PR Lavljeg srca, Sonja Nenić Andreev, PR Manager, Knjaz Miloš
Vest koja je obišla svet prošlog meseca za manje od jednog minuta a koja će u trenutku kada budete čitali ovaj tekst verovatno biti zaboravljena, glasi:
“Zubar iz Amerike ubio Sesila, omiljenog lava Zimbabvea”
Možda niko osim prijatelja dotičnog lovca ne bi ni saznao za ovo da se on ulovom nije pohvalio na facebooku – zaista je trebalo samo nekoliko sekundi pa da ceo svet osudi ovaj čin i da se zatim danima vodi kampanja protiv čoveka iz Minesote koji je platio 55.000 USD kako bi sebi podigao adrenalin odstrelom životinje.
To je priča koju znate vi, ja i cela planeta. To ćemo zapamtiti. A šta je u stvari taj čovek uradio, osim što je ubio nedužnu životinju? Pokrenuo je svet, tačnije, okrenuo je svet protiv sebe. Jednim klikom, učitavajući sliku na facebooku, on je pucao u svoj posao. Obeležio je svoje zaposlene, svoju porodicu. Da li biste vi otišli kod njega? Da se ovde zaustavi priča, pomislili biste možda da je čovek pogrešio što je postavio sliku na društvenoj mreži. Ne, i dalje je njegov greh ubistvo lava iz zadovoljstva i tu ne sme da dođe do zamena teza.
Zašto smo počeli sa ovom pričom? Često je mišljenje da PR služi gašenju požara, saniranju negativnih posledica i poistovećuje se sa kriznom komunikacijom. Da je dotični gospodin imao savetnika, ne bi se ni odlučio za ovaj čin. Tako je i sa PR-om. Ljudi koji se u kompanijama bave komunikacijom imaju zadatak ili privilegiju da budu čuvari reputacije; da razmišljaju strateški i planiraju aktivnosti znajući da jedna greška može da uruši reputaciju kompanije i njenu vrednost. Zato se reputacija gradi godinama, korak po korak. Instant rešenje ne postoji.
U eri novih tehnologija, brzog komuniciranja i globalne dostupnosti svih informacija, korporativne komunikacije i dalje imaju istu ulogu. Dobrom komunikacionom strategijom komunicirate sa ciljnim grupama u koje ne svrstavamo samo potrošače i korisnike usluga, već i zaposlene, dobavljače, poslovne partnere, akcionare, medije, javne ličnosti, vladine institucije, nevladin sektor, porodice zaposlenih, građane i svakoga koga sretnete. Sve je isto, samo su kanali komunikacije prošireni i svi su postali jednako uticajni. Danas svi ljudi imaju stav o svakoj temi, a koji u jednoj sekundi mogu da podele sa celim svetom. Ili za početak zajednicom u kojoj posluju. Pitanje je da li je to dobro ili loše?
Zamislimo da sada koristimo ručni sat, telefon, kameru i foto-aparat istovremeno. Teško, jer imamo telefon sa svim tim funkcijama. Zato korporativne komunikacije, uz marketing, društvenu odgovornost i digitalnu komunikaciju, sve cešće nazivamo integrisanim komunikacijama. Svaka PR agencija nudi integrisane komunikacije – jedna poruka, jedna ideja, kroz sve kanale prijemčive određenoj ciljnoj grupi. Tako danas funkcionišemo. Suština je ostala ista, samo se tehnologija promenila. Ona diktira tempo i sadržaj koji plasiramo javnosti.
Informacije koje dobijamo neverovatnom brzinom, i u količini koju ne možemo da obradimo tokom dana, izazvale su profesionalce da se utrkuju sa otvaranjem kanala komunikacije sa ciljnim grupama odmah, brzo i jednostavno. Taj izazov doprineo je neophodnoj dvosmernoj komunikaciji, koja zahteva stručnjake koji će uvek biti svima na raspolaganju, koji će odgovoriti na svako pitanje. Ljude koji će osluškivati, obrađivati dobijene podatke, pitanja, predloge, pratiti zbivanja u okruženju, konkurenciju, objave medija, i na osnovu dobre analize postaviti komunikacionu strategiju. Ona ne podrazumeva samo plasiranje članaka u novinama i reklamiranje na TV-u i radiju. Ona je jednostavno integrisana u poslovnu strategiju i jednako služi podizanju vrednosti kompanije, kao i funkcija controllinga.
Kompanije koje komuniciraju, posmatraju PR kao dodatu vrednost kompanije. Reputacija kompanije, ili percepcija koju gradimo u javnosti, dokazano podiže vrednost kompanije. Tako se u poslednje vreme u istraživanjima koja obavljaju poznate istraživačke agencije, udruženja potrošača, strukovna udruženja ali i nevladine organizacije, može uočiti da je u porastu svest potrošača o tome šta i od koga kupuju, sa kim posluju i sarađuju, i da to kasnije utiče na njihovu odluku. A oni određuju vrednost kompanije i onoga što ona nudi upravo na osnovu njene reputacije. Reputaciju grade same kompanije, i to načinom poslovanja, kvalitetom koji nude i odnosom prema okruženju u kojem posluju. Svakim telefonskim razgovorom, pruženom uslugom, tvitom, jednom rečju – korporativnom kulturom kojom se u kompaniji jednako bave službe odnosa sa javnošću i ljudskih resursa. Ne smemo da zaboravimo da i zaposleni u kompaniji takođe prenose informacije o kompaniji. Možda negde na kafi, a možda i na društvenim mrežama, anketama, itd.
Važno je da znamo da je od kanala komunikacije važnije šta i kome komuniciramo. Kada pogledamo misije raznih kompanija, svaka tvrdi da je lider na tržištu ili da teži da to postane, a to više ne „ne pije vodu“. Kako rekosmo, suština PR-a se nije promenila ali kao i svaka druga, ova profesija se menja i prilagođava datim okolnostima. I dalje pričamo priču o sebi, ali sada to zovemo PR ili marketing content, odnosno storyteling. A da bismo pričali moramo i da delujemo, da svakoga dana pratimo šta je ljudima važno a šta nije. Da im budemo bliski i da im damo mogućnost da učestvuju u aktivnostima, da budemo, kako se kaže, usmereni ka potrošaču. Da omogućimo drugima da rade sa nama fer i korektno i da posvetimo jednako vreme internoj i eksternoj komunikaciji. Da zaista menjamo svet u kojem radimo na bolje, jer nam je to i dužnost.
Često je pitanje da li je društveno odgovorno poslovanje PR? Društveno odgovorno poslovanje je odavno integrisano u poslovne strategije. Pozicioniranje kompanije kao društveno odgovorne je definicija koja je pluskvamperfekat. Kompanije koje imaju dobru reputaciju to danas i jesu i ne postavlja se pitanje da li će ili ne menjati okruženje u kojem rade na bolje. Platforme strategije kompanije u ovoj oblasti će se graditi tako da se na njih može svako osloniti i poželeti da se uključi u društveno – odgovoran projekat – od zaposlenih i dobavljača, pa do potrošača i samih medija. Oni se vraćaju ovoj temi ne gledajući je više kroz prizmu marketinga, jer nijedna ozbiljna kompanija neće svoje društveno odgovorno delovanje da ceni po tome koliko je bilo minuta ili reči o tome u medijima. Broj ljudi koji su podstaknuti na razmišljanje i delovanje u istom smeru, kao i promene koje menjaju bilo život pojedinca ili rešavaju globalne probleme, jedini su pokazatelj uspešnosti vašeg društveno- odgovornog rada.
U tome je čar PR-a. Ja lično volim termin korporativne komunikacije. On može da stvori ideje, da pomera granice i pokrene svet za jedan minut. Poštujte vaše PR agencije i ljude koji se ovim poslom bave u vašoj kompaniji. Oni su čuvari reputacije. Tihi savetnici koji glasno govore. Priča o zubaru iz Minesote i Sesilu će biti zaboravljena u oktobru, a tako će biti i sa svakom narednom pričom. Ali i dalje ne želite da vam čovek iz ove vesti bude komšija, niti da sa njim odete na kafu, zar ne?
Autor teksta je Sonja Nenić Andreev, PR Manager, Knjaz Miloš.
Tekst je preuzet iz Controlling magazina 05.
Autor
Sonja Nenić Andreev
1 Komentar
Da li ste razmisljali i zapitali se kolika je opravdanost postojanja Pr u sklopu Internet poslovanja?