Žene, gde su vam bahatost i prepotentnost?

Iskazivanje samopouzdanja, odnosno prepotencije, često pogrešno tumačimo kao znak kompetentnosti, što stvara uvjerenje da su muškarci bolje vođe nego žene. Potpuno pogrešno, tvrdi Tomas Chamorro – Premuzic, profesor poslovne psihologije na Londonskom sveučilištu.

Unatoč brojnim strategijama i naporima mnogih zemalja da povećaju zastupljenost žena na liderskim pozicijama, bilo da je riječ o politici ili biznisu, centri upravljanja i moći i dalje su najčešće rezervirani za muškarce. Postoje tri najčešća objašnjenja za podzastupljenost žena na upravljačkim mjestima: žene u većem broju ili postotku to nisu u stanju, nisu dovoljno za-interesirane ili zainteresirane su i sposobne, ali nisu u stanju probiti nevidljive karijerne barijere satkane od sveprisutnih predrasuda i stereotipa koji ženama priječe pristup redovima moći i vlasti. Konzervativci i šovinisti najčešće će se prikloniti prvom objašnjenju, liberali i feministice vole treće, a oni skloni srednjoj struji skloniji su problem pripisati drugom objašnjenju. No što ako nijedno od uvriježenih objašnjenja ne odgovara stanju stvari?

Tomas Chamorro-Premuzic

Tomas Chamorro-Premuzic, profesor poslovne psihologije na Londonskom sveučilištu (UCL), svjetski autoritet na području psihoprofiliranja i psihometrijskog testiranja, tumači da je glavni razlog te neravnomjernosti spolova ljudska nesposobnost u razlikovanju samopouzdanja i kompetentnosti.

Pogrešne interpretacije

Mi, ljudi, često pogrešno tumačimo nečije iskazivanje samopouzdanja, odnosno prepotencije kao znak kompetentnosti, što nas općenito gledano vodi sveprisutnom uvjerenju da su muškarci bolji vođe. Drugim riječima, kada je riječ o vođstvu, jedina prava prednost koju muškarci imaju nad ženama (a to vrijedi od Argentine i SAD – a do Norveške i Japana) jeste sklonost i lakoća manifestiranja oholosti, koja može biti maskirana u karizmu ili šarm, a što će, pak, najveći broj ljudi pogrešno interpretirati kao liderski potencijal – tvrdi Chamorro – Premuzic. Svoju tvrdnju potkrepljuje zaključkom jednog istraživanja koje pokazuje da skupine bez vođa imaju prirodnu tendenciju da za lidera grupe odaberu onog među sobom čijim ponašanjem dominira egocentrizam, prepotencija i narcidnost te da te osobine ličnosti nisu jednako raspoređene na muški i ženski spol.

 Steve Jobs, lider koji je “ulubio univerzum”

Odnosno znatno su prisutnije kod muškaraca. Čak je i Freud tvrdio da se psihološki proces liderstva događa kada skupina ljudi, dakle sljedbenika, mijenja ili predaje svoj osobni narcisizams onime lidera. U skladu s time ispada da je ljubav za vođu zapravo prikriveni oblik samoljublja ili radikalnije – zamjena za nesposobnost sljedbenika da vole same sebe. Štoviše, tvrdio je Freud, “Narcizam druge osobe privlači one koji su se odrekli dijela svojeg narcizma”.

Skromnost je kvalitet

Istina je da su svuda u svijetu, smatra Chamorro – Premuzic, muškarci jos skloni misliti da su pametniji i sposobniji od žena. Ta predrasuda počiva na pogrešnom zaključivanju, jer su bahatost i pretjerano samopouzdanje u obrnutoj relaciji sa talentom liderstva. Točnije, u odnosu na pravu definiciju liderskog talenta koja prije svega podrazumijeva sposobnost izgradnje timova i održavanje njihovih visokih performansi, te poticanja svojih sljedbenika da osobne motive ostave po strani zbog zajedničkog interesa grupe. Doista, mnoga istraživanja pokazuju kako je glavna odlika najboljih vođa, bez obzira na to je li riječ o sportu, politici ili biznisu, skromnost. A upravo su skromnost, pa i poniznost, bez obzira na to je li uzrok ženska priroda ili odgojni obrasci, mnogo prisutniji kod nježnijeg spola.

Novak Đoković važi za skromnog momka

Primjerice, u gotovo svim provedenim testiranjima emotivne inteligencije žene pokazuju znatno bolje rezultate, a ta inteligencija jak je pokretač skromnog, umjerenog ponašanja. Kvantitativni pregled rodnih razlika i osobnosti u koji je bilo uključeno više od 23 tisuće sudionika iz 26 različitih kultura, dokazao je da su žene osjetljivije, obzirnije i poniznije od muškaraca. A ta slika postaje jasnija u kontekstu istraživanja u koje su bile uključene tisuće menadžera svih sektora iz 40 zemalja koje je pokazalo da muški lideri pokazuju sustavnu i postojanu bahatost, manipulativnost i olaku sklonost rizicima svake vrste, i to mnogo više nego žene.

Ko visoko leti …

Paradoksalno, proizlazi da su iste psihološke karakteristike koje muškarcima olakšavaju penjanje prema vrhu korporativne ili političke ljestvice zapravo i dio njihova prokletstva, odnosno razlog za propast ili podbačaj. Mitska slika “vođe” utjelovljuje mnoge značajke koje se obično vežu s poremećajima ličnosti. Primjerice sa narcizmom (Steve Jobs ili Vladimir Putin), psihopatijama (ovđe možete ispuniti ime svog omiljenog despota), poremećajem eksecivnog privlačenja pozornosti ili histrionizmom (Richard Branson ili Steve Ballmer) ili makijavelizmom (gotovo svaki političar).

                                    Richard Branson

Najžalosnije je, kaže, što te mitske figure ni najmanje ne mogu predstaviti prosječnog menadžera, ali će prosječni menadžer uspjeti uporabom ili glumljenjem navedenih karakteristika poremećaja ličnosti. Zapravo, naša je realnost da većina vođa – bilo u politici ili poslovno – podbacuje.

I to je uvijek bio slučaj: s većinom se država, naroda, tvrtki, udruga i organizacija loše upravlja, bilo da to promatramo prema mjerilu trajanja, prihoda, rejtinga ili učinaka koje imaju na šire društveno okružje, zaposlenike, podređene, članstvo, sljedbenike … Dobro vođstvo oduvijek je bilo iznimka, a ne norma ili pravilo.

Angela Merkel, žena sa muškim liderstvom

– Baš iz tih razloga neugodno su me se dojmile rasprave o podzastupljenosti žena koje se vode u posljednje vrijeme, jer promiču ideju kako bi žene zapravo trebale prihvatiti te disfunkcionalne osobine vođstva. Većina karakternih osobina koje su doista korisne za učinkovito vodstvo uglavnom se nalaze u onima koji se ne nameću i ne žele oduševiti druge svojim talentom za upravljanje. A to osobito vrijedi za žene – tvrdi Chamorro – Premuzic.