljno. Ubijaćete se od posla i svi će to očekivati od vas.

Sa druge strane, u zvaničnom „Ugovoru o radu“ stajaće vam „normalno radno vreme, 8.00-16.00, 40 sati“. Ali, nema šanse da završite svoj posao u 16.00. No way :(

 

5. KOLIČINA POSLA

Ubijanje od posla!

Svaki zaposleni ima barem 50% više posla nego što realno može uraditi. Jedna moja prijateljica je to lepo rekla:

  •  Nije mi jasno koliko ja stvari uspem da uradim za jedan dan. To normalna osoba uradi za 2 ili 3 dana.

Multinacionalne kompanije imaju veoma visoke ciljeve i svake godine dobijate nove „izazove“ iz centrale (HQ) koji glase „još… još… još…“.

Jednog mog prijatelja šef je nazvao u petak u 19h na fiksni telefon u kancelariji. Tražio mu je novi izveštaj za ponedeljak ujutru. Da bi pripremio taj izveštaj, moj prijatelj je morao da potroši još 12h. On ima ženu i dvoje male dece, no to njegovog šefa ne zanima. Takođe, obećao i deci da ćeš ih voditi na izlet. Ali, ni to šefa ne zanima.

 Just do it…

 Zaposleni provode 90% vremena ispred Excela, a dnevno primaju 150 do 200 emailova.

 

6. BENEFICIJE

Obični zaposleni nemaju beneficije, top menadžment ima

Obični zaposleni i nemaju neke posebne beneficije.Sa druge strane, menadžeri imaju dosta beneficija (privilegija). Neke od klasičnih beneficija za menadžere su:

  • Plaćen stan ili kuća. Moj menadžer je imao pravi da iznajmi kuću u Beogradu do 4.000 EUR mesečno.
  • Privatna škola za decu. 10.000 EUR godišnje. Po detetu.
  • Hayat fitness. Plaćena članarina. 3.000 EUR godišnje.
  • Privatno zdravstveno. 3.000 EUR godišnje.
  • Plaćeno preseljenje.
  • Službena kola.
  • Neograničena upotreba mobilnog. Jedan moj menadžer je imao račun od 5.000 EUR mesečno

Naravno, ove beneficije nisu namenjene svima već isključivo top menadžmentu. Postoji razlika između nagrađivanja domaćih zaposlenih iz Srbije i stranaca (expatriota). Stranci imaju mnogo više privilegija, što je i normalno.

 

7.MEĐULJUDSKI ODNOSI

U multinacionalnim kompanijama nema ljubavi, već samo interesa.

Ukratko, ne očekujte da imate prijatnu, domaćinsku, porodičnu atmosferu. Zaposleni su došli da rade, da krvavo zarade svoj novac i retko ko ima vremena da razvija iskrene međuljudske odnose.  Retko ko će se interesovati za rođendan vašeg deteta, pitati vas oko privatnih stvari, saosećati sa vašim privatnim problemima i sl.

Jedna moja prijateljica je to opisala na sledeći način:

  • Kada dođemo u kancelariju, svi sednemo za laptopove i krenemo da radimo. Svi čutimo za laptopovima i niko ništa ne progovori. I tako čitav dan…

Naravno, nisu zaposleni zombiji koji ne vole da pričaju. Oni, jednostavno, imaju toliku količinu posla. Ne možete sve da stignete i onda nemate vremena za dodatne priče o deci, porodici, školi, cveću, miru u svetu i sl.

 

8.OTKAZ

Najsurovija stvar kod multinacionalne kompanije.

Većina multinacionalne kompanije daje otkaze brzo, bez emocija i veoma ih efikasno sprovodi. Nekoliko primera iz Srbije:

  • Inženjer u telekom kompaniji dolazi na posao u petak. U 8h dobija obaveštenje da je otpušten i da ima 1h vremena da napusti posao. U toj kompaniji je 100 zaposlenih (10%) dobilo otkaz za jedan dan.
  • 29 decembar. Radnici su na godišnjem odmoru. Direktor donosi koverte sa otkazima i saopštava koleginici da su radnici otpušteni. Koleginica poziva radnike sa godišnjeg odmora da dođu i preuzmu rešenje o otkazu.
  • Knjigovođa polazi na posao. Javlja mu se na mobilni finansijski direktor i saopštava mu da je dobio otkaz.

Multinacionalne kompanije veoma brzo reaguju kada je otpuštanje u pitanju. Dobićete otpremninu koja je zakonom propisana, a možda i više od toga. No, sa druge strane, otkaz možete da dobijete bilo kada, u bilo kom trenutku, bilo gde. Možda se upravo ženite ili ste dobili sina… i odjednom dobijete otkaz.

Možete da dobijete otkaz iako niste krivi. Npr, jedna kompanija je na svetskom nivou smanjivala broj zaposlenih za 20%. To je pogodilo i Srbiju, bez obzira što nije bilo potrebe za tim. 20% zaposlenih iz Srbije je dobilo otkaz bez ikakve dalje diskusije.

Danas si ovde, sutra te nema.

 

 

9.CILJEVI

Sky is the limit!

Multinacionalne kompanije su sposobne da ostvaruju izuzetno visoke ciljeve. One znaju da motivišu zaposlene da postignu nemoguće ciljeve. To se zove PERFORMANCE MANAGEMENT SYSTEM. Inače, i ja ih učim na mojim treninzima kako to da rade :)

Ono što je najveća prednost takvog sistema, je što vas takav način života promeni „iznutra“. Vi postajete mnogo odlučniji, spremni za život, sa jasnim fokusom.

Zaposleni u multinacionalnim kompanijama retko kada gube vreme. Znaju šta hoće, znaju kako da dođu to toga… i grabe.

Ovaj deo je velika korist rada u multinacionalnoj kompaniji. Dobra multinacionalna kompanija te napravi ciljano vođenom mašinom za pravljenje rezultata!

 

10.PLATA

Dosta viša u odnosu na srpske kompanije

Plata je viša nego u srpskoj kompaniji. To je i jedan od glavnih razloga zašto svi žele da rade u stranoj kompaniji.

Prosečan finansijski direktor će imati platu od 2.000 do 3.000 EUR, a u najboljim kompanijama i do 5.000 EUR. U srpskoj kompaniji će teško da pređe preko 1.000 do 1.500 EUR.

Običan prodavac će krenuti sa platom od 400 do 600 EUR, dok će direktori prodaje imati i po 2.000 do 4.000 EUR.

Country manageri (generalni direktori) imaju različite plate – u zavisnosti od veličine kompanije, prometa, rezultata… No, hajde da kažemo da je neka „normalna“ plata za generalnog direktora od 3.000 EUR, pa naviše.

Visoke plate će biti rezervisane za menadžment, dok će obična „raja“ (prodavci, knjigovođe, sekretarice…) imati skromniju platu. Obični zaposleni retko kada imaju više od 10-20% u odnosu na kolege iz srpskih kompanija.

Postoje razlike između država. Amerikanci daju izuzetno visoke plate, dok su Grčke kompanije najskromnije. Nemci i Austrijanci te plate tačno koliko zaslužuješ, ni manje ni više.

 

11.GODIŠNJI ODMOR

U okviru zakonskih propisa Srbije, ni manje ni više.

Multinacionalne kompanije poštuju zakonske propise, no imaju i svoje interne standarde. Godišnji odmor je sličan kao i u srpskom zakonodavstvu, od 18 do 25 radnih dana, s tim što pojedine zemlje imaju i duže odmore. Npr, Nemci imaju 6 nedelja (30 dana) plaćenog godišnjeg odmora, s tim što taj deo uglavnom dobijaju menadžeri.

Multinacionalne kompanije poštuju vaše pravo na godišnji odmor i zaposleni uglavnom koriste kompletan godišnji odmor bez problema.

 

12.BOLOVANJE

Samo ako baš moraš!

Tvoj šef u multinacionalnoj kompaniji te neće smarati i „juriti“ oko doznaka, bolovanja i slično. Sa druge strane, on očekuje da se tvoj posao završi – bez obzira što si ti bolestan.

Ukratko, retko ćeš se odlučivati da odeš na bolovanje osim ako zaista nisi „debelo“ sprečen.

 

13.PORODILJSKO

Formalno 12 meseci, suštinski 3 do 4 meseca

Zakon u Srbiji dozvoljava 12 meseci odsustva zbog trudničkog i porodiljskog. Sa druge strane, većina multinacionalnih kompanija ti neće dozvoliti godinu dana odsustva za bebu (trudničko + porodiljsko).

Ustvari, hajde da to kažem na sledeći način.

  • Formalno, kompanija će te pustiti da ideš na zakonsko odsustvo (12 meseci).
  • Neformalno, između četri zida, tvoj šef će ti poslati veoma snažnu poruku „Ako se ne vratiš za 4 meseca, neće te čekati tvoje radno mesto“ :(

Moja prijateljica je „zamoljena“ da se vrati posle 3 meseca na posao. Mogla je da odbije, no verovatno bi dobila otkaz.

Ovo nije pravilo kod svih kompanija, postoje i kompanije koje poštuju 12 meseci. Sa druge strane, ako kompanija ima mali broj zaposlenih i veliku količinu posla onda te menadžeri „primoravaju“ da smanjiš porodiljsko.

 

14.ZAKONSKI PROPISI

Poštovanje zakonskih propisa

Multinacionalne kompanije poštuju zakonske propise Republike Srbije i nekada su čak i rigoroznije od samog zakonodavca. Sa druge strane, menadžeri u multinacionalnim kompanijama često vrše neformalan pritisak na zaposlene – posebno pogledaj oko radnog vremena i porodiljskog.

Naravno, ako se nešto radi van Zakona onda se to radi u „belim rukavicama“ ili uz konsultaciju advokata koji naplaćuje 300 EUR po satu.

 

15.PUTOVANJA

Ubićeš se od putovanja, 60.000 do 120.000 km godišnje

E, ovde će da vas ubije kilometraža.

Kao što sam napomenuo na početku, multinacionalne kompanije ima mali broj zaposlenih. To znači da skoro nijedna multinacionalne kompanije nema vozača i da ćete sami morati da vozite. Pored vožnje, ima i dosta putovanja avionom.

  • Jedan od mojih direktora je imao 14 avio letova u 7 dana! Dakle, 2x dnevno je menjao avion i tako 7 dana uzastopno.
  • Prosečan komercijalista prelazi oko 60.000 km godišnje. Jedan moj prodavac je je prelazio 120.000 km godišnje. Njegov radni je izgledao ovako: ustane ujutru i ode na sastanak u Solun. Obiđe nekoliko kupaca oko Soluna i uveče se vrati za Beograd. 1.500 km u jednom danu.

Putovanja su često subotom i nedeljom, tako da vam malo vremena ostane za privatni život.

Prva putovanja su veoma zabavna i zanimljiva (nova zemlja, super hoteli i slično). Posle nekog vremena (par meseci) smoriš se od hotela, check-in na aerodromima, pakovanja, raspakivanja… Takođe, podrazumeva se da si sve vreme dostupan preko emaila, da sve vreme radiš za firmu, da pišeš izveštaje i praviš prezentacije u hotelskoj sobi i sl.

Retko kada imaš vremena da razgledaš novu zemlju kao turista. Tvoje “putovanje” po stranim zemljama se svede na : aerodrom –> hotel –> kancelarija –>hotel –>aerodrom

Poslovno putovanje je smaranje!

 

16.SEKS

Just for fun.

Kategorija „seks“ deluje malo neobično u ovom tekstu, no primetio sam jednu zanimljivost kod multinacionalnih kompanija. Menadžeri su često izrazito napeti, pod stresom, pod pritiskom visokih ciljeva… Kada se to iskombinuje sa dugačkim radnim vremenom (60 do 80 časova nedeljno) dolazi se do jedne zanimljive kombinacije: SEX – JUST FOR FUN.

Ukratko, menadžeri često imaju veze koje im služe „just for fun“. Dakle, bez mnogo emocija, osećanja, ulaženja u odnose… Jednostavno, seks kao vrsta odmora („ventila“) od napornog posla.

U pojedinim kompanijama se mužjaci (obično prodavci) takmiče u lupanju recki. Ko će više…

Pojedini menadžeri su često navučeni na adrenalin i seks im je samo dodatni stimulans. Moja preporuka je da pogledate sjajnog Klunija u filmu „Up in the air“.

httpv://youtu.be/nA9Q_hEDne8

 

17.PORODIČNI ŽIVOT

Retko da postoji „normalan“ porodični život

Kada radite u multinacionalnim kompanijama, imaćete puno para… i malo vremena. Vaš posao će biti povezan sa dosta putovanja po stranim zemljama, odsedanje po hotelima, prekovremenog rada i slično. Vremenom, vi se polako odvajate od porodice i postajete stranac. Zaboravljate kada su rođendani dece, nemate vremena da idete na časove odeljenske zajednice, nemate vremena za prijatelje… I, onda jedva čekate da se vratite u „glamurozan“ život multinacionalne kompanije.

  • Ukoliko jedna osoba radi u multinacionalnoj kompaniji, možda se i vaša porodica održi. Ali, uz dosta muka i odricanja. I, obično je žena ona koja mora da trpi posledice.
  • Ako oboje radite u multinacionalnoj kompaniji, onda je skoro nemoguće imati normalan porodičan život.

Poznajem dosta menadžera koji rade u stranim kompanijama. I, poznajem još više njihovih problema (razvod, preljuba, alkohol, problemi sa decom, ponekad i droga…).

Porodičan život nema veze sa multinacionalnom kompanijom.

 

18.NAPREDOVANJE

Rezultati, rezultati, rezultati

U multinacionalnim kompanijama način napredovanja je veoma jednostavan – ko ima rezultate napreduje! Nema laži, nema prevare, ako si zaista ekstra talenat sa rezultatima onda ćeš napredovati.

 Na primer, rođak moje prijateljice je direktor McDonaldsa u Finskoj. A počeo je kao prodavac na Slaviji.

Ovo je jedan od razloga zašto zaposleni vole da rade u multinacionalnim kompanijama. Kod njih se cene rezultati. Sa druge strane, da bi postigao rezultate moraš:

  • Da budeš genije
  • Hard working (80-100h nedeljno)
  • Da imaš sreće

 

19.ODLAZAK U INOSTRANSTVO

Šanse su male

Mnogi počinju da rade u multinacionalnim kompanijama zbog želje da odu u inostranstvu. I zaista – postoje zaposleni koji su napravili sjajne karijere a da su krenuli iz Srbije (pogledaj prethodni pasus). Sa druge strane, morate da budete svesni gde mi živimo:

  • Srbija je mala zemlja
  • Mi smo neobrazovani
  • Imamo skromna znanja i veštine
  • Imamo problematične radne navike
  • Druge zemlje su mnogo ispred nas

Ukratko, mi i nismo baš najbolji kadar za unapređenje :(  Znam da ovo zvuči surovo i ne baš obećavajuće, no ja se trudim da budem realan. Proputovao sam preko 30 zemalja i mi smo zaista „zadnja rupa na svirali“. Ustvari, nismo zadnja – iza nas su BIH i Albanija :)

No, realna šansa za odlazak postoji. Ali, iskoristiće je samo oni koji su ekstra talentovani sa ekstra rezultatima. Morate da se ubijete od posla (80-100 časova nedeljno), da imate sjajne rezultate… i uz malo sreće odlazite iz Srbije.

Ali… postavlja se i pitanje: da li zaista želiš da odeš iz Srbije? Da li zaista želiš da budeš gastabajter koji će se čuti preko Skype sa rodbinom, i koji će jedva čekati da dođe leto da se vrati u svoju zemlju?

Ja sam imao priliku da odem iz Srbije. Nisam je iskoristio jer moja supruga nije bila „za“. Tada sam bio jako ogorčen i tužan jer mi je propala (možda) super karijera. Sa druge strane, sada sam joj zahvalan – u Srbiji je zaista najbolji život!

 

20.KANCELARIJA

Skromno, funkcionalno, ništa fensi, open space.

Kancelarije su skromne i funkcionalne. Retko koja kompanija će imati tepihe, mermer, težak nameštaj, zlatne laviće i slično. Sa druge strane, karakteristika je open spacy (otvoreni prostor). Ukratko, ne postoje male, zasebne kancelarije za zaposlene već jedan veliki ogroman prostor gde svi sede. Na primer, u jednoj kompaniji postoji open space gde je preko 120 ljudi na jednom mestu. Zamislite kako izgleda kada je oko vas 120 ljudi, zvone telefoni, sastanci, dešavanja i sl.

 

21.ŠEF NA POSLU

Ima ih dobrih, ima ih loših.

Ako je stranac (expatriot) došao da radi u Srbiju, on ima samo jedan cilj: da ostvari svoje lične interese. Njega ne zanima mnogo tvoja karijera, tvoji lični problemi, problemi Srbije i sl. On gleda da ispuni svoje lične ciljeve i da unapredi svoju karijeru.

Jedan moj menadžer mi je otvoreno rekao:

  • Kod mene je pravilo da zaposleni dolazi pre mene, a da odlazi posle mene.
    Ne zanima me tvoj privatan život. On je dolazio u 8h a odlazio u 20h.

Kompanija će uvek da stane na stranu menadžera, pa čak iako on greši. Takođe, menadžeri su često diktatorski raspoloženi, bez imalo želje da promene svoj način vođenja. Jedan moj menadžer je rekao:

  • Ja sam gospodar tvog života

Brrrrrr, brzo sam otišao iz kompanije posle toga.

 

22.NACIONALNOST

Da, nacionalnost je bitna

Nacionalnost je bitna kada radiš u stranoj kompaniji. Ako si austrijska kompanija, naravno da ćeš raditi sa austrijskim kompanijama, da ćeš imati račune u austrijskoj banci, da voliš da čuješ nemački jezik, da će prednost da imaju oni koji poznaju Austriju i sl. To je sasvim normalno i očekivano.

Zamislite da vi otvorite srpsku kompaniju u Ukrajini. Da li bi voleli da radite sa srpskom bankom (npr. Komercijalna Banka) ili sa nekom nepoznatom ruskom ili ukrajinskom bankom? Da li bi voleli da zaposlite Srba ili Ukrajinca, Rusa ili Tatara?

Nekim menadžerima je ovo izuzetno bitno i ponekad posmatraju sve ostale nacionalnosti kao „nižu vrstu“. Na žalost, mi spadamo u nižu vrstu :(

 

23.KORPORATIVNE VREDNOSTI

Mnogi su zaluđeni kompanijom u kojoj rade

Pojedine strane kompanije znaju da naprave izuzetno snažnu korporativnu kulturu. To znači:

  • zaposleni su “ludi” za kompanijom
  • svi imaju visoke ciljeve
  • ne postoji život van kompanije
  • ako kompanija proizvodi npr. pivo, onda će svi da piju isključivo tu vrstu piva
  • radni dan nema početka ni kraja; sve vreme se razmišlja samo o uspesima kompanije
  • slave se uspesi, često se organizuju korporativna dešavanja, energija je na sve strane i sl.

Snažna kultura je sjajan alat za kompaniju, ona tako pravi izuzetne rezultate.  Ove kompanije prepoznaćete po mladosti – ne postoji nijedan zaposleni/menadžer koji ima više od 40 godina. Svi su mladi, puni energije, “nabrijani”, visokih očekivanja. Uglavnom su muškarci, ili ako su žene one su same, bez dece i ponekad i ne liče baš na “žene”.

Sa druge strane, zaposleni vrlo brzo sagore od tempa rada i retko ko ostane duže od 5-10 godina u takvoj kompaniji. Pošto kompanija “sažvače” zaposlenog, ona nastavlja dalje da raste. Dolazi novi klinac od 25 godina, pun očekivanja, nade, energije… Ciklus počinje.

 

ZAKLJUČAK

Svima bih savetovao da rade za multinacionalnu kompaniju. Investirajte 5 godina života. Naučićete dosta o poslu, dobićete dobar know-how, promenićete svoj način gledanja na život, zaradićete lepe parice.

Posle 5 godina – kud koji, mili moji!

Pronađite neku mirniju luku…ili pokušajte da osmislite život tako da vam multinacionalna kompanija ne utiče previše na život. Postoji život i van multinacionalne kompanije :)

Autor

Bojan  Šćepanović

MCB Menadžment Centar Beograd

063 7004 518


29 Komentara

  1. 25.03.2014 u 21:52|Permalink

    Svaka čast Bojane!
    Ovo je najbolji tekst o internacionalnim kompanijama koji sam pročitao.
    Pozdrav, 
    Vlada

  2. Sinisa Jovanovic :
    26.03.2014 u 11:01|Permalink

    U skladu sa naslovom teme moj komentar je: “Beeeeep ih na beeeeeep kapitalistički.” Još samo da organizuju gladijatorske borbe, pa bi sličnost sa robovlasništvom bila potpuna. Ili, kad bolje razmislim, možda su rimljani ipak bili bolji. 

  3. Nenad :
    27.03.2014 u 13:36|Permalink

    Bojane, odlican text! Pogodio si srž i čitajući ovaj tekst nesvesno sam klimao glavom i odobravao sve…. kao neko ko je proveo odredjeno vreme u multinacionalki često sam dobijao pitanja od prijatelja, rodjaka koji nikad nisu radili u jednom takvom okruženju kako je raditi “za njih”… mislim da se ovo može predstaviti kao manifest rada u stranoj firmi…. i zaista sam stava da bi svako (kad bi to bilo izvodljivo) morao da prodje neku godinu rada u takvom okruženju, ljudi koji prodju nesto ovako, zaista posle toga postanu vrhunski u svom poslu, precizni, brzi, tačni a takodje i sve to prenesu na svoj privatni život (imam izuzetan inventory menadžment špajza) :)…

  4. Vlada :
    27.03.2014 u 15:05|Permalink

    Bojane, odlicna dijagnoza stanja! Svi mi koji godinama radimo u opisanom okruzenju slazemo se sa svakom navedenom tackom i zivimo ovaj tekst svaki dan, iz dana u dan. 
    Srz i poruka celog teksta se nalazi na samom kraju: “Posle 5 (ili u mom slucaju 10 – prim.aut) godina – kud koji, mili moji! Pronadite neku mirniju luku…”. Voleo bih da procitam tekst na temu – kuda dalje…

    • 29.03.2014 u 11:39|Permalink

      “kuda dalje…?”.

      Zavisi šta te zanima u životu. Mene trenutno zanimaju sin i ćerka, pa pokušavam njima da posvetim vreme. Neko ima privatne hobije, neko voli državni posao a neko je jednostavno lenj.

       

      Inače, moja želja je da još jedno 10 godina radim (do 53 godine) i onda ću da se povučem na vikendicu (njiva, oranje, krave i slično). Ili ću da budem trener u nekom malom košarkaškom klubu. Videćemo :)

  5. Ilija :
    28.03.2014 u 13:36|Permalink

    U sustini, napisao si samo kako se u multinacionalni kompanijama mnogo radi, i to ponavljas kao papagaj, malte ne u svakoj stavci…Mogao si lepo da sve to srocis u jednu stavku, i na kraju da napises drugu stavku zakljucak…
    Sa druge strane, ako je ovo stvarno tako, e onda treba jos da im podele biceve, pa da bude, kad vec pominjes filmove, kao u filmu 12 godina ropstva.
    Pozdrav.

    • 29.03.2014 u 11:37|Permalink

      “1. u multinacionalnim kompanijama se mnogo radi.

      Zaključak: pogledaj 1.” :)

       

      Ja ne mislim da je to ropstvo, to je lični izbor. Ja sam ga izabrao i ne žalim se.  Ukoliko ti se ne sviđa da puno radiš – “poljubi i ostavi” – i radi u nekoj državnoj službi.

  6. Ilija :
    29.03.2014 u 21:53|Permalink

    Bojane, totalno realno od prvog do poslednjeg, mada mislim da cu raditi jos nekoliko godina u multinacionalkama, a posle kao sto si rekao ko zna gde cemo biti….. :-)
    Pozz….

  7. šone :
    01.04.2014 u 20:43|Permalink

    Bojane, ti si car…uverljivo, istinito, realno…
    Kada si u tom okruženju i timu.., ne vidiš ništa…ovaj tvoj tekst dodje kao prosvećenje…kao molitva za spas duše…oče naš…
    Odavno  nisam pročitao ništa realnije…
    Svaka ti čast !
    P.S.  Posle 53-e , možeš da se baviš i pisa njem nečeg sličnog, dok si u prirodi….

  8. Nesha :
    04.05.2014 u 19:05|Permalink

    Ne bih ti ja tu druže radio ni za 10K eur mesečno neto. :)
    Startup firmice su zakon. Lepo plaćaju, lepo se radi, opuštena sredina, možeš doći na posao i u “gaćama”, a ne moraš ni da dođeš ako nećeš (kartica za ulaz, šta je to?) itd. I mnogo smo produktivniji od tih “korporacija”. Ako propadne, nađeš drugi. :) Gledam iz svog ugla tj. ICT Business.

  9. Ana :
    16.05.2014 u 22:20|Permalink

    OPEN SPACE…. Kad me nije infarct strefio kada sam prvi dan usla na vrata…
    Tekst je odlican I tuzan…
    p.s. Ako je u drzavnoj upravi “javasluk” onda je u korporaciji “sodoma I gomora”! Bila-videla!

  10. Bojan Avramović :
    18.05.2014 u 15:48|Permalink

    Ćao Bojane,
    mislim da je ovaj blog definitivno jedan od tvojih najinteresantnijih koje sam do sada pročitao. Opisao si suštinu rada u multinacionalnim kompanijama i slažem se skoro sa svime što si napisao. Iskren da budem, pogodio me ovaj tekst. Radim u velikoj trgovinskoj kompaniji skoro 7 godina, koja je od 2008. postala deo multinacionalne, tako da razumem sve što si napisao. Stvarno naporan rad i neizmerno iskustvo, ali kako god okreneš na kraju budeš “samleven” do te mere da to utiče na tvoje zdravlje, tako da ne vrediš više ni sebi ni svojoj porodici. Interesantno mi je bilo da pročitam ovaj tekst, jer već duže vreme razmišljam da iskustvo koje sam sakupio u dosadašnjem radu primenim za pokretanje sopstvenog posla. Ono što me plaši u ovom trenutku, a ujedno i jedino što se ne slažem sa tobom, je što je život u Srbiji veoma težak. Priroda nam je prelepa, ali nažalost, nju ne umemo da čuvamo. Veoma smo loša sredina za bilo kakvo poslovanje, jer jednostavno nema novca. Ljudi ne mogu ni jednu sijalicu da kupe kao rezervnu, već kupuju samo ono što moraju. Za mlade nema posla. Političari i njihovi interesi se mešaju u sve. Država firmama nameće veliki broj poreza, jer živi od poreza, umesto da jača proizvodnju….
    Zbog svega ovoga, razmišljam o odlasku u inostranstvo. Mišljenja sam da su mi ovo najbolje godine, i da ono što mogu preko zaraditi ovde neću moći nikada. Ne sanjam o velikom bogatsvu, već samo o dovoljno novca da mogu porodici omogućiti normalno funkcionisanje i deci obezbediti dobro školovanje. Ništa više od toga…
    Malo sam se udaljio sa teme, ali definitivno i ja mislim da 5 godina rada u velikoj multinacionalnoj kompaniji može doneti mnogo iskustva i da nakon ovog perioda treba tražiti nova poslovna rešenja. Naravno, sve rezultate rada ostvarene u ovom periodu iskoristiti za sopstevnu promociju.
    Pozdrav!!!
     

    • 18.05.2014 u 20:33|Permalink

      Imenjače,

       

      Slažem se da Srbija teška za posao. Sa druge strane, ni u inostranstvu nije mnogo lakše – isto ćeš da crnčiš, radiš, mučiš se…

       

      Prednost u inostranstvu što možeš više para da zaradiš. Mana je što si uvek stranac u stranoj zemlji. Neko to voli, neko ne voli.

      Ja volim pare, no više volim da ostanem u zemlji. Manje para, no sviđaju mi se ovdašnji ljudi. Sa svim manama i vrlinama :)

  11. Vesna :
    02.06.2014 u 20:14|Permalink

    Ma tocna je svaka recenica! Izvrsno  Btw. Js radim u grckoj firmi ;))

  12. Dača :
    12.04.2015 u 16:56|Permalink

    To je to u glavu !  1/1.
    U mom slučaju: Veni, vidi, (odoh).
    Žao bi mi bilo da nisam probao, ali realno sve napisano je tačno i surovo realno čak u dosta tačaka ublaženo nego u realnom životu.
    Pozdrav Bojane još jednom čestitke za sjajan tekst.

  13. Boki :
    23.07.2015 u 14:52|Permalink

    Super tekst mada imamultinacionalnih kompanija i multinacionalnih kompanija….i kao sto si rekao sve zavisi od pozicije, nivoa odgovornosti, rezultata.
    Radim za Fortune500 kompaniju lociran sam u Srbiji (jos par meseci) ali nisam imao iskustva sa tim nenormalnim radnim vremenom, takodje za mog poslodavca je vikend svetinja a ukoliko radis za vreme drzavnog praznika bilo kog placaji 50% vise.
    Kao sto si napisao rezultati su sve ali ovo ne ide neophodno sa tih 80h rada nedeljno.
    Pre ove firme radio sam za domacu kompaniju sa 500m+ eur prometa kao Komercijalni direktor i imao tamo uslove lepe u odnosu na domace uslove i super zanimljiv izazovan posao. Moje iskustvo je obrnuto u multinacionalki u kojoj radim radim manje, imam manje stresa, duzi odmor, bolju platu i benefite…a dajem rezultate kao sto sam davao i u domacoj firmi pre.
    Mislim da ipak ima tu veeeelikih razlika od firme do firme….. a sto se tice rada u domacim privatnim kompanijama ukoliko zelite nesto vise ima da radite podjednako ako ne i vise…
    savetujem svima da se oprobaju svakako

  14. Boni :
    15.11.2015 u 09:20|Permalink

    U potpunosti tacno, ali postoji izvedeni model multinacionalnih kompanija sa vecinskim vlasnistvom srpskih kompanija. Tu su pravila igre jos interesantnija. Pravila su da ih nema, uslov za zaposljavanje je da si u bliskoj vezi ili rodbinskoj sa vlasnickom strukturom. Ne postavlja se pitanje kredibiliteta vec tzv.poverenja.

  15. mirko asanovic :
    31.12.2015 u 06:58|Permalink

    Sjajan tekst! Mislim da ga najbolje mogu razumeti oni koji su ovo prosli – njima je jasno sve!

  16. Branislav :
    29.01.2016 u 09:34|Permalink

    Dobar tekst. Samo, odnosi se na rad u multinacionalnoj kompaniji “u Srbiji”

  17. Baki :
    17.03.2016 u 15:50|Permalink

    ”Ukoliko jedna osoba radi u multinacionalnoj kompaniji, možda se i vaša porodica održi. Ali, uz dosta muka i odricanja. I, obično je žena ona koja mora da trpi posledice.” Ovde predpostavljam mislite na drugog supruznika? Ne bukvalno zenu? Jer postoje situacije gde ona radi u mutlinacionalnoj kompaniji a on ne.

  18. Aleksandar :
    14.07.2016 u 14:59|Permalink

    Radio sam u vise multinacionalnih kompanija u Srbiji i bilo je svakako dosta situacija koji se napominjuu tekstu, da se ostaje duze, los odnos menadzera itd.
    Sada radim u velikoj multinacionalnoj kompaniji u Minhenu i primecujem drasticnu razliku u odnosu prema zaposlenom, postovanje radnika, slobodnog vremena, ne ostaje se duze a i ako se ostaje sve se placa, vise je ravna hijerahija u samoj kompaniji gde se moze cuti glas zaposlenog i biti uvazen tako da se ovo vise odnosi na multinacionalne kompanije u Srbiji i njihovo delovanje.

  19. Oslobođen :
    17.07.2016 u 12:49|Permalink

    Upravo su me gore pobrojani razlozi naveli da svoju budućnost planiram kroz povratak na selo i promenu zanimanja u poljoprivrednika, seljaka.

    Najvažniji resurs kojim svako od nas raspolaže je vreme koje nam je dato da proživimo na ovom svetu. Godine brzo prolaze, a to vreme se neumitno troši.

    Ukoliko se odlučimo da “zarobimo sebe u tuđina” i taj jedinstveni i neobnovljivi resurs protraćimo služeći drugome, slobodno možemo konstatovati da smo protraćili i život. Za sreću nije potrebno puno novca, a materijalni luksuzi usrećuju samo kratko vreme po sticanju svojine. Posle toga postaju samo tričave drangulije, besan auto u garaži i skupi sat na ruci normalnoj osobi ne pružaju zadovoljstvo osobito dugo…

    Na žalost, multinacionalke su jedno od retkih mesta u Srbiji gde se može zaraditi iole pristojan novac. Stoga smo svi prinuđeni da se u njima zapošljavamo, svesno ulazeći u ropsko – sektaški odnos, a u cilju mogućnosti investiranja u modalitet života kakav priželjkujemo i koji je dostojan čoveka kao slobodne individue.

    Meni je trebalo nekoliko godina da razumem sve što sam prethodno naveo i sada sa entuzijazmom tražim svoj sledeći posao u multinacionalnoj kompaniji unapred se radujući otkazu koji ću dati kroz pet godina, odlasku na selo i mogućnosti da više nikada u životu ne moram da budem tamo gde ne želim, onoliko dugo koliko ne volim, radeći ono što prezirem sa lažnim osmehom na licu.

  20. Brano :
    12.01.2017 u 14:52|Permalink

    Jako dobar tekst Bojane, ali to nije novost i od tebe smo to navikli.

    Cini se medjutim da ovdje fali vazna priloska odredba, a to je da su u tekstu opisane situacije istinite najvecim djelom u zemljama gdje ne postoji razvijeno trziste rada.

    Bilo ko ko se ozbiljno bavi HR i razvojem potencijala zaposlenih vrlo dobro zna da zadovoljan covjek funkcionise bolje od nezadovoljnog kao i da oba bolje fukcionisu u 4tom sata rade nego u 12tom. Organizacija rada, kao i sav drugi management, je odlika sposobnosti i ogranicenja managera, tako da neinteresovanje za privatni zivor, inistiranje na radu zena u toku porodiljskog bolovanja, placanje 8 a djeljenje zadataka za 20 sati rada je “luksuz” koji mogu priustiti oni manageri koji imaju na raspolaganju ogroman izbor nezaposlenog potencijala i mogu razmisljati “ako neces ti raditi ima ko oce”. O gluposti takvog pristupa nema potrebe pisati, ali cinjenica da je on prisutan i daje vjerovatno najznacajniji doprinost situaciji opisanoj u tvom teksu.

  21. Bole :
    17.03.2017 u 16:07|Permalink

    Pročitao sam tekst i ako ima istine u pojedinim delovima tekst sadrži pričičnu dozu preterivanja ili predrasuda oko nekih stvari. Čak mi se čini da se tekst oslanjao na američke filmove koji prikazuju rad u multinacionalnim kompanijama maltene kao nemilosrdnu džunglu.
    Prva stvar je da je radno vreme od 8 sati nemoguće je netačna teza. Ja već petnest godina radim za multinacionalne kompanije i ovo mi je 4ta, svuda sam radio u proseku 8 sati, i mogu vam reći da i druge kolege tako fukcionišu čak i u USA; Canadi ili Engleskoj.
    Znači veoma se ceni balans izmedju profesionalnog i ličnog vremena i to je čak i deo ankete zadovoljstva koje se sprovodi svake godine i ako se zapsoleni žale na narušeni balans menadžeri dobijaju zadatke da to isprave. Drugo što po mom iskustvu nikako ne može biti potpuna istina je to da ljudi iz Srbije su manje obrazovani, da imamo skromna znaja i veštine itd, To uopšte nije tačno i mogu reći da su u kompanijama u kojima sam radio i trenutno radim ljudi iz Srbije veoma cenjeni i na rukovodecim pozicijama, a mnogi od njih dobijaju ponude i za preseljenje. Ima još toga , ali mislim da ovaj tekst u suštini ima malo previše stereotipa. Moj savet ljudima je da ako su vredni i žele da zarade svakako ne treba da se plaše rada u multinacionalkama jer kada ukapiraju kako sistem radi može im biti veoma dobro čak i mnogo bolje nego na nekom “držanom poslu”. Naravno rezultati se podrazumevaju i sa tim zaista nema kompromisa u tome se se slažem sa ovim tekstom.

  22. Miodrag Krudulj :
    05.01.2018 u 14:32|Permalink

    Odlican tekst.

  23. Nikola :
    05.01.2018 u 17:40|Permalink

    u zivotu nista gluplje nisam citao, sa reanoscu ima veze koliko bogati gastarbajteri koji lete ekonomskom klasom jer im je bez veze da lete prvom klasom iako u Frankfrtu na majni imaju ne znam ni ja sta. Puno se radi, puno se radi puno se radi. Jedna od omiljenih mantra nesposobnih ljudi koji rade za “Strance”. E pa ja radim u Internacionalnoj kompaniji sa 300 hiljada zaposlenih po svijetu. Niko osem mozda top menadzmenta ne ostaje ni minut vise od 8 sati. Svi imaju solidnu platu cak i ljudi bez kvalifikacija, a otkazni rok je mjesec dana. Tako je ovdje u Njemackoj, tako je i u Rumuniji a i u Srbiji gdje ima predstavnistvo

Napiši odgovor Bojan Šćepanović Cancel reply

Newsletter pretplata

Autori Tagovi
  • Aleksandar Duković (4)
  • Aleksandar Nedeljković (1)
  • Aleksandar Nešić (1)
  • Aleksandar Pejčić (1)
  • Aleksandar Predić (2)
  • Aleksandar Teofilović (3)
  • Aleksandra Dutina (2)
  • Aleksandra Janković (1)
  • Aleksandra Paunić (1)
  • Aleksandra Đorđević (2)
  • Almir A. Budalica (20)
  • Ana Petonjić (1)
  • Ana Petrović (1)
  • Andreas Graf (1)
  • Andrej Beslać (1)
  • Andrej Kuku (1)
  • Andrija Pavlović (2)
  • Anja Atanasijević (1)
  • Anja Dadasović (1)
  • Biljana Dimitrijević (1)
  • Biljana Dukovic (1)
  • Biljana Masić (6)
  • Bjarte Bogsnes (1)
  • Bogdan Kravić (1)
  • Bojan Grahovac (1)
  • Bojan Pavlović (1)
  • Bojan Radoš (2)
  • Bojan Radun (1)
  • Bojan Šćepanović (517)
  • Bojana Pejčić (26)
  • Bojana Radović (1)
  • Bojana Vesić Anić (1)
  • Bojana Vesić Antić (1)
  • Branislav Lončar (3)
  • Branislav Vujović (1)
  • Branislav Zobenica (1)
  • Cmilja Tucaković (1)
  • Dalibor Pajić (1)
  • Daniela Laketic (31)
  • Danijela Medić (1)
  • Danijela Popović (1)
  • Danijela Resimić (1)
  • Danijela Tuco (1)
  • Darko Bjelić (2)
  • Darko Samardžija (1)
  • Darko Vlajkovic (27)
  • David Momčilović (1)
  • Davor Sakač (1)
  • Dejan Marković (1)
  • Dejan Đorđević (1)
  • Dejana Manić Kavgić (2)
  • Denis Trbović (3)
  • Desa Ćuk (1)
  • Dimitrije Stojanović (1)
  • Vojislav Marjanović (3)
  • Dragan Radosavljević (2)
  • Dragan Ranisavljević (1)
  • Dragan Vještica (3)
  • Dragana Gondžo (1)
  • Dragana Guzina (1)
  • Dragana Lukić (1)
  • Dragana Nerandžić (1)
  • Dragana Ovčarov (1)
  • Dragana Stojanović (2)
  • Dragana Đorđević (1)
  • Draško Marković (1)
  • Dražan Planinić (1)
  • Dušan Krejaković (1)
  • Excel genije! (151)
  • Fabrizio Renzi (1)
  • Goran Petrović (1)
  • Goran Popović (4)
  • Goran Slijepčević (1)
  • Goran Vasić (1)
  • Goran Vujasinović (1)
  • Gorana Golubovic Vuksanovic (1)
  • Goranka Radojčić (2)
  • Gordana Jankov (1)
  • Gostujuci autor (514)
  • Ilija Vujović (1)
  • Irina Zdravković (2)
  • Istok Pavlović (1)
  • Ivan Anđelković (1)
  • Ivan Bešker (1)
  • Ivan Ćirković (1)
  • Ivan Dačković (1)
  • Ivan Kostadinović (1)
  • Ivan Veselinović (3)
  • Ivan Đurić (1)
  • Ivana Dagović (1)
  • Ivana Jevtić (1)
  • Ivana Milić (1)
  • Ivana Popović (1)
  • Ivana Savović (1)
  • Ivana Višnjić (3)
  • Ivana Vlahović (1)
  • Jasenka Stekić (1)
  • Jelena Jovanović (1)
  • Jelena Lečić Mirčetić (1)
  • Jelena Radovanac (1)
  • Jelena Ristić (1)
  • Jelena Stojmenović (1)
  • Jelena Vučković (1)
  • Jovan Gligorijević (1)
  • Jovan Krstić (1)
  • Jovana Kondić (2)
  • Jovana Stanojčić (1)
  • Jovo Stokić (2)
  • Katarina Ćevriz (2)
  • Kristina Bojović (1)
  • Ksenija Karić (1)
  • Lazar Džamić (1)
  • Leo Pandžić (2)
  • Lidija Latinović (1)
  • Ljubomir Skupek (1)
  • Lucija Vesić (1)
  • Maja Mrkalj (1)
  • Maja Nikčević Rmandić (1)
  • Maja Petrović (1)
  • Maja Šobot (1)
  • Maja Verlašević (1)
  • Maja Zikic (1)
  • Mari Glavonjić (2)
  • Marija Đurović (1)
  • Marija Kostić (1)
  • Marija Rokvić (1)
  • Marija Švigir (32)
  • Marija Tatarević (3)
  • Marijana Krička (1)
  • Marina Mitić Jekić (1)
  • Mariora Andraš Tomić (1)
  • Marko Agatonović (2)
  • Marko Bekić (1)
  • Matjaž Fajfar (2)
  • Milan Listeš (2)
  • Milan Maglov (1)
  • Milan Manić (1)
  • Milan Marković (1)
  • Milan Milenković (1)
  • Milan Radivojevic (1)
  • Milan Simić (1)
  • Milan Zaletel (1)
  • Milan Đorđević (1)
  • Mile Mitrović (47)
  • Milena Janjić (3)
  • Milena Nikolov (1)
  • Milena Radosavljević Đorić (1)
  • Milena Rajić (1)
  • Milenko Dželetović (1)
  • Milica Altgelt (1)
  • Milica Ivic (1)
  • Milica Đorđević (1)
  • Miloš Cvetković (7)
  • Miloš Jauković (1)
  • Miloš Jeličić (2)
  • Miloš Nedeljković (1)
  • Miloš Pucarević (1)
  • Miloš Puzić (1)
  • Miloš Simić (1)
  • Miloš Vasić (1)
  • Miloš Zeković (1)
  • Miona Živkov-Ivanišević (4)
  • Mirjana Pašalić (2)
  • Jelena Jovanović (5)
  • Mladen Ranković (1)
  • Natalija Jegdić (1)
  • Natalija Mihajlović (1)
  • Natalija Pešić (2)
  • Natalija Popovic (1)
  • Nataša Kuzmanovski (1)
  • Nataša Stamenković (2)
  • Nataša Žikić Buha (1)
  • Nebojša Vlatković (1)
  • Neda Čičarević Tepić (1)
  • Neda Jovanović (1)
  • Nemanja Knežević (1)
  • Nemanja Nikolić (3)
  • Nenad Dlačić (1)
  • Nenad Kovačević (1)
  • Nenad Radunović (1)
  • Nenad Trajkovski (1)
  • Nevena Dokmanović (1)
  • Nevena Radovanović (1)
  • Nevena Vračar (1)
  • Nikola Avram (1)
  • Nikola Cvijanović (1)
  • Nikola Petreski (1)
  • Nikola Stokić (2)
  • Nikola Turkan (1)
  • Nikša Vušurović (1)
  • Olga Mirković (1)
  • Olivera Dostanić (1)
  • Olivera Krneta (1)
  • Olivera Nikodijević (1)
  • Petar Ćurčić (1)
  • Petar Popović (1)
  • Petar Živković (3)
  • Predrag Krasojevic (7)
  • Predrag Kudra (1)
  • Predrag Micić (1)
  • Predrag Petrović (5)
  • Rade Hajder (1)
  • Rade Radanović (2)
  • Rade Stojisavljević (1)
  • Radomir Petronijević (1)
  • Rajko Vasojević (1)
  • Roland Seeliger (1)
  • Sandra Rapo (1)
  • Sanja Jevđenijević (1)
  • Sanja Mrđanov (2)
  • Saša Stamenković (1)
  • Silvia Tomić (1)
  • Slavica Vučetić (1)
  • Slavica Vujičić (1)
  • Slaviša Lečić (2)
  • Slavko Vujnovic (7)
  • Slobodan Anić (2)
  • Slobodan Radoičić (1)
  • Slobodan Roksandić (1)
  • Slobodan Žepinić (1)
  • Snežana Glavonjić (1)
  • Snežana Trajkovski (1)
  • Snježana Pivaš (1)
  • Sonja Nenić Andreev (1)
  • Srdjan Grbić (1)
  • Srđan Grubić (1)
  • Srđan Pavlović (1)
  • Stefanija Georgieva (8)
  • Stevan Ćomić (1)
  • Svetlana Mirković Borčić (1)
  • Svetlana Pajić (1)
  • Svetlana Žikić (2)
  • Tamara Dragašević (1)
  • Tamara Lazić (3)
  • Tamara Matović (2)
  • Tatjana Bolpačić (22)
  • Tatjana Jovanović (1)
  • Tatjana Lukić (2)
  • Tijana Anđelić (1)
  • Tijana Drljević (1)
  • Tijana Rauš (1)
  • Tomislav Mimica (1)
  • Vedran Babik (1)
  • Vedrana Božić (2)
  • Vedrana Vukša (1)
  • Velibor Ilić (1)
  • Veljko Stanojković (1)
  • Veljko Žarić (1)
  • Veroljub Zmijanac (1)
  • Vesna Stojanvić (1)
  • Violeta Kovačević (1)
  • Vladan Buha (1)
  • Vladan Matović (1)
  • Vladimir Petković (2)
  • Vladimir Popović (1)
  • Vladimir Stojković (1)
  • Yeghishe Avagyan (1)
  • Žaklina Teofilović (2)
  • Žarko Milovanović (1)
  • Žarko Savić (1)
  • Željko Ćulibrk (1)
  • Željko Vidojević (1)
  • Živka Mutlak (1)
  • Živorad Radovanović (1)
  • Zoran Blagojević (1)
  • Zoran Daljević (1)
  • Zorica Dinić (1)
  • Zorica Popović (1)
  • Đorđe Koprivica (2)
  • Đorđe Milinković (1)
  • Đorđe Živanović (1)
  • Trenutno nema magazina