Očekivanja od kompanija na Internetu
Odavno nije pitanje da li je kompanijama potrebno prisustvo na internetu. Poslednjih nekoliko godina esnafi i organizacije kojima je u fokusu internet, komunikacije, prodaja i marketing, okupi rani su temama koje se svode na efikasnost. Većina fiksnih i neporecivih pravila o digitalnoj ekonomiji danas obitava u formulama poput ove za optimizaciju sadržaja na webu: C = 4m + 3v + 2(i-f) – 2a ©
Društveni mediji ne spadaju u takva pravila.
Da li je neophodno da se krediti reklamiraju igricama na Facebooku u kojima se ništa ne dobija za nagradu? Koliko je bankama neophodno da budu prisutne na twitteru uzimajući u obzir da su nepopularne i da većina fidbeka koji dobijaju čine žalbe?
Da li je uopšte pametno nagrađivati ovakav javan protok informacija i učiti svoje klijente da će ih neko čuti tek kada razglase to svim svojim prijateljima na twitteru ili facebooku?
Jednačina je jednostavna: mnogi već odavno umesto da okrenu telefon ili napišu email, postavljaju svoje žalbe na twitter. Kao neko ko se profesionalno izgradio uz pomoć društvenih medija, iscrpljivanje resursa stimulisanjem klijenata da u svojim žalbama budu potpuno transparetni nikako ne mogu da opravdam.
Osnovni postulati poslovanja sa pojavom interneta nisu se promenili: retko ko želi da objavi databazu klijenata ili proizvođača (svaka čast Suvenirima Srbije za javnu objavu databaze). Retko ko želi da mu konkurencija preotme klijente. I iznad svega, primedbe klijenata dosad su se rešavale offline, što je kudikamo udobnija pozicija od one koju danas zahtevaju trendovi – javno posipanje pepelom, izvinjavanja i obrazloženja, asertivno prihvatanje bruke, nikako ne bi trebalo da zapadnu u udeo PR odeljenjima u bankama, niti bilo gde. Zlatno pravilo je da se komunikacija u vezi sa žalbama pomera ka offline, ka inboxu i telefonu, i što je pre moguće svlači sa neta u „privatno“.
Podaci poslednjeg Cone istraživanja kazuju da su očekivanja kupaca (i potencijalnih kupaca) daleko prizemnija od pretpostavljene urnebesne zabave (zapravo gubljenja vremena), odnosno „zida plača“ uspostavljenog na twitteru.
- 93% korisnika društvenih medija smatra da firme treba da budu prisutne na društvenim medijima, dok je ogroman broj, njih 85% veruje bi pored toga trebalo i da komuniciraju sa svojim potrošačima putem društvenih medija.
- 60% svih odraslih na mreži koriste društvene medije
- 56% korisnika osete čvršću vezu sa kompanijama onda kada mogu da komuniciraju sa njima na društvenim medijima
Pogledajte na koji način je Intel odlučio da uspostavi svoje online prisustvo i da angažuje zajednicu: Museum of Me. Logovanjem i povezivanjem sa Facebookom dešava se čudesna stvar, izmešta se perspektiva u galerijski prostor i svi sadržaji podeljeni na korisnikovom profilu dobijaju status izložbenog artikla. Virtuelnu turu kroz sopstveni muzej prati durska muzika i hor dečjih glasova, a kraj vrhuni u vizuelizovanim kontaktima širiom sveta, u planeti omotanoj mrežom i stepenima separacije.
Iako je ovaj projekat magazin Mashable nazvao „narcističkim“, Intel je postigao neverovatan uspeh. Za onoga ko reklamira nešto toliko neophodno i malecno kao što je procesor (koji, uz to, ionako obitava u većini laptopa pa nije baš da možemo mnogo da biramo), ovo je neverovatan iskorak u kreativno i emotivno. Za svega nedelju dana više od pola miliona ljudi uključilo se u intelovu aplikaciju i podelilo je dalje kroz mreže svojih prijatelja na Facebooku. Kampanja je startovala 1. juna i širi se viralno.
Probajte.
Sličnu stvar napravio je gotovo jednovremeno i Linked in Timeline.
Nakon što je izašao sa inicijalnom javom ponudom 19. maja gde su akcije dobile vratolomne cene u roku od 24h, i nakon laganog zagrevanja sa novim tipom angažovanja posetilaca na samoj mreži (lansiranje Linked in oglasa i aplikacija za posao za firme koje žele da regrutuju preko ove mreže), Linked in je pokazao da ne mari samo za to da li svetski investitori veruju ekonomsku isplativost društvenih mreža, već i da je odstupio od isključivo poslovnog pristupa i rešio da „oboji stvarnost“. Aplikaciji timeline connections prethodila je holandska aplikacija Linked Out koja je omogućila da se članovi ove mreže izazovu na dvoboj. Ključni parametri za pobedu su obrazovanje i broj kontakata. Bez obzira što su svi aktivacioni dugmići na flamanskom, mnogo korisnika širom sveta probalo je da osvoji Volkswagen Passat čije je reklamne kampanje ovo deo.
Dilemu kako prići kupcima i kako s njima efikasno komunicirati velike kompanije rešavaju na način koji odiše lakoćom i zabavom. Da li je potrebno navlačiti negativne komentare na twitteru i po blogovima (banke), žučno se raspravljati do besmisla (Jelena Trivan) ili je ipak bolje probati nešto drugačije, pitanje je na koje je odgovor izlišan. Zar ne?
Šta je to što vas zabavlja? Šta očekujete od svog omiljenog brenda – banke – stranke, šta da radi na internetu?
Jelena Jovanović
Autor
Jelena Jovanović
7 Komentara
Sofisticiran je ovaj Intelov primer.
Juče je naš dnevni štampani medij preneo interesantan članak sa podacima iz službe Inside Facebook-a.
Facebook je prošlog meseca izgubio šest miliona korisnika.
U SAD ukupan broj aktivnih korisnika smanjio se sa 155,2 miliona, koliko ih je bilo početkom maja, na 149,4 miliona krejem meseca. U Kanadi je Facebook izgubio 1,52 miliona korisnika…
“Imam utisak da više nije kul biti na Facebook-u.Oni koji medju prvima prihvataju novine i diktiraju trendove odlaze.Ako oni odlaze, to neće biti dobro za Facebook” kaže generalni direktor sajta Law 360.com Magnus Holand, koji već nekoliko godina radi za digitalne medijske kompanije.
Facebook is not in the house što se marketinga tiče. Čini mi se da firme mnogo greše kada pomeraju fokus sa sajta (ili i bloga) na facebook. Jedan deo budžeta tj. svih resursa svakako treba da se posveti društvenim mrežama, ali kompletna zamena facebookom i prepuštanje kontrole nad brendom nečemu što u osnovi nije tvoje, nije tvoj server, hosting, domen, je vrlo nesmotreno.
Samo da dodam ja sam veliki poklonik Facebooka, i često se pitam kako bih radila svoj posao da njema njega…
Problem “velikih kompanija” koje su ne samo banke… je želja da budu na društvenim mrežama, ne razmišljajući da nije dovoljno samo biti na istima i biti “in” na taj način, već napraviti strategiju svog angažovanja na istima… Ako bi napravili još jedan korak u nazad, dolazimo do činjenice da te iste “velike” kompanije ne razumeju smisao PR-a i njegovu snagu… Pod “velikim” kompanijama mislim na ove naše u Srbiji i domaće i strane… Zašto i strane?? pa zato što te iste kompanije u inostranstvu veoma dobro koriste društvene mreže kao svoje oružije za borbu sa konkurencijom a to ovde ne rade… Ozbiljni igrači predvide nekoliko koraka unapred, spoznaju vrednost i jačinu PR-a i pripreme unapred sve moguća scenarija koja mogu da se dese, pa kada se eventualno dese, već su pripremljeni za delovanje…. Problem kod nas je što “velike” kompanije hoće da budu prisutne na društvenim mrežama jer su u potpunosti besplatne a kad trebaju da plate nekoga ko će preko istih voditi računa o njihovom imidžu, onda nastaje problem…. vraćam se na početak, i ne želim više da gušim prisutne… uvek je problem kada treba da se nešto ili neko plati …
@Milan Milicic
potpuno saglasna. PR u Srbiji samo prati promene koje su se pre par godina desile u svetu. Najtužnije je što ni to nije preterano uspešno, za sada sve liči na kutiju sa peskom (piši-briši).
Da li je problem što nema “kritičnog” broja korisnika, znanja ili resursa, ne znam. Problem jeste plaćanje, navika da se bez ulaganja zarađuje (seci uši-krpi d***) je predugo ukorenjena. Trebalo bi menjati… mentalitet?
Menjati mentalitet?
skoro smo radili razradu novih proizvoda za jednu kompaniju (ne bih da spominjem vise detalja). Sve ukazuje na bum, uz dosta pljuvaze, ali i dobar profit. Samo rukovodstvo, inace ljudi strog kova, su nas “usrali”. Rekli su da moze ali kada oni odu u penziju
Treba mnogo promniti a ne samo mentalitet
[…] P.S. Jednačina iz teksta prvi put pomenuta u prethodnom članku o aktivnostima firmi na internetu. […]
U kontekstu poslednjeg pasusa, mislim da su pomešane babe i žabe. Customer support (primer banaka i Twittera) je jedno, a User engagement (primer inteleove aplikacije ili linkedin aktivacije) nesto sasvim drugo. U zavisnosti od industrije biznisa, kao i toga da li je b2b ili b2c, potrebno je da postoji i jedno i drugo, kao i sve ostalo što bi trebalo da čini uspešnom jednu social media strategiju.