Najveće greške kandidata za posao u Srbiji

Najveće greške kandidata za posao u Srbiji

NAJVEĆE GREŠKE KANDIDATA ZA POSAO U SRBIJI

Intervju za posao je prvi kontakt koji kandidat ima sa predstavnicima kompanije u kojoj želi da radi. Naravno da je važno ostaviti što pozitivniji utisak. Pitali smo HR dve najpoželjnije kompanije za zaposlenje (Telekom Srbija i Coca Cola Hellenic) i jedne banke (Raiffeisen banka)  da ukažu koje su najčešće greške kandidata, a šta su najpoželjnije osobine.

1. Svetlana Radović, rukovodilac odeljenja za regrutovanje i selekciju „Telekom Srbija

 

 

 

 

 

  •  Neadekvatno oblačenje.

Znamo da „odelo ne čini čoveka”, ali svakako mnogo o njemu govori. Prilikom odabira garderobe za intervju, potrebno je voditi se sa principima poslovnog oblačenja, ali voditi računa i o samoj delatnosti kompanije kao i kodeksu oblačenja koji postoji. Važno je izbegavati previše ležerno ili prenaglašeno “svečano” oblačenje. Takođe, potrebno je izbegavati prenaglašenu šminku, upadljive frizure, previše ekstremne detalje.

  • Kašnjenje na intervju.

Time kandidat pokazuje da ne ceni tuđe vreme, prikazuje se u svetlu neodgovorne osobe, koja površno i nezainteresovano pristupa stvarima.

  • Naglašena intimizacija sa intervjuverom.
  • “Lažne biografije” i isticanje finansijskog aspekta.

Činjenica je da je novac u najvećem broju slučaja dominantni factor motivacije za obavljanje poslova. Međutim, ukoliko se na prvom intervjuu, pre dobijanja povratne informacije o tome da je poslodavac uvrstio konkretnog kandidata u uži izbor, postavljaju pitanja o zaradi, mogućnostima za napredovanje ili dodatnim beneficijama, stvarate utisak o sebi kao o osobi koja nije previše zainteresovana za konkretno radno mesto i koja se verovatno tu neće dugo zadržati.

Poželjne osobine (+)

  1. Informisanost / Pripremljenost za intervju
  2. Komunikativnost (adekvatna, odmerena)
  3. Fleksibilnost
  4. Timska orijentisanost i motivacija
  5. Inicijativa (adekvatna/odmerena) i emocionalna stabilnost

2. Zoran Šarić, direktor službe za zapošljavanje “Coca Cola Hellenic

 

 

 

 

  • Trema, strah od neuspeha na intervjue

Mi koji radimo intervjue na tremu ne gledamo kao na grešku. Ona je normalna i uvek prisutna kada je ljudima stalo da se dobro pokažu.

  • Predstavljanje samo u pozitivnom “poželjnom” svetlu.

Na primer kada kandidati nemaju primere za neke neuspehe, probleme ili konflikte.

  • Nedostatak pitanja kandidata jer deluje kao odsustvo stvarne zainteresovanosti za taj posao.
  • Nedostatak autentičnosti.

 

U kontekstu svega prethodno navedenog, ovo se odnosi na situaciju kada kao intervjuer ostanete bez impresije o osobi i, bez obzira na sve dobre odgovore koje ste dobili, ipak se opredelite za nekog drugog ko je pokazao više autentičnosti. Ipak, svi mi želimo da nam kolege budu ljudi koji su iskreni, kojima možemo da verujemo i koji imaju neki lični pečat.

Poželjne osobine (+)

  1. Orijentisanost ka poslu i ciljevima kompanije je svakako najvažnije
  2. Posedovanje neophodnog znanja i iskustva vezanog za poziciju
  3. Dobra saradnja i komunikacija sa drugim ljudima
  4. Otvorenost za promene, napredovanje i učenje
  5. Lične vrednosti, koje ga čine uklopivim u sistem i tim u koji dolazi

3. Dubravka Vicković i Danijela Rakić, specijalisti za selekciju zaposlnih “Raiffeisen bank

 

 

 

 

 

  • Izostanak predstavljanja punim imenom i prezimenom i rukovanje

Zbog važnosti prvog utiska koji kandidat treba da ostavi, u ovakvim slučajevima na samom početku se uočava problem u komunikaciji.

  •  Izbegavanje kontakta očima

Ukazuje na postojanje nesigurnosti.

  • Loše mišljenje o trenutnom poslodavcu

Bez obzira za motiv za promenu posla, nedopustivo je izlaganje subjektivne loše procene trenutnog poslodavca.

  • Neprikladno odevanje za intervju

Ovakve situacije su odraz nepostojanja svesti o korporativnoj kulturi.

  • Precenjena očekivanja vezana za platu i poziciju koja nisu u skladu sa trenutnim znanjem i iskustvom kandidata

Ovo je jasan znak nedostatka uvida u sebe i svoje sposobnosti.

Poželjne osobine (+)

  1. Odgovornost i pouzdanost
  2. Prilagodljivost (neko ko se lako uklapa u postojeći tim)
  3. Stručnost u poslu
  4. Objektivnost u sagledavanju svojih sposobnosti i mogućnosti
  5. Komunikativnost, neposrednost i srdačnost

Izvor: Blic

Pročitajte još i:

Nepotrebna fama u vezi sa razgovorom za posao

Ko to vrši selekciju radnika?

Autor

Gost 


172 Komentara

  1. Ljiljana :
    29.08.2012 u 12:15|Permalink

    Slažem se sa većinom stvari koju su navele kolege. Jedino sa čime se ne slažem jeste: “Međutim, ukoliko se na prvom intervjuu, pre dobijanja povratne informacije o tome da je poslodavac uvrstio konkretnog kandidata u uži izbor, postavljaju pitanja o zaradi, mogućnostima za napredovanje ili dodatnim beneficijama, stvarate utisak o sebi kao o osobi koja nije previše zainteresovana za konkretno radno mesto i koja se verovatno tu neće dugo zadržati”. Ovo ne bih nikada uzela za zlo kandidatu koji već ima radnog iskustva, što znači da kandidat zna svoj posao i u Vašoj kompaniji za njega nema velikih iznenađenja, i on naravno već negde radi. Svaki kandidat želi više da zarađuje na sledećem poslu, da ima mogućnosti za dalje napredovanje i bolje uslove od prethodnih. Meni ovo čak ukazuje na visoke aspiracije kandidata. Spram truda i zalaganja, dolazi i plata naravno, kao i beneficije. Osoba koja menja posao je morala da uzme slobodan dan da bi došla na intervju sa Vama i nema vremena za gubljenje. I ta osoba ima pravo da bira firmu, a ne samo firma osobu. Mislim da se mi, HR menadžeri, ponekad postavljamo “visoko” i mislimo da smo bogom dani. Kandidati su ljudi koji žele da rade i zarađuju za hleb, baš kao i mi.
    A što se tiče oblačenja, potrebno je shvatiti da neki ljudi tek prvi put ulaze uopšte u neku firmu i ne znaju za naše dress code-ove, fore sa suknjama i košuljama, da li je previše elegantno ili nije i sl. To je između ostalog, mnogo puta, lična procena intervjuera, jer se svi ravnamo prema sebi. Ne znači da je moje extra elegantno, Vama uopšte elegantno i obrnuto. Ako Vam je već stalo do oblačenja, informišite osobu šta se od nje očekuje u vezi dress coda u Vašoj firmi i pomozite joj da se uklopi, ukoliko sve ostalo odgovara opisu posla i vrednostima firme. 
    Ljiljana Varga,
    HR menager
    Saturized Interactive Agency

    • Milica :
      30.08.2012 u 07:09|Permalink

      svaka cast, slazem se sa vazi iznetim misljenjem 

      • Milica :
        30.08.2012 u 07:10|Permalink

        vasim iznetim misljenjem

        • Marko Živanović :
          30.08.2012 u 12:43|Permalink

          U normalnim državama se uz oglašavanje pozicije oglašava i zarada. Ovaj komentar uvažene gospođe iz Telekoma je totalna budalaština. Šta kao: ja dođem i trudim se iz sve snage da se svidim poslodavcu iako bih eventualno dobio ponudu da radim za 300€?? Mislim da će gospođa biti zamenjena po dolasku nemačkih/austrijskih poslodavaca

          • Dragana :
            18.09.2012 u 18:09|Permalink

            Potpuno se slazem sa Ljiljanom i drago mi je da ima ljudi iz HR koji su prizemni tj razmisljaju tako. 
            Marko Zivanovic, potpuno si u pravu, primer OEBS pre neku godinu je na svom oglasu stavio i iznos zarade za poziciju za koju je konkurs otvoren. 

          • Ana :
            24.09.2012 u 12:44|Permalink

            Svaka čast Ljiljana!

            Želim ovde da napišem da sam bila u Telekom-u na razgovoru za posao. Kako sam trenutno u radnom odnosu i želim da promenim okruženje, meni je plata veoma bitan faktor. Odnosno ne dozvoljavam da padne ispod nivoa zarade koju trenutno primam. Priča o plati je bila možda tek u drugom ili trećem krugu. Gospođe iz Telekom, a bilo ih je 5, naglasile su mi da to što ja tražim je nerealno i da treba da me bude sramota.
            Naš razgovor se prilično žučno se završio, tako da više nikad ne bih pomislila da postoji mogućnost da se u takvoj kompaniji zaposlim. Pa i ja imam pravo izbora!
             

      • Boza :
        25.05.2017 u 15:33|Permalink

        Kakva glupost, kakvo ne obrazovanj.
        Nisu kompanije bogovi pa da oni sve pitaju a mi cutimo, zato je svet i propao. Kompanije sve treba da napisu u oglasu, sve do sitnih crevaca, a mi da biramo. Mogli bi malo da procitate Zak zan rusoa ili Adorna. Sramota koliko ne razumevanje drustva. Dokaz da sam u pravu je stanje cele zemaljske kugle, a vi ste doprineli tome. Da li vas je sramota. Narodu treba malo duza da shvati, ali na kraju uvek dodje do neke pobune, pa doci ce i do ove protiv kompanija.

        • Aleksandra :
          27.02.2018 u 09:54|Permalink

          Izvinjavam se, G-dine Božo, ali moram da primetim da ste pogrešno napisali glagolsku imenicu NERAZUMEVANJE. I NE ” MOGLI BI” već MOGLI BISTE. U načelu, Vaš revolt je opravdan ali ne opravdava pravopisne greške, pojedena slova i brzopletost pri ostavljanju komentara, bez prethodne provere napisanog. ‘Kakvo neobrazovanje?’ NE- NE OBRAZOVANJE. TOLIKO.

    • Vojislav :
      30.08.2012 u 08:27|Permalink

      Apsolutno se slazem sa Ljiljanom i njenim komentarima

      Budemo pozvani na razgovor,uzmemo slobodan dan,predjemo veliki put,pojavimo se na sastanak ”propisno obuceni”i onda krenu odgovori na pitanja bez imalo mogucnosti da nesto i mi pitamo.
      O toj kompaniji znamo ono sto smo procitali ili culi i mislimo da je to ozbiljna kompanija zato smo i dosli,pokazali zainteresovanost.

      Ono sto je veoma bitno je cinjenica da i mi imamo neka pitanja za moguceg poslodavca ali u vecini slucajeva nemamo tu priliku.
      Ako kandidat ima neka pitanja za poslodavca dozvolite mu da pita jer na osnovu tih pitanja moze se dosta zakljuciti o osobi,nivou poslovnosti,nacinu rada,razmisljanja itd

      Naravno svi mi radimo da bi zaradili i borimo se za bolje pozicije i vece plate.

      Nazalost sve gore pomenuto na razgovoru se zavrsi time da poslodavac kaze hvala Vam sto ste bili cucemo se,

      Nema pomena o tome dali ste prosli u uzi krug,nedaj boze da ko spomene platu,benificije,mogucnost napredovanja,sta se od Vas ocekuje na otvorenoj poziciji.A upravo je to glavni razlog zasto smo i dosli na razgovor.

      I onda shvatite da se ocekuje od Vas da odete kuci i cekate totalno nesvesni o trenutnom statusu pa ako se neko smiluje onda ce Vas pozvati i upristojiti makar i negativnim odgovorom.

    • Jelena :
      30.08.2012 u 12:24|Permalink

      Slazem se u potpunosti sa Vasim iznetim stavovima.
      U danasnje vreme kad se ljudi zaposljavaju preko veze vise nego ikada, mislim da je sama funkcija HR postala vise cista formalnost; zamera se kandidatima na banalnostima (normalno je da ce da se raspituje za platu), a cesto se vec na samim intervjuima zna ko ce biti primljen na odredjeno radno mesto.

      Pozdrav

    • Branka Mijatović :
      18.09.2015 u 15:36|Permalink

      Potpuno se slažem.
      Forma je donekle važna ali ne može biti važnija od suštine.

    • Marko :
      22.03.2016 u 15:38|Permalink

      Nije to ništa. Bio sam na razgovoru za posao u Persu, za poziciju regionalni rukovodilac operacija. Od preko 300 kandidata, akon 2 testiranja i razgovora sa ljudskim resursima, ostalo je nas 5-oro. I odjednom se pojavljuje neka žena koja vodi završni krug razgovora i mene oslovljava sa Nemanja 5-6 puta. Koleginica joj se smeje uza leđa i savetuje da ja nisam Nemanja. (Niko od preostalih kadidata se ne zove Nemanja) Dotična u prilično pripitom stanju počinje da postavlja neka nepotrebna pitanja, na koja ja odmah odgovaram, dok joj koleginica rumeni u licu i ukuvava u sebi (samo što joj para ne pođe na uši). Završi se i taj razgovor, oni su kao zadovoljni, i naravno, ne jave se nikad. A na to mesto ne zaposle nikoga. :)

      • Persu :
        27.07.2016 u 13:16|Permalink

        Pozdrav Marko,

        Zamolio bih te da mi, ako ti nije tesko, ukratko kažeš kako je izgledalo testiranje, konkretno na šta se odnosi.

        Hvala ti unapred.

    • Tereza Pavličić :
      19.09.2016 u 15:34|Permalink

      Poštovana LJiljana,
      Ovim Vašim komentarom učinili ste da poželim da radim za Vas ili sa Vama. Drago mi je da postoje stručnjaci sa realističnim i pravim uvidima. Srećno u daljoj karijeri. Tereza Pavličić,
      Master Psiholog

    • Vesna :
      01.07.2017 u 00:50|Permalink

      Upravo tako! Svaka cast! Drago mi je da ste se oglasili! Istog sam misljenja i nikada mi nije bilo jasno uvrezeno, suprotno misljenje. Bilo bi dobro da Vase kolege malo spuste gard.
      Svako dobro.
      Pozdrav

    • Prca :
      23.12.2017 u 14:35|Permalink

      Slažem se u potpunosti ne samo za one koji imaju već i iskustva i za one koje nemaju. Jel pokazivanjem da si željan da učiš i na napreduješ je pozitivno, to pokazuje da si ambiciozan i da želiš da budeš što bolji u svojoj struci. Tržište je dosta promenljivo što se tiče tehnike, tehnologija, nauke i normalno je po meni da kandidat ima želju za učenjem kako bih bio u toku sa trendom ali i sa razvojem nauke, tehnologije i tehnike proizvodnje. Moj prijateljica je zahvaljujući tome i dobila posao, kaže da nije pokazala želju za daljim učenjem i usavršavanjem ne bih dobila posao. To su je odmah pitali da li je spremna na to.

    • Ivan :
      31.05.2019 u 12:05|Permalink

      Svaka čast

    • Nebojsa :
      12.10.2021 u 20:45|Permalink

      Samo jedno me zanima: kako steci radno iskustvo kad svi traze radno iskutvo pri zaposljavanju? Niko ne govori o tome. Kako da se mlad covek zaposli ako nema radno iskutvo iz oblasti u kojoj on zeli da radi? Posto znam iz licnih informacija da u Nemackoj sasvim druga prica: zaposle vas, nauce vas prilikom rada i puste vas da radite i ako dobro radite posao zadrze vas, ako ne, posle 3 meseca vas sklanjaju. Neki traze radno iskustvo, al uvek pise “nije potrebno”. Zasto poslodavci u Srbiji neznaju da rade kao poslodavci u Nemackoj? U cemu je razlika? Ja cu da vam kazem u cemu je razlika: prava radnika i zloupotreba zakona i Ustava Republike Srbije. To jest, takozvano “ROBOVLASNISTVO”!

      Moj primer: bio na razgovoru, veoma zadovoljni su bili tokom mog razgovora i rekli mi da ce me kontaktirati koje papire da nabavim. Vec proslo nedelju dana, nema ni “P” od poziva. Tako da mene vise Srbija tjst Smrdija ne zanima da radim i da zivim vise. Idem u drzavu u kojoj cu se zaposliti u roku od 3 dana i za 10x vecu platu od ovde. Hvala lepo al vase “STA TREBA RADITI TOKOM RAZGOVORA I ZASTO VAS NECE ZAPOSLITI” propagande i glupiranja i lupetanja gluposti me vise ne zanima. Dosta ste me jahali svi.

      • Davor :
        18.02.2023 u 18:06|Permalink

        SVAKA CAST NA KOMENTARU.
        PAMETNA ODLUKA.
        I JA SAM TAKO ,NAKON 25 GODINA MUCENJA IZ SRBIJE OTISAO U NORMALNU ZEMLJU U NA ZAPADU. OVO OVDE JE BILO ,OSTALO I BICE BLATNJAVO DNO….

    • Marija Igic :
      27.01.2022 u 00:39|Permalink

      Bravo za repliku!Svaka reč na mestu!Sa takvim menadžerom vredi raditi,družiti se i učiti! Bravo!

  2. 29.08.2012 u 14:20|Permalink

    Htio bi samo naglasit, ako se radi o profesionalcu koji je došao na razgovor za bolji posao … njega zanima najprije iznos plate, dodatne beneficije i točka.

    Npr. … mene ne zanima hrpe informacija o samoj firmi ako je plata loša ili nepostojanje dodatnih beneficija.
    Lako je danas naći posao gdje ćemo radit za male pare, a davat maksimum.

    Kao što kandidat treba priložiti transparentno svoj CV i sve ostalo …po meni treba i plata biti transparentna barem u nekom rasponu ako ne tačnom iznosu.

    Zar dolazimo na posao tražeći milostinju ili tražiti ono što zaradimo svojim rukama.

    Ima tu bezobrazluka,…posebno kod velikih firmi. Sve traže, sve cjepidlače,… a plata najzadnja …to je u startu navikavanje na robovanje a ne na rad.

    • Zoran :
      30.08.2012 u 06:41|Permalink

      Bravo Dario!

      • Milena :
        30.08.2012 u 07:09|Permalink

        ”…to je u startu navikavanje na robovanje a ne na rad.”
        Još jednom – bravo Dario!

    • Almir :
      04.09.2012 u 07:02|Permalink

      Bravo i od mene!

    • Davor :
      18.02.2023 u 18:15|Permalink

      Ako poslodavac od vas trazi svaki podatak koji mu padne na pamet da pita, sasvim je logicno da i kandidat treba znati za koju platu treba raditi. Pogotovo iskusni kadrovi. U Srbiji nazalost takozvane HR sluzbe,pokusavaju i uspevaju da se ponasaju kao u robovlasnickom dobu. Nazalost ova sredina zvana Srbija im je to omogucila. Jadan narod i mladi koji trebaju te muke proci ,da bi mozda dobili posao sa platom od koje jedva mogu da se prehrane 1 mesec.
      Bezite ljudi odavde….

  3. Mirjana :
    29.08.2012 u 19:17|Permalink

    Sve sto su HR-ovi naveli su ”plasticna” pravila koja se mogu naci u svim prirucnicima za posao. I ta pravila znaju svi mladi koji danas traze posao. Nije problem u ponasanju na razgovoru za posao, vec u tome sto se za jednu radnu poziciju prijavi vise od stotinak ljudi. Oni koji su pozvani na intervju su vecinom obrazovani ljudi koji imaju ili radnog iskustva ili su vec negde obavljali praksu. Niko nece doci u kratkom sorcu na razgovor ili kao za nocni izlazak. Tako da su ta sva ”pravila” samo forma. 
    A sto se tice zainteresovanosti kandidata za kompaniju, to je tek prica za sebe. Da li ce meni HR umeti da objasni da li firma ulaze u CSR i kako se brine o svojim zaposlenima. Koliko ima zaposlenih osoba sa invaliditetom, da li ne otpusta mlade zene koje ostaju u drugom stanju i kako se brine o svojim zaposlenima? Koliko ulaze u edukaciju? Cisto sumnjam da imaju odgovore na to, a takodje bi ja kao kandidat zvucala previse radoznalo, tako da bih odmah otpala sa liste… Smesno je sve to… I zalosno! Neka se otvaraju radna mesta i neka se manje brinu da li zena ima crvene nokte na razgovoru ili diskretan manikir. To uopste nije vazno. Vazno sta znaju i umeju. A to oni koji vrede ni ne stignu da pokazu. Nego im firme iz inostranstva govore kako imaju impresivne biografije. I odlaze… Dok nasi HR-ovi resetaju pristojne, pametne i obrazovane i prave od njih primere koje zanima samo kolika je plata. Nisam znala da se namirnice kupuju i racuni placaju vazduhom. Ali ocigleno je tako…. 

    • Mirjana :
      06.03.2017 u 17:44|Permalink

      Ovo je postavljeno pre 5 godina a ja tek sada vidim! O Bože, situacija se nije ništa promenila. Evo, sutra imam razgovor za posao, diplomirala sam 2014. godine i JOŠ UVEK tražim posao. Imenjakinjo Mirjana, sve ste u pravu, računi se ne plaćaju vazduhom, ali naši HR valjda očekuju da radimo zarad firme a ne zarad sebe. Jad i žalost. Znam kako će moj razgvoor sutra da izgleda, jadno kao i svi ostali, ali zato baš kako kažete stranci su impresionirani mojom biografijom i silnim volontiranjima. Ne znam, ne želim da odem ali me sve tera odavde.

      • profesorka :
        03.05.2018 u 11:34|Permalink

        Ni u 2018. ništa bolje, još je gore.
        Nikad manje posla i para, nikad bahatiji poslodavci.
        Samo sam izašla jednog dana iz tima rođaka i napustila posao kad mi je više preselo iživljavanje, dok pare kasne po 3 meseca.
        Trebalo je i ranije da napustim. Živeću od mojih časova i prevođenja, a cilj da odem što dalje.
        U Srbiji su ostale uglavnom budale preko veze i rođaka, a normalni se ni ne trude da se izbore za sebe.
        Rešenje je da se ode.

    • Davor :
      18.02.2023 u 18:14|Permalink

      Ako poslodavac od vas trazi svaki podatak koji mu padne na pamet da pita, sasvim je logicno da i kandidat treba znati za koju platu treba raditi. Pogotovo iskusni kadrovi. U Srbiji nazalost takozvane HR sluzbe,pokusavaju i uspevaju da se ponasaju kao u robovlasnickom dobu. Nazalost ova sredina zvana Srbija im je to omogucila. Jadan narod i mladi koji trebaju te muke proci ,da bi mozda dobili posao sa platom od koje jedva mogu da se prehrane 1 mesec.
      Bezite ljudi odavde….

  4. Dusica :
    29.08.2012 u 22:20|Permalink

    Opste je poznata cinjenica da je trend da velike firme a naracito banke, obaraju cenu rada tako sto zaposljavaju strucan (fakultetski obrazovan) kadar za veoma male pare, koristeci katastrofalnu ekonmsku situaciju: nedostatak bilo kakvih radnih mesta (privreda je mrtva, banke otpustaju)a potraznja za poslom ogromna. Zato je odjednom postalo neprihvatljivo da se pita za platu na razgovoru za posao jer celnici u firmama zajedno sa ”svevaznim HR”, namecu ljudima da budu sretni ako su dobili bilo kakav posao za bilo kakve pare ”jer hiljde njih ceka za to isto pa ako se tebi ne svidja, ima ko hoce”. To je recenica kojom direktori danas otvoreno prete svojim zaposelnima, nagovestavajuci im kako su lako zamenljivi i koliko je njihova pozicija pa samim tim i buducnost- neizvesna! A normalno je, da covek sa iskustvom i kvalifikacijama pregovara oko plate i uslova rada koji pored plate podrazumevaju i ostale benificije (telefon, kola, razne edukacije), godisnji odmor, mogucnost napredovanja..cime pokazuje da veruje u sebe, da zna sta hoce , tj. da je ”autentican”. Ali iskreno, kojoj firmi danas trebaju autenticni ljudi, sa stavom i svojim misljenjem? U korporativnom svetu se takvi smatraju ”svojeglavima i teskim za saradnju” jer je poltronstvo i slepa poslusnost bez trunke ljudskog dostojanstava, postala obrazac korporativnog ponasanja i uslov za opstanak u firmama. Takve osobine su danas relano mnogo pozeljnije od bilo kakve strucnosti. ”U ostalom, svaki se posao da nauciti a poslusnost ne”. Preterana intimizacija sa intervjuverom a kasnije sa nadredjenima, je vise nego pozeljna (a kasnije i apsolutno neophodna za opstanak) u bilo kojoj firmi. Profesionalan odnos prema poslu i kolegama se smatra previse krutim i neprilagodljivim. Emotivna stabilnost je zaista neophodna osobina koju mora da poseduje   svaki kandidat da bi kasnije mogao da podnese  svoje buduce,emotivno nestabilne kolege i menadzere koji su svoju nestabilnost vesto sakrili na svojim intervjuima.A ako zensko procenjuje zensko na intervju, onda samo neka teska hemija izmedju njih dve moze da pomogne kako bi se odeca i obuca smatrali adekvatnim! U tom slucaju morate da se ponasate i oblacite kao nekad kada ste polagali ispit kod profesorke umesto profesora, da ne biste zavrsili pre nego sto ste i poceli. Naravno, postoje izuzeci ( izvinjam se Ljiljani u prvom komentaru, na koju se ovo ne odnosi). Kada se uzme u obzir kako danas izgledaju intervjui i testovi za posao u pojedinim firmama, mislim da bi neki pametni ljudi iz HR mogli da obezbede sebi odlicne ”tezge” kada bi honorano spremali ljude za intervjue, kao sto profesori spremaju djake za ispit. 

    • Mirjana :
      06.03.2017 u 17:47|Permalink

      Kakav komentar! BRAVO! BRAVO! BRAVO!

    • Mirosla :
      07.03.2017 u 19:40|Permalink

      Svaka čast na napisanom. Danas su poželjni tkz. YES people. Od kojih po mom mišljenju menadžment nema koristi (uvek podržavaju nadreženog…)

      • Oki :
        15.03.2017 u 14:27|Permalink

        Bravo! Sustina, licno misljenje, strucnost su danas odraz nefleksibilnosti i lose komunikacije! Gospodji Ljiljani bravo! Vecini sluzbenika bih preporucila edukaciju. I gospodo iz Raiffeisen banke, da ste imalo prosli edukacije u vezi tipova licnosti, znali biste da gledanje u neku drugu stranu osim u vase oci znaci jedan od tipova: vizuelni, kinesteticki ili auditivni. Ne biste lepili etikete nesigurnih licnosti tek tako. Zato i birate osobe kojima mozete ne da upravljate, nego da manipulisete!

        • Marija :
          14.08.2017 u 16:03|Permalink

          Samo da se nadovežem svojim poslednjim iskustvom od pre 7 dana. Prošla 3 kruga, radila već u korporaciji, aplicirala za drugu. Kriterijume ispunjavam u potpunosti, kao i relevantno radno iskustvo. Moze se reci čak i da sam malo prekvalifikovana. Moj intervju je prošao mojom apsolutnom demotivacijom samo iz razloga što dok sam ja pričala, vrlo ozbiljno, predstavljala svoj dosadašnji rad, devojka je sve vreme gledala u moje CIPELE?!? Bila sam primereno obučena: pantalone, bela košulja, ravne zatvorene cipele (ne znam čime su izazvale pažnju, obične cipele, čiste i nove i jednostavne). Ja sam počela da gubim koncentraciju i imala želju da na pola intervjua ustanem i odem. Od njihovog prisnog odnosa jer naravno tako se podrazumeva, vratila sam se na persiranje i profesionalni odnos, jer je devojka iz HR svojim stavom dovela do toga. Naravno da nije bilo reči o plati, to ako prodjem dalje. Završilo se, sa svakako mi je drago da ste došli. Pretpostavljam da sam odmah otpisana, jer ko zna, cipele su ipak bile neki momenat koji je presudio. Profesionalizam je kod njih pojam koji ne poznaju.

  5. 30.08.2012 u 06:54|Permalink

    Ovo je toliko površno i smešno i nema nikakve veze sa pravom selekcijom zaposlenih. Telekom Srbija- javno preduzeće koje nema korporativnu kulturu kao ni menadžment obećanja niti ekonomiju iskustva kada su u pitanju zaposleni. Gde je assessment za pozicije? Pa nema. jer ni većina HR menadžera ne bi prošla assessment za njihovu poziciju.
    Coca Cola kod nas nema ni trun posmatranja ljudskih resursa kao obnovljiv izvor energije već samo kao trošak… a banke su posebna priča… Izabrali ste pogrešne primere.. a i mladi željni posla biraju pogrešne kompanije…. isto je i u EU…. najveći broj radnih mesta se trenutno otvara u micro i malim preduzećima… medjutim u EU mladi hoce da rade u velikim firmama koje po svojoj poslovnoj gravitaciji koju imaju funkcionišu i nešto se dešava… dok u micro i malim treba stvarno pokazati i osvojiti “tržište”.. dok kod nas.. cilj je IMATI posao a ne BITI zaposlen… i tako u krug….

    • 30.08.2012 u 07:23|Permalink

      Aleksandre,

       

      Ne bih se složio sa tvojim komentarom.

      Telekom Srbija ima “korporativnu kulturu” – svaka kompanija je ima, bila ona sa 1-im zaposlenim ili sa 10.000. Da li ti se sviđa ta “kultura, organizaciona klima…” – to je drugo pitanje. Ja ne znam kakva je njihova kultura jer ona podrazumeva “stavove, osećanja, legende, mitove, urbane priče, način rada, ophođenja, stil, …”. Profesor Nebojša Janićijević sa Ekof Bgd je najveći ekspert za “kulturu kompanija/organizaciono ponašanje” kod nas  – pogledaj njegovu knjigu.

       

      Coca Cola je svetska kompanija koja je napravila čudo prodajući “zašećerenu vodu”. Mnogi teorijski primeri iz marketinga, menadžmenta, ljudskih resursa… upravo su došli iz PRAKSE Coca Cole. Druga je stvar da li voliš ili ne voliš njihovo piće; ja im “skidam kapu” za znanje.

       

      Mislim da ne treba da izmišljamo “toplu vodu” i da “plačemo nad sudbinom”. Umesto toga, pogledajmo jednostavno šta ZAISTA poslodavci traže (kao u ovom primeru-3 veoma poznate kompanije u Srbiji).

       

      Da li je to “pametno, dobro, ispravno, moralno…bla, bla, bla…” NIJE BITNO u ovom trenutku; bitno je da to su ZAHTEVI legitimnih poslodavaca. Kada vi budete u njihovoj koži… e, onda ćemo imati još jedan tekst na MCB Blogu :)

      • Gordana Vionera Janicijevic :
        24.11.2016 u 23:31|Permalink

        Postovani Bojane,
        kada samo jednom ostanes bez posla shvatices koje si besmislice napisao. Zelim ti puno uspeha

  6. Bojan :
    30.08.2012 u 07:04|Permalink

    Slažem se sa Aleksandrom ovi HR likovi su toliko jadni da je to smešno.Govorim sa pozicije vlasnika firme.Skoro sam pricao sa jednim od najpoznatiih u zemlji i šokirao sam se neznanjem,bahatošću i egoizmom.

    • Milica :
      30.08.2012 u 07:13|Permalink

      Toga ima koliko hocete jer su im namestili mesto u fotelji pa imaju hrabrosti da se tako ponasaju, ali nije ni to vecno docice im i to glave sami ce sebi namestiti. 

    • 30.08.2012 u 07:14|Permalink

      Moje mišljenje je da ima fenomenalnih HR menadžera, a isto tako ima i onih loših. Mislim da nije zgodno “generalizovati” samo na osnvou jednog razgovora.

       

      Ja se bavim delom HR-a 11 godina (trening zaposlenih) i zaista sam upoznao veliki broj pametnih, poštenih, vrednih ljudi koji rade u HR sektoru. Isto tako, upoznao sam i one “druge”.

       

      No, mislim da je to normalno… u svakoj profesiji postoji “žito i kukolj”.

      • Milica :
        30.08.2012 u 07:21|Permalink

        Slazem se sa vama ali definitivno sam nailazila na neobrazovane ljude koji su puno gresili ali im se nije uzelo za zlo a mi koji smo zavrsili nesto i hocemo da radimo posteno za nas je sve greska

    • Anton :
      31.08.2012 u 07:07|Permalink

      Draga Milice,
      buduce vreme glagola koji se zavrsavaju sufiksom -ci (doci, otici, stici) se gradi tako sto se pomocni glagol ‘hteti’ odvaja od osnove pa imamo:
      doci cu
      stici cu
      ocici cemo
      itd.
      kad budes naucila elementarnu gramatiku onda mozes i ocekivati dobro placeno radno mesto sa mogucnoscu napredovanja.
      hvala na paznji!

      • Milica :
        05.09.2012 u 20:02|Permalink

        Hvala na objasnjenju ali nije mi iskreno potreban takav komentar na gresci u jednoj reci koju sam predvidela. 

      • zeljko :
        23.11.2013 u 11:06|Permalink

        Kaze se previdela….

      • Danijela :
        24.01.2016 u 00:02|Permalink

        Nova recenica se pocinje velikim slovom….

        • Danijela :
          24.01.2016 u 00:03|Permalink

          Upuceno Antonu koji poznaje gramatiku..

      • Ljiljana Stanojević :
        26.04.2017 u 08:59|Permalink

        Anton: Iako je ovaj komentar postavljen davno, ne mogu da ne primetim da je potpuno neprimeren. Suština teksta i komentara je razumevanje i prevazilaženje iznetog problema, a ne pametovanje o gramatičkim greškama, koje mogu biti i greške u kucanju ili slučajne greške. Razmišljaj o suštini, a ne o formi. Pozdrav!

    • Marina :
      17.01.2018 u 12:48|Permalink

      Upravo tako. Bila sam u prvom krugu, prošla. Drugi krug će kao biti obavljem sa direktorom. Kada sam otišla, pita me direktor da li radim negde, reko – ne trenutno, radim kao freelancer. Kaže on:” Politika kuće je da zapošljavamo samo nezaposlene”, naglasila sam da sam nezaposlena, kaže on ” pa radite nešto”. Samo sam se zahvalila.

  7. Milica :
    30.08.2012 u 07:18|Permalink

    Toliko bahatosti i egoizma misleci da ce im to tako lako proci. I kao posalji Cv na engleskom ja se ne slazem sa tim u toku razgovora se moze oceniti nivo znanja, pa meni neko moze prevesti i kad procitate ahaa pa ona zna engleski jezik a ono nema pojma i takvi se pozivaju na razgovor STRASNO ……..
    Bitno je kako se snaci u raznim situacijama i imati volju ucenja i uspeh sigurno nece izostati 

  8. dejan :
    30.08.2012 u 07:27|Permalink

    Ovako sve sto ste ovo napisali drage kolege koje vrsite selekciju u nasoj srbiji nema nikakvu primenu mada postoje izuzeci.E da bi u srbiji dobio poso recimo u telekomu postoje odredjeni postupci koje moras obavezno da uradis tipa da pronadjes adekvatnu vezu pa da sve lepo organizujes i naravno kada sve lepo slegne ti si zaposljen covek,devedeset posto mladih u srbiji do trideset godina nema nikakvog iskustva sem dogogodisnjih razgovora za poso.Ova tema je veoma diskutabilna i ovo sto ste vi naveli jeste tacno ali u velikoj vecini nije primenjivo.Recimo sad cu da spomenem kokakolu u vranju kako primer koliko su oni primenili ovo sto su rekli:vise od pedeset posto tamo su partiski ljudi koji su dobijali poso po partiskoj liniji poznanstu…a ne po onom sto su cenjene kolege pisale.Toliko od mene a samo da znate ovakvih primera je na sve strane.

  9. Jelena :
    30.08.2012 u 08:07|Permalink

    Sve je to lepo ali šta sa nama koji smo kandidati za rad u prosveti. Svesni smo kako se treba obuci kada se ide na razgovor i u razred ako se posao dobije, poznajemo svoje radne zadatke, znamo čak i kolika nam je plata, ali do razgovora nikada ne dođe. Direktori vide kandidata koji je po necijoj direktivi došao kod njega, tog i takvog kandidata primi a ostali dobiju sledeći odgovor ”Nakon razgovora sa svim kandidatima i provere psihofizičke spospbnostu u prostorijama NSZ tu i tu direktor je odlučio da na posao primi tog i tog kandidata”. E onda se vi osetite kao magarac jer ynate da ne samo da sa vama nije vođen razgovor, već isti nije vođen tačka. Treba li naglasiti da se ovakvim načinom selekcije godišnje zaposli 20 do 50 radnika u prosveti od kojih barem 50% ne ispuni ni deseti deo onoga što pozicija na kojoj radi zahteva od njega ali je tu jer mu se može.  Kako se obukao, kako se ponaša i šta misli takav radnik je direktorima od sekundarnog značaja…

    • Aleksandra :
      30.08.2012 u 09:02|Permalink

      Jelena u potpunosti se slazem sa tobom. Potrebno je samo videti ko sve radi u skolama i sve ce vam biti jasno. Konkursi se objavljuju kada je vec sve zavrseno, a pola tih ljudi koji su primljeni nisu ni kvalifikovani.

    • 30.08.2012 u 12:41|Permalink

      Jelena,

       

      mislim (pretpostavljam) da si u pravu.

       

      Ovaj tekst je naslovljen, pre svega, ljudima iz privrede (business). kao što možeš primetiti, i tu ima dosta problema (nepotizma, veze, rođačke linije, neznanja…) pa čak i kada se radi o 100% privatnim kompanijama.

       

      Pretpostavljam da je situacija u školama (i državnim institucijama) još slabija. No, zato i postoji MCB blog… mali, besplatan pokušaj da se podigne nivo znanja :)

  10. Igor Z :
    30.08.2012 u 09:37|Permalink

    Odličan članak za one koji traže posao i super potez firmi koje rade na svom brendu poslodavca. 
    Iz ličnog iskustva znam da su najveći kritičari procesa selekcije oni koji su vrlo svjesni svoje nekompetentnosti i znaju da će ista biti otkrivena vrlo lako. 

    • Bojan :
      20.05.2017 u 21:22|Permalink

      Igore, moram da kazem da se ne slazem. Recimo da danas, 10 godina od kada sam prvi put poceo da radim, sve manje mi je jasno sta onaj koji sprovodi intervju hoce da cuje. U principu, sve vise uvidjam da vise vole da ih lazes, i da je forma bitnija od sustine. E sad, ovo se cak ne odnosi samo na Srbiju, buduci da sam imao priliku da radim i u Emiratima. Primer intervjua za Emirates, gde sam eliminisan na finalnom delu a razlog – na pitanje “Kasnis na posao, sta bi tim povodom preduzeo?”, odgovorio sam iskreno da mi se to jednom dogodilo, i to ne mojom krivicom, zaksnio sam 7 minuta ali sam preduzeo sve mere da se ne dogode nikakve posledice. Eliminisan sam jer pravi odgovor mora da bude – “Kao profesionalac ja niakd ne kasnim na posao.” A posle kazu kako traze iskrenost, ili da im navodite greske, kao sto rece gospodin iz Coca Cole. A nakon toga vas eliminisu. Poslednjih par meseci imao sam intervjue za dve inostrane firme, razlicite, oba puta su HR cinili Italijani. Prvi me je eliminisao u startu, fizicki mu se nisam uklapao u zeljeni profil, sto sam i ocekivao. I tako su me pozvali za poziciju za koju nisam ni aplicirao, tako da nisam ocekivao da budem izabran. Ali njegovo ignorisanje mog ucesca u debati bilo je vise nego jadno, sto se profesionalne strane tice. Kasnije mi je Makedonka koja je bila deo komisije rekla da je bila vrlo neprijatno iznenadjena jer sam kotirao u top 5 po iskustvima, a sto se tice znanja jezika to se na intervjuu videlo. Pre nedelju dana sam imao intervju sa drugom kompanijom, ponovo je Italijan bio rekruter, napravio sam drugaciji pristup u odnosu na prethodni, vise nego aktivno ucestvovao u debati, cesto postavljao pitanja o poslu, operacijam, aktivnostima (to je ono sto ovi nasi odozgo u tekstu cene), i taj je odmah nakon debate eliminisao nas osmoro koji smo sve vreme bili aktivni. Posto je u pitanju Qatar, eliminisani smo jer postavljamo pitanja, oni traze profil radnika koji nista ne pita, nego samo savija glavu. Jos je povrh svega samo nas troje bilo sa cuvenim bliskoistocnim iskustvom i svo troje smo eliminisani, jer bi doslo do onog neprijatnog dela sa nepristojno niskom ponudom zarada. To cak nismo ni pomenuli.
      E, to se radi cak i u onom delu sveta koji po nasem shvatanjima pliva u blagostanju, i tamo vlada nevidejni red i profesionalizam. O tome bih tek mogao roman da napisem, kakve sam menadzere imao i koliko sam puta ispravljao njihove brljotine. Bilo je i onih koji su bili vrhunski profesionalci, ali najveci je broj onih kojima je jedina referenca – Arapin po nacionalnosti.
      O nasim firmama, a prosao sam i privatni i drzavni sektor, svasta bih mogao da napisem. U principu, to su situacije koje idu iz krajnosti u krajnost. Od vrhunskih profesionalaca, do tesko izgubljenih slucajeva, kada je menadzment u pitanju.
      Kada je u pitanju HR i proces selekcije, retke su situacije da sam naisao na neprofesionalizam, bilo je i toga, medjutim, na to sam najvise nailazio kada je sam rukovodeci kadar u pitanju. Jednom prilikom mi je jedan od direktora rekao da smatra da moj fakultet treba ukinuti i da ta diploma nista ne vredi, ovaj poslednji je na razgovoru prakticno pokusao da me napravi nepismenim, jer sam svoje vidjenje njihove firme predstavio kroz clanke koje je on sam davao u novinama. Kaze, ne zna odakle sam stekao tu predstavu. Kad sam mu rekao da sam mozda pogresno razumeo ono sto sam iz njegovih izjava procitao, nije nista prokomentarisao. I svasta bih jos mogao da napisem, i da, mogu da iznesem sasvim solidne kritike na mnogobrojne procese selekcije, podjednako isto kao sto mogu da iskritikujem samog sebe. Da se ne pravimo naivni, znamo svi jako dobro kako se kod nas proces selekcije odvija. Cak i u tim cuvenim korporacijama koje su napravile svetske brendove. Mogu i da kazem da je u gore navesenim zahtevima od doticnih predstavnika HR-a previse licemerja, s obzirom na to kako obavljaju konkurse. Ma sam termin HR mi je ponizavajuc (ljudski resursi?), to valjda treba da znaci da su ljudi tu da se upotrebe i bace po potrebi. Tako da je meni citava ta prica bas onako kako je moj menadzer u Emiratima rekao – everything is just a show.

  11. Bojan I. :
    31.08.2012 u 06:39|Permalink

    E ovo je dobro – Precenjena očekivanja vezana za platu i poziciju koja nisu u skladu sa trenutnim znanjem i iskustvom kandidata – Radiš svetski u svetskoj firmi, u svetu plata 5 – 10 puta veća za istu poziciju i firmu nego ovde u Srbiji. I onda smo mi bezobrazni a oni su informisani i u trendu.
     

    • Valentina :
      12.02.2013 u 09:23|Permalink

      Бојане И, сјајан коментар, тачно у центар!

  12. Silvia :
    31.08.2012 u 08:20|Permalink

    Smatram da se kandidati ne trude mnogo baš zbog toga što su razočarani, generalizuju poslodavce i sa dosta nepoverenja dolaze na razgovore. Sa druge strane, uverila sam se više puta da kandidati, bez iskustva, vrlo često i biraju posao i ponašaju se razmaženo prema prilici koju im pružamo. Jedan od primera koji je na mene ostavio baš veliki utisak jeste kada sam pozivala devojku da dođe na razgovor za posao koji bi radila u mestu stanovanja, ali je na razgovor bilo neophodno da dođe u centralu. Njen odgovor je bio “ja da vam dolazim u Beograd, pa ne mogu, moram da idem nešto do fakulteta”…

    Plus kaniddati kojima je mnogo rano da dođu u 9 na razgovor, ako može malo kasnije, da se naspavaju… i gomila sličnih primera…

    Naravno, ima i baš kulturnih, prijatnih kandidata koji, nažalost zbog velike nezaposlenosti, ostanu u bazi jer je posao dobio neko kod koga su “nijanse” presudile.

    Takva nam je zemlja, a mi moramo da se borimo sa tim.

    • M :
      15.03.2013 u 10:57|Permalink

      Poštovana Silvia, da li znate koliko košta karta do Beograda i nazad? (Ne daj Bože da se nešto pojede taj dan). Sad mi recite odakle meni koja sam nezaposlena par hiljada dinara? Ovo Vam govorim iz ličnog iskustva jer sam u  jednom mesecu potrošila oko 8.000,00 din (išla sam više puta). Novac sam pozajmila, jer šansa za posao se ne propušta.

  13. 31.08.2012 u 08:59|Permalink

    Jedan od komentara je bio “ovo su suviše jednostavne stvari, normalno je da kandidat bude pristojan, normalno  obučen, itd…”. Možda zvuči tužno, no to još uvek nije normalno u Srbiji.

     

    Problemi sa strane KANDIDATA:

    – kandidati dolaze u japankama na razgovor

    – neke (simpatične) devojčice dolaze obučene u korsete i u seksi veš. Super ih je za videti (ako si muškarac), no i malo govori o njima, zar ne?

    – 50% biografija (CV) koje sam video su pune gramatičkih grešaka. Kandidat se ne prijavljuje za “profesora srpskog jezika” i ne mora da zna gramatiku; no, CV napisan sa puno grešaka i korišćenje “osisane latinice” govori o kandidatu i njegovoj motivaciji

    – imao sam kandidadata koji dolazi na razgovor sa majkom :) Čak štaviše, majka je insistirala da razgovara sa nama i da nam objasni kako je dete super, bla, bla… Inače, “dete” je završilo Ekonomski fakultet (kao i ja) :)

    – većina kandidata ne zna ništa oko kompanije gde se prijavljuje

    – većina kandidata ne zna ništa oko radnog mesta

    – većina kandidata ne postavlja nijedno pitanje i ostavlja utisak veoma nemotivisane osobe

     

    Problemi sa strane KOMPANIJA i HR menadžera:

    – veze i vezice…

    – neki HR menadžeri samo otaljigaju posao

    – neki HR menadžeri uopšte nisu kvalifikovani za taj posao

    – neke kompanije se ponašaju osiono i bahato-“u Srbiji ima 30% nezaposlenih i ja mogu da biram”.

    – neke gazde nemaju jasan opis posla, ne žele da ga daju kandidatu i slično

     

    Što se tiče pitanja za PLATU, mislim da je tu velika greška, pre svega, HR Menadžera. Ja sam obavezno pitao svakog kandidata o OČEKIVANJIMA za platu. Razlog je bio da eliminišem kandidate koji imaju prevelika očekivanja (+20%), ali… ja sam to ODMAH i rekao kandidatu. Na primer, plata je bila propisana za radno mesto 800€ a kandidat je očekivao 1.500€. ODMAH sam rekao kandidatu da ne možemo dalje ići, jer su razlike zaista prevelike (više od +20%). Nisam išao u dalju raspravu, jer će kandidat biti jako nezadovoljan ako krene da radi  (800 umesto očekivanih 1500).

     

    Dakle, moja poruka HR menadžerima – obavezno pitajte oko OČEKIVANJA za platu. Recite iskreno kandidatima ako su njihova očekivanja prevelika. Ne ulazite u razloge, nemojte da se cenjkate. Jednostavno, završite taj intervju ODMAH i krenite na drugog kandidata.

     

    Moja poruka kandidatima – pitajte otvoreno za platu. Recite da imate svoja očekivanja. Recite iskreno svoja očekivanja oko plate (1500)… Bez obzira šta god vi kažete, kompanija ima svoju definisanu politiku oko plata (800) i neće je menjati samo zbog vas. Ukoliko se vaša očekivanja ne slažu sa ponudjenom platom, recito to iskreno. Bolje je da to uradite ODMAH a ne kasnije.

     

    Moja poruka svima – čitajte MCB Blog :)

    • Masha :
      31.08.2012 u 10:57|Permalink

      I to je mač sa dve oštrice. Mene je recimo strah da tražim za platu više od 500€ iako realno znam da vredim i više. 
      Razlog je što sam par puta tako odgovorila a onda su me pogledali čudno. Po svim standardima – za moju struku to je neka minimalna plata za početnika. Kod nas se većina poslodavaca oseti uvređena ako smatraš da vrediš više od 250-300€ (ne svi ali većina). 

      Da ne spominjem kako sam se javlja na oglase za praksu i to neplaćenu, i bivala odbijena jer nemam 3 godine radnog iskustva. To je van svakog komentara, posebno što je u pitanju jedna naša veća kompanija i veoma poznata.

      O tome da se na odgovor čeka po 3-4 meseca tek da ne govorim.
      I da jednom su mi zamerili što sam rekla da sam “nezadovoljna trenutnim poslom”, ne poslodavcem već poslom. Ako radim posao koji zahteva srednju školu sa diplomom fakulteta, što je bolje nego čekati posao, i tražim nešto što mi više odgovara po zvanju – očekujem da to HR uvaži a ne da kritikuje.  

      • 31.08.2012 u 14:27|Permalink

        Masha,

         

        komentar oko plate.

         

        Poslodavac plaća za RADNO MESTO a ne za to KOLIKO VREDIŠ. Npr, ako radiš na radnom mestu “portira” plata će ti biti 20.000 pa makar ti bio i Dr prof. akademik… koji vredi 2.000.000.

        Isto tako, ako radiš odgovoran posao možeš imati 3.000 Eura platu a da imaš osnovnu školu. Dakle, još jednom – bitni su ZAHTEVI RADNOG MESTA a ne sposobnosti kandidata za visinu plate.

         

        To je jedan od BAZIČNIH problema u razmišljanjima kandidata kada dođe na posao (“ja sam završio fakultet… ja vredim toliko… u mojoj struci… na Zapadu…”.) Možete da vi vredite neverovatno puno, no poslodavac uvek gleda ZAHTEV RADNOG MESTA i prema tome određuje radnu platu.

         

        Ja sam jednom imao situaciju da sam tražio Xxxx platu, a dobio sam 50% više! Bio sam šokiran… i naravno, nisam odbio :)

         

        Moj komentar nije da te obeshrabri; čak naprotiv. Samo želim da ti približim LOGIKU razmišljanja poslodavca i zašto rade to što rade…

        • Masha :
          31.08.2012 u 16:21|Permalink

          Shvatam.

          Moja je greška što nisam navela da sam konkutisala na mesta koja zahtevaju veliku odgovornost, visok stepen znanja i diplomu koju imam u džepu. Koja su plaćena i bolje. Raspitala sam se pre razgovora o platama. 

          Desilo mi se da mi poslodavac na razgovoru kaže da on ne zna šta je moj posao, ali da su mu rekli da treba, pa da on baš zato traži nekoga ali ne misli da to vredi toliko para. Tom čoveku barem nisam uzela za zlo njegov stav – bio je iskren i ja sam to cenila.

          • 31.08.2012 u 19:38|Permalink

            Pa, u pravu si. Često menadžeri NE ZNAJU opis posla, ne daju kandidatu, ne opišu mu njegove dužnosti…

             

            Npr, ja sam svakom (zanimljivom) kandidatu dao VRLO DETALJAN opis posla. Šta će da radi, koje su aktivnosti, šta ga očekuje, koja su mu prava, koje su mu obaveze… Posle toga, proveravao sam da li on to i ZAISTA razume. Neki su pogledali papir i odmah odustali – što je OK. Za neke sam ja shvatio da oni nama ne odgovaraju – i odmah sam im to rekao. No, kao što rekoh, bitno je da se bude ISKREN. To je barem jednostavno…

             

            Takođe, ja ne volim da “ulepšavam” situciju (mi smo najlepši, najbolji, najpametniji…). Ja, čak štaviše, volim da kažem ono što može biti najgore na poslu. Npr, pukla je vodovodna cev ili nema vode, a 10 polaznika seminara hoće u WC – šta ćeš da uradiš? Npr, neki kandidati su govorili “ja želim da napredujem, ja želim da napredujem, ja sam ambiciozan, bla, bla…” Ja sam im otvoreno rekao, da za to radno mesto – NEMA NAPREDOVANJA :) Jednostavno, na tom radnom mestu bićeš i sada, i za 5 godina i za 10 godina.

             

            Kandidati (uglavnom) cene kada si iskren i kada im otvoreno saopštiš kakva je REALNA situacija.

          • Branko :
            06.07.2014 u 22:56|Permalink

            Dragi Bojane,
            “čak štaviše” je pleonazam. Često se na ovaj način izražavate, te vam ukazujem na grešku. Dovoljno je reći čak ILI štaviše.
            Pozdrav!

        • Gordana :
          10.04.2013 u 20:23|Permalink

          Bojane, uz svo duzno postovanje, da li vi mislite da je ok to sto poslodavac placa za RADNO MESTO, a ne za to koliko mu radnik vredi i koliko doprinese uspehu kompanije? Ako je tako, ako ste Vi u pravu, onda u velikim kompanijama kod nas je kao i u drzavnoj upravi, plate su odredjene platnim razredima i ne zavise od truda i dokazivanja zaposlenog… Nemojte mi to reci, ja sam zato pobegla iz drzavnog sektora…Pokajacu se 😉

          • 11.04.2013 u 22:20|Permalink

            Goco,
             
            ima nekoliko pitanja,a pa hajde redom.
             
            kompanija placa za Radno mesto, tj. rezultate vezane za radno mesto a ne za “vrednost radnika”. Npr, ako ja imam kafe kuvaricu, ja cu je placati kao kafe kuvaricu a ona moze biti i doktor nauka, najbolji menadzer na svetu i sl. Zato se i uvode platni razredi, da ljudi imaju JASNA ocekivanja.
             
            platni razredi – da, izuzetno bitno i neophodno da se uvedu (kako u velikim kompanijama, tako i u drzavnim organizacijama). Vecina dobrih kompanija ima jasne platne razrede… I to nije lose, cak naprotiv :)
            takodje, jos jedan generalni stav. Ako je nesto “drzavno” to ne mora da znaci da je lose. Npr, Vojska i Policija imaju fantastican HR… Verovali ili ne :)

          • Milan :
            22.08.2013 u 23:06|Permalink

            Bojane, odlican komentar vezan za placanje radnika u zavisnosti od vrednosti posla. Pomaze kandidatima u razumevanju interne logike sistema kompenzacije.
            Zelio bih da dodam da iako najzastupljeniji model job-based structure nije i jedini model za utvrdjivanje internih platnih razlika.
            Skill-based structure – placa radnike u zavisnosti od vestina koje poseduju. Sve veca primena ali jos uvek najvise zastupljena u proizvodnim djelatnostima. Npr. dva radnika pocetnika rade na pokretnoj traci. Jedan zna samo da zavrne saraf, a drugi zna jos jednu kativnost. Drugi je vise placen i samim tim kompanija motivise radnike za sticanje odrejdenih vjestina. Povecava fleksibilnost radne snage i smanjuje odredjene rizike.
            Competency based structure – Prva pomisao su kompanije oje zaposljavaju visoko profesionalan kadar. R&D i sl. Placen si onoliko koliko donosis kompaniji ne samo u finansijskom smislu vec i u imidzu, iskustvu…
            Zanimljiv paradox nalazimo u Tournament teoriji – npr. advokatske kancelarije u USA. kad si na dnu zaradjujes suvise malo a radis prekovremeno, donoseci ogromne sume novca kompaniji. Svaki sledeci nivo donosi neproporcionalno veci nivo zarade. kad se nadjes na vrhu, ili postanes partner, ”ubijes se od para” a ne radis bas puno. Poenta je da se jako brzo napreduje i ko zeli da zaradi dace sve od sebe da dodje do vrha hijerarhijske lestvice – jer nagrada ceka samo onoga na vrhu. Cinjenica je da ipak najvise para ovim fimama donose zaposleni na najnizem nivou :)
             
            Eto, mali pregled zanimljivosti…
            Pitanje za razmisljanje: zasto su i koliko placeni muzicari, sportisti u klubovima i da li oni imaju platne razrede?
            Mada, generalno pravilo je da iza svake cifre postoji ordedjeni razlog.
            Veliki pozdrav,
            Milan

        • Marija :
          12.07.2015 u 13:27|Permalink

          Pa ako je tako, ako se plaća radno mesto a ne onoliko koliko vredi radnik, zašto me uopše pitaju koliku platu očekujem? Neka kažu kolika je plata a ja ću odlučiti da li želim da radim za toliko platu ili ne.

      • Sasa :
        06.09.2012 u 19:47|Permalink

        Postovani,
        pitanja za kandidate o ocekivanoj plati, zaradi ili kako hocete apsolutno nemaju veze sa zivotom, ukoliko je vama to reper da odstranite kandidate onda je to vrlo bezobrazno. Kako jedan kandidat moze znati kakvi su uslovi rada u jednoj kompaniji, pgotovu za kandidate koji prvi put traze posao. Ja imam drugi metod, kada mene poslovadac pita za platu ili o ocekivanjima, moj odgovor je zapravo pitanje toj osobi, pogotovu ako nije kompanija u mom mestu, da li ta plata moze da pokrije troskove stanovanja, hrane i mozda nesto da ostane. Onda loptu prebacim kod njih, i obicno mi ponude cifru, sa kojom se ja slozim ili ne slozim. Trenutno radim u jednoj dobroj francuskoj kompaniji, a ponudili su mi korektnu sumu za posao. Drugo, svi HR-ovi ili poslodavci ne mogu da se igraju sa iskusnim kandidatima tj onima koji znaju posao. Uglavnom se svi sile nad onima koji traze prvi put posao. Nekoliko puta sam i ja intervjuisao kandidate i unapred im predocio kakva ocekivanja trebaju da imaju. A drugo, i ako neko trazi 2-3000 evra platu, mislim da bi korektno pitanje bilo, sta tak kandidat moze da ponudi za tu platu, a ne eliminisati.
        Pozdrav

        • Valentina :
          12.02.2013 u 09:29|Permalink

          Апсолутно се са тобом слажем.

        • Gordana Vionera Janicijevic :
          25.11.2016 u 00:06|Permalink

          Sasa,
          U pravu si, svi se sile nad onima koji prvi put traze posao ali jos vise nad onima koji su, zbog tehnoloskog viska, ostali bez posla, imaju malo vise godina zivota a i radnog staza.

    • Predrag :
      08.09.2012 u 08:25|Permalink

      Bojane ili “Čak” ili “Šta više”.
      Pozdrav.

  14. maja :
    31.08.2012 u 09:48|Permalink

    nisam bas sigurna da sam posedovala ijednu osobinu od navedenih,ali nisam zasluzila da budem pozvana na intervju nijedne od kompanija mobilne telefonije iako sam konkurisala za pozicije za koje nije bio neophodan fakultet. takvo stanje stvari je unazad celu deceniju. oni  ne prestaju da budu atraktivni poslodavci,ali ja ne bivam pozvana ni na  jedan intervju. nek mi neko od njihovih uvazenih hr menadzera,kako sada vole da se zovu,objasni.
     

  15. Milos Micic :
    31.08.2012 u 10:02|Permalink

    Regrutovanje i selekcija u telekonju! Koji oksimoron!

  16. Masha :
    31.08.2012 u 21:10|Permalink

    Po cenu toga da možda budem i pomalo dosadna sada…ali zanima odgovor na jedno bitno pitanje.

    Naime, koliko se ceni u koliko je kandidat iskren?
    U smislu imala sam na jednom razgovoru pitanje: Koliko se dobro snalazim sa kvantitativnim istraživanjima tržišta? – realno i očekivano pitanje za poziciju na koju konkurišem. Odgovorila sam sasvim iskreno da ja imam 10 godina iskustva u kvlaitativnim istraživanjima ali jako malo iskustva u kvantitativnim tj znam da pravim upitnike, znam da radim u progamima za analizu, znam da obradim podatke, ali da ipak nmam toliko iskustva kao u ovom drugom – naravno uz napomenu da brzo učim i da mogu jako brzo sve da savladam (što opet nije laž, mogu prosto sam se više specijalizovala za jedno jer se njime i bavim).

    Moje okruženje me je kritikovalo zbog tako iskreno datog odgovora. Cenim da se svaka laž lako otkrije, a i ne volim laži, posebno u poslu. Ali sam čula mnogo komentara po principu: “sigurno zato nisi dobila posao”. 

  17. Boris Beograd :
    31.08.2012 u 21:40|Permalink

    1. Smeta Vam isticanje finansijskog aspekta na intervjuu u Telekomu? Pa oprostite sto Vas pitam gospodjo iz telekoma, ali da li vi radite za platu ili Vam je dovoljna lojalnost firmi da zivite? 100% da zivite od vazduha, Vama zarada nista ne znaci.
    2. Bio u Coca Coli, dobro se pokazao, nisu me ni obavestili ni o cemu. Znam dosta ljudi iz Coca cole, nemam lepo misljenje o vecini, kao ni oni sami o sebi :). Ipak ima par izuzetaka. O ljudskim resursima imam jos manje lepo misljenje. Bitna je veza, kao i u vecini preduzeca u Srbiji, verovatno gorepomenuti gospodin Zoran zna o cemu se radi ;).
    3. Sa Raifeissen bankom nemam iskustva, osim sto znam da koriste “robove” za prodavanje brzih i lakis kes kredita po maloprodajama, koji mozda jesu brzi, ali nikako ne padaju lako onima koji treba da ih vracaju :) U sustini najtezi su onima koji treba da ih prodaju, posto moraju da ispune normu. Jedan divan primer kako izuzetno dobro pozicionirana banka zloupotrebljava svoju moci i iskoriscava nezaposlenost u zemlji. Ali, zar to ne rade i jace firme u svetu kao npr. Nike i Apple :))?
    Drago mi je da sam na dobroj poziciji i sto ne moram da gubim vreme sa ovakvim nabedjenim HR menadzerima. Daj coveku moc i videces kakav je. Iz ovih gore stvari koje su gorenavedeni prepisali iz sablona za oglase koje ce davati na infostudu, jasno je s kim se ima posla:
    npr. Coca Cola
    Poželjne osobine (+)

    Orijentisanost ka poslu i ciljevima kompanije je svakako najvažnije
    Posedovanje neophodnog znanja i iskustva vezanog za poziciju
    Dobra saradnja i komunikacija sa drugim ljudima
    Otvorenost za promene, napredovanje i učenje
    Lične vrednosti, koje ga čine uklopivim u sistem i tim u koji dolazi

    Tzv copy-paste za oglas sa Infostuda :)
     
    U svakom slucaju, hvala MCB na trudu i samo napred!
     
     

    • Gordana :
      10.04.2013 u 20:33|Permalink

      Potpuno se slazem. Coca Cola je sektaska kompanija. Moj sadasnji kolega mi je ispricao jednom prilikom da se njegov dugogodisnji i veoma blizak prijatelj smrtno naljutio na njega jer u kaficu nije porucio Jack vec neki drugi viski. Covek mu je zamerio takvu stvar. Ja sada radim u malom sistemu, a borim se da nadjem veliki, ali kad cujem tako nesto pomislim i da ne menjam posao

    • Mirjana :
      06.03.2017 u 18:00|Permalink

      Genijalno!
      Ja imam iskustva sa pomenutom bankom, i ne razlikuje se od ovih koje ste spomenuli, Borise. Žalosno.
      A što se tiče oglasa na Infostudu – tu bih tek imala mnogo šta da napišem kao i o firmama koje traže svakih mesec dana radnike za istu poziciju.

  18. vladimir :
    01.09.2012 u 06:17|Permalink

    Ovaj članak je pun demagogije. Najbitnija je veza, jer ako nemaš vezu nemaš čemu ni da se nadaš. Dobra veza dnas vredi više od fakultetske diplome. Poznajem neke ljude koji su na direktorskim i menadžerskim pozicijama u poznatim kompanijama a nemaju fakltetsku diplomu tj imaju srednju stručnu spremu, ali su imali jaku vezu. Takođe, neke kompanije previše razvuku proces selekcije,na primer CocaCola Helenic kod njih proces selekcije traje nekoliko meseci. Lično sam dogurao do 5. kruga selekcije kod njih a bilo je još krugova posle toga. Na kraju sam čuo da nisu nikoga primili. Čemu onda tenzija i maltretiranje kandidata. Takođe u nekim kompanijama HR-ovi te zatrpavaju raznim testovima tako da nemožes da dođeš do prilike da pokažes znanje iz oblasti struke za koju si konkurisao. Ti testovi jesu potrebni ali ne treba oni da budu ključni filter selekcije. Takve kompanije prime nekog na osnovu tstova pa onda kad taj kandidat počne da radi i zakopa se sa strucnim problemima kompanija je primorana da ponovo raspisuje konkurs za tu poziciju i da traži drugog kandidata. Ovo je veoma čest slučaj, ako pratite oglase na infostudu videćete da se neki oglasi ponavljaju vise puta u par meseci. Znam neke kompanije u kojima se ovo dešavalo (Alka, Huawei, DTS…).

  19. 04.09.2012 u 13:49|Permalink

    Iz licnog iskustva i odlaske na popriličan broj intervjua imam pravilo da u inicijalnom telefonskom ili email kontaktu pitam koji je okvirni raspon plata. To ne samo da je pošteno nego i poželjno, ni HR ni kandidat ne treba da troše vreme ukoliko ne postoji šansa da se pogode oko kompenzacije.
    Firma ima pravo da nudi minimalnu platu zakonom dozvoljenu ako hoće za poziciju koju oglašava. U zavisnosti od tržišta rada i njihove sreće dobiće i kandidata koji okvirno odgovara uslovima pozicije i tržišta.
    Generalno mislim da je većina HR osoblja tu da primenjuje šablonske intervjue i to je pošteno, ako ima 200 kandidata oni ne mogu da svakom posvete 3 sata. Kada treba da se zapošljavaju malo ozbiljnije pozicije i kada se broj kandidata meri jednom cifrom onda su to vrlo ozbiljna pitanja.
    Za zaposlene koji tvrde kako je tamo negde za istu poziciju 10 puta veća plata, treba biti svestan da firme prave “market pay guideline” za svaku poziciju u odnosu na zemlju, plate, troškove i slično. Uvek možete da se prijavite i tamo gde su 10 puta veće plate.

  20. Ivana :
    05.09.2012 u 10:44|Permalink

    Ljiljana, svaka Vam cast za komentar. Regruteri, koji cesto nemaju zvanicne sertifikate za posao kojim se bave, vrlo brzo zaborave svoje pocetke. Kao i svi ostali…

    • 05.09.2012 u 11:26|Permalink

      Ivana, ne postoje “zvanični sertifikati za recruitment”. Jednostavno, to je posao kojim može svako da se bavi. Neko to radi kvalitetnije, neko manje kvalitetno.

       

  21. Milos :
    14.09.2012 u 08:31|Permalink

    Veoma interesantan komentar Gospode iz HR-a vezano za postavljanje pitanja Finansijskih uslova za vreme inicijalnog razgovora.  Ja kao vlasnik uspesne kompanije u Australiji uvek naglasim visinu plate, beneficije i kako zaposleni mogu da napreduju u oglasu za posao.  Nazalost u Srbiji koliko vidim nije takva situacija.  Poslodavci bi zeleli da zaposle najbolje kadrove za minimalnu platu tako da sebi obezbede velika primanja i sebe da unaprede a da svi ostali ostanu u mestu.  Nazalost to nefunkcionise tako u stvarnosti.  Moje misljenje je da zaposleni mora da brine o sebi i njegovoj finasijskoj stabilnosti da bi meni mogao da obezbedi rast i prosperitet.  kandidat koji nepokazuje zainteresovanost za svoju buducnost  i sigurnost sigurno nece doneti neke novitete ili prosperitet mojoj kompaniji.  Preporucujem HR odeljenjima da malo preispitaju sebe i njihove metode razmisljanja, uostalom, neverujem da oni ne razmiljaju o svojo buducnosti ali ako nerazmisljaju, mozda je vreme da pocnu.

  22. tomo :
    25.09.2012 u 12:38|Permalink

    Infostud ima jedan veoma zanimljiv servis gde može da se vežba komunikacja na intervjima za posao:
    http://poslovi.infostud.com/poslodavac-vas-pita/
    Dobijaju se potencijalna pitanja, obrazloženja za pitanja, kao i potencijalni odgovori stručnjaka.
     
     
     

  23. Danka :
    01.11.2012 u 12:10|Permalink

    Totalno je nebitno sve sto su napisali ljudi iz ovih vodecih firmi jer bas te njihove firme unapred zaposle radnike bez ikakvog oglasa a zatim navodno zovu kandidate na razgovor a ni oni sami ne znaju sto to rade. Ja sam spremio 7000 evra i cekam svoj posao. Inace brat mi radi u jednoj od ovih kompanija vec 6 godina a zaposljenje ga je kostalo 3500. Toliko o razgovorima za posao

  24. 02.11.2012 u 08:50|Permalink

    Danka,

     

    Ne bh  se složio sa tobom. Kao što ti imaš primer brata koji je dao 3.500E, ja imam dosta primera “braće i sestara” koji nisu dali ni jedan dinar. Sve je stvar kako posmatraš situaciju.

     

    Na tvom mestu, ja bih uzeo 7.000€ i uložio u sopstveno ZNANJE. Nauči strani jezik, računare, veštine (komunikacija, rad u timu…), Znanje koje stekneš ostaje večito U TEBI i tvoja glava je puna pameti.

    Pare koje daš nekome… ostanu u TUĐEM džepu. A ti ostaneš prazne glave … :)

  25. Zoran :
    22.11.2012 u 09:50|Permalink

    Pitanja koja su vezana za platu… i sugestija iz HR odelenja potencijalnim kandidatima, da ne postavljau ili potežu takvo pitanje, je van svake pameti!!! Potencijalni kandidati su došli tamo da se što bolje prodaju (svoje veštine, znanje, iskustvo)… Kako će dobro da se prodaju, ako ne znaju po kojoj ceni???!!! Ja da sam vlasnik firme, tokom razgovora sa potencijalnim kandidatom, izuzetno bih cenio njegovu borbu za platu! U suprotnom, imao bih utisak, da mogu sa njegovom platom da radim šta mi je volja. Mogu da mu je samnjim kad hoću, mogu da mu je ne dam i tako… Mislim da je ovo jedna velika propaganda sa zapada, i pleada destruktivnih vrednosti prema našem radnom stanovništvu… Pokušaj, generalni pokušaj da se iz teškog stanja, gurne u još teži, da ne kažem potlačeni!

  26. Dakili :
    07.12.2012 u 23:09|Permalink

    Coca Cola, tj.gospodin Šarić koji je navodio razne podatke o procesu selekcije u kompaniji koju predstavlja, dobro zna i svesrdno u tome učestvuje, da je u Coca Coli sve namešteno i da su svi izbori kandidata fingirani.
    To je sramotno i neprimereno jednoj kompaniji koja drži do svog imidža.Ovo pričam iz iskustva meni bliske osobe.
    Ukoliko nekoga zanima, neka se javi pa ću sve potanko i do detalja objasniti.
    Dobar glas daleko se čuje a loš još dalje!!!!

    • 08.12.2012 u 14:07|Permalink

      Dakili,

       

      Ja se ne slažem sa tobom. Mislim da je Coca Cola vrlo transparentna kompanija i da veoma JASNO objašnjava ono što zahteva od novih ljudi.

       

      Sa druge strane, verujem “tvojoj bliskoj osobi” da je imala takvo mišljenje ili iskustva. Ja bih je pozvao da direktno kontaktira Coca Colu i da prenese svoje iskustvo – mislim da će biti pozitivno iznenađena sa njihovim odgovorom.

      • mm :
        08.08.2016 u 14:30|Permalink

        koliko sam cuo, vecina konkursa je tamo namestena, konkursi su raspisani proforme. Vec neko radi ili ubacuju preko veze ili preporuke, ima nekoliko krugova , gde je jedan grupni intervju i gde se uvek jedan istice u odnosu na misljenja vecine, i to suprotnim misljenjem, i na kraju taj verovatno upada.

  27. Kodzak :
    08.12.2012 u 10:23|Permalink

    Pozdrav svima.
    Hvala Bogu da ima jos normalno mislecih ljudi u Srbiji. Stvarno je ovo demagogija i kao takva je deplasirana. Kompanije u Srbiji ne znaju sta hoce pa daju nejasne opise posla, nejasne ciljeve, mobinguju, kreativnost je mana kandidata, pitanja se dozivljavaju kao drskost… Nema ovde mnogo mesta za normalnost. 

  28. Filip Marinkovic :
    31.12.2012 u 03:26|Permalink

    Iskreno, ovde ima par nelogicnosti:
    Kao prvo, nije mi bas najjasnije po kojim kriterijumima je Coca cola Helenic medju napozeljniji poslodavcima na nasem rzistu rada? Ono sto sam ja cuo na terenu je da se “ubija” od posla (a nekada sam radio u Neltu, moje poimanje “ubijanja” od posla je vrlo visoko) a da su primanja srednjeg nivoa. Za Telekom i Rajfajzen ne bih komentarisao, nisam upoznat.
     
    Dalje, jako mi bode oci sto je neko od gore navedenih pomenuo kao negativnu osobinu “raspitivanje o zaradama” pre saopstenja da je neko usao u uzi izbor. Molim vas, pa sta vi gospodo mislite, da ja ili bi ko drugi zeli da radi za slavu? Ajmo budimo realni. Intervju za posao je klasicna medjusobna prodaja, gde onak ko aplicira prodaje sebe, dok onaj ko zaposljava prodaje posao (u slucaju da je kandidat ostavio dobar utisak u medjuvremenu, jer lako je zaposliti bilo koga, a jako je tesko naci sposbnog radnika). Prema tome, aplikant verovatno zna koliko vredi ono sto on ima da ponudi (ukoliko je rec o iole ozbiljnijem profesionalcu) i kao sto njega ocenju, tako i on ocenjuje svoju eventualnu buducu kompaniju. Dakle, izmotavanje tipa “ne smete da pitate za zaradu” po meni vazi samo kod onih istripovanih menadzera kojima je predhodno radno mesto bilo sanker u kaficu pa sada mantraju o lojalnosti kompaniji i tome kako je nekome cast da radi za XY firmu te je nezahvalno sa strane kandidata uopste i pitati o kompenzacionom planu, treba smatrati privilegijom sto uopste i razmisljaju o njemu…
     
    Sledeca sto mi je zasmetalo je stav “niposto se ne sme imati los stav o trenutnom poslodavcu” . A zasto molim vas? Elaborirajte. Zbog cega neko ne bi otvoreno rekao sta je to sto mu smeta u njegovoj trenutnoj kompaniji? Svi smo odrasli ljudi i svako od nas ima sopstvene stavove. Licno, prema ljudima koji se slazu sa svime i svima, tzv “klimacima glavama” nemam ni trunke postovanja i takvu osobu ja prvi nikad ne bih zaposlio. Menadzment je posao koji zahteva razmisljanje, formiranje i zastupanje stavova sa kvalitetnom argumentacijom, ljudi sa takvim stavom doprinuse poslovnom procesu, svi ostali samo nanose stetu povladjujuci onome ko je umislio da je najpametniji. I ako dodje do neslaganja, Boze moj, sta je tu problem? I zasto se to ne bi smelo reci? Pa zato sto je onaj ko zahteva takav pristup najverovatnije i sam mediokritet koji nikada u svojoj poslovnoj karijeri nije izrekao svoje misljenje, kombinacija “pleaser – a” i poltrona, te ne daj boze da se o bilo cemu cuje kriticka ili negativna ocena. Zao mi je ali po mom misljenju to ne doprinosi poslu, vec samo individui koja takav pristup praktikuje.
     
    Cesto se kompanije (a zahvaljujuci obilju relativno kvalitetne radne snage na trzistu rada) “izmotavaju” sa zahtevima koji su potpuno nepotrebni. Primera radi, na razgovoru za posao u jednoj kompaniji u kojoj sam kasnije proveo godinu i po dana, prvih sat vremena intervjua je bilo na srpskom jeziku, da bi kasnije narednih sat i po nastavili intervju na engleskom. Pri cemu su sticajem okolnosti, (odrastao sam u JAF i engleski sam naucio pre srpskog, kao prvi govorni jezik) na razgovoru prisutni GM, DSM i BT bili potpuno podredjeni (a bogami se par puta posluzili i “Tarzanskim engleskim”) kako po vokabularu, tako i po elokvenciji, gramatici i poznavanju uskostrucnih jezickih termina. Na osnovu tog intervjua, ja sam stekao utisak da cu bog zna kako imati potrebe za komunikacijom na engleskom jeziku, da bi se u realnosti ispostavilo da sam engleski koristio nula ( 0 ) puta za svo vreme provedeno u kompaniji. Cemu onda sat i po ispitivanja na stranom jeziku? Ako mene pitate, samo da ostave “nobles” utisak o sebi i firmi za koju rade, da sebi “podignu cenu”. Vrlo neozbiljno i neprofesionalno. 

    • Valentina :
      12.02.2013 u 09:52|Permalink

      Сјајна елаборација са којом се потпуно слажем

    • Bojan :
      20.05.2017 u 22:23|Permalink

      @Filip Markovic,
      U pravu stre za svaku rec koju ste rekli.
      Ja sam licno posebno alergican na deo da o prethodnom poslodavcu mora da se govori samo i iskljucivo pozitivno? Zbog cega? Jeste da je u duhu srpske tradicije da o pokojnicima treba samo najbolje, ali ta usiljenost i hipokrizija mi je neverovatna. Ja iskreno zaista iz svakog iskustva izvucem sve ono sto je bilo najpozitivnije, ne zato sto moj buduci poslodavac to hoce da cuje, nego zbog sebe. Ne pricam ruzno ni o kome opet zbog sebe, jer bih na taj nacin ruzno pricao o sebi. Ali nerazumno je ocekivati od mene da pricam u superlativu o poslodavcu koji mi je ostao duzan zaradu i po, i jos me kompromitovao, buduci da sam licno garantovao za njegovu ozbiljnost, partnerima koje nije isplatio.
      Sto se engleskog jezika tice, tu ste tek u pravu. Uglavnom se svodi na pridavanju znacaja. Dogodilo mi se dva puta sa jednom “renomiranom” firmom, da su me testirali, ne oni licno vec skola jezika koja im je partner. Rezultat nije bio zadovoljavajuci, tacnije, rekli su mi da ispunjavam uslove ali da trebam da unapredim engleski. Tada nisam razumeo sta zele da kazu. Posle boravka i rada u inostranstvu, gde sam ga zaista unapredio, jer sam ga govorio na dnevnoj bazi sa native speaker-ima, javim se ponovo istoj kompaniji. Opet ista skola jezika, opet identican odgovor i ocena! E tada sam ukapirao u cemu je caka. Da bi me preporucili trebam da postanem polaznik skole jezika i da platim kurs! Tada sam ljubazno zamolio devojku iz HR-a da moj CV ukloni iz svoje baze jer ni pod kojim uslovima ne bih saradjivao sa njima cak i da su najatraktivniji poslodavac u Srbiji.
      Secam se takodje i razgovora gde je HR asistent proveravala moj engleski, pa sam ja njoj postavio manju zamku. Pitao sam je da mi pomogne oko jednog termina koji navodno nisam znao kako se kaze. Rece mi, ma nema veze, vidim da dobro govoris 😀 Bilo mi je jasno da ne zna kako se kaze. A imao sam kroz posao jako puno menadzera koji su mi bili nadredjeni, bez znanja i kompetencija o tom poslu koji su trebali da kontrolisu.

  29. 31.12.2012 u 10:19|Permalink

    Pozdrav sa Maldiva za sve HR kolege i naravno za mog velikog prijatelja Bojana. Svaka cast na temi koju si otvorio , svako ima pravo na svoje misljenje i svako struktiura intervjue prema profilu ljudi koje traze za svoju kompaniju.Dosta komentara procitah i kritika ali ja bih to gledao na nacin da je to i velika pomoc kandidatu da na pocetku shvati da ta kompanija i nije za njega posto mu se ne svidja iz x i y razloga.Nazalost , nisam procitao da bilo ko od pomenute tri kompanije pre intervjua predstavi sebe i svoju kompaniju.Intervju je dvosmerna komunikacija , ako ocekujemo od kandidata da predstavi sebe naravno da i on ocekuje od nas da mi predstavimo kompaniju i damo mu razloge zbog cega bi dosao da radi kod nas. Na Maldivima brinem o timu u kome rade 24 razlicite nacije , ljudi svih verosiposvesti i mora se voditi racuna o najstinijem detalju za svakog zaposlenog. Od mojih zaposlenih se ocekuje da pruze uslugu veoma zahtevnim gostima u premium 5 star resortu i ako se oni ne osecaju postovani i delom porodice NIYAMA ne bi smo nikada mogli da racunamo na uspeh koji trenutno postizemo.Moji zaposleni u HR timu nikada ne smeju da zavrse intervju a da prethodno nisu pitali kandidata ima li pitanja za nas ( koliko god da ih ima). HR ima veliku odgovornost jer daje prvi utisak kandidatu o nasoj komapniji. Mislim da dobar deo problema se ogleda u tome sto su vrlo cesto ljudi koji vode HR sluzbe ili rade intervjue psiholozi po struci , bez iskustva iz operativnog dela kompanije i sto se cesto drze struktuiranih intervjua gde ocenjuju verbalne i neverbalne znake komunikacije umesto sustinu kvaliteta koji kandidat nudi. Kao neko ko radi za jako inovativnu kompaniju , volim nove Svetske trendove i inovacije u HR-u a kolegama bih najtoplije preporucio da procitaju:”Sta nas pokrece”-Daniel Pink , “Budi Svoj”-Dr. Fil Mcregor i “Kako steci prijatelje i uticati na ljude” -Dale Carnegie , nadam se da ce biti prijatno iznenadjeni i mozda  neki od procesa modifikovati u svojim kompanijama. Veliki pozdrav. Ivan Mladenovic

    • 31.12.2012 u 12:35|Permalink

      Ivane,

       

      Baš te mrzim… U Beogradu je -1 C, a na Maldivima…. šmrc, šmrc…

       

      Što se tiče knjiga, super ti je izbor – ja sam čitao Carnegia sa 16 godina (1987 god) pa onda sa 30 godina a upravo sam TU KNJIGU :) (“Kako steći prijatelje…”) uzeo pre 2 dana da opet pročitam.  Eto, što je mali svet – od Beograda, preko Svetog Stefana do Maldivija – očas posla…

       

      Slažem se sa (ne)preporukom za HR/psiholog. Ja uvek naglašavam reč MENADŽER pa tek onda HR. Dakle, vi bi trebalo da se zovete MENADŽER HR…

    • Valentina :
      12.02.2013 u 10:00|Permalink

      Прве две књиге сам прочитала и свима бих их препоручила. Искрено на основу ових упутстава која су дата ови људи више штете но користе сопственим компанијама, или прецизније мислим да су они одраз корпоративне културе ових компанија која је усуђујем се рећи на основу људи који раде у персоналној служби на ниском нивоу.

  30. Srdjan :
    07.01.2013 u 00:59|Permalink

    Veliki pozdrav svima.
     
    Svi, u opisu posla, traze komunikativne osobe sa izrazenim prodajnim sposobnostima i sl. Smatram, da neko (kao ja), ko se bavio takvim poslom gde plata zavisi iskljucivo od procenta licne prodaje, maksimalno ispunjava uslove kompanija koje su postavile takve zahteve. Naravno, proizvod koji kompanija plasira, mora se prvo prvo dobro upoznati. 
     
    E sad, zeleo bih da pitam sve HR Menadzere, koji su ovde izneli svoje misljenje, koliko je realno za ocekivati da neko ko ima trideset godina, ko se dugo bavio ugostiteljstvom, sa internacionalnim iskustvom(skoro tri godine na brodu kao somelijer), dobije posao kao komercijalista/merchandiser u nekoj dobroj kompaniji bez ikakvih veza.
    Kako vi na to gledate?
     
    Hvala unapred na odgovoru.

    • 14.01.2013 u 11:30|Permalink

      Moje mišljenje je da ti tvoje prethodno iskustvo može pomoći za dobijanje novog posla… no, to nije presudno :(

       

      Kao “somelijer” radio si sa ljudima i to će ti pomoći u bilo kom poslu. Sa druge strane, postoji i druge stvari koje su ti potrebke kao prodavcu/merhansidesru (poznavanje tržišta, konkurencije, proizvoda, poznavanje kupaca, upravljanje vremenom, teritorijom, rešavanje reklamacija…)

  31. Nemanja :
    19.01.2013 u 12:36|Permalink

    Evo moj primer. Radio preko 4 godine za multinacionalnu kompaniju kao tehnicka podrska proizvodnji njihovog kupca. Jedini u Evropi za to vreme 0 reklamacija. Dve inovacije koje mesecno stede 30 hiljada evraa kad bi se primenile u svim evropskim fabrikama – i do 1 milion evra mesecno!
    Epilog – moja plata od 1100 evra je po njihovom HR-u prevelika za Srbiju pa su zaposlili coveka koji radi za 700 evra koji niti inovira, niti primenjuje postojece ustede, pravi reklamacije … Koja je tu logika ako ti firmi za tri nedelje isplatis svoju godisnju bruto platu?

    • Valentina :
      12.02.2013 u 10:10|Permalink

      Немања сјајан пример како функционишу ТНК! Дефинитивно одсуство елементарне логике у твом случају што довољно говори о њиховом менаџерском кадру, верујем. Сада се сетих примера из сопствене праксе,наиме, имала сам колегу који је дошао на место претходника који је био Холанђанин и као такав врло је добро знао колико од њих може да тражи за ту ИТ позицију. Дошао је наш дечко до менаџера, сјајан ђак генерације у математичкој гимназији, носилац неколико првих места на разним републичким такмичењима, добар студент електротехнике и рекао му да може да то уради за десет пута мању плату. Наравно, дампингом је дошао до посла и Холанђанин који је држао до себе иако мање квалификован од нашег момка је отпуштен. Но оно што је горе наш дечко је себе трајно укопао да буде тако и посматран убудуће – као дампинг. Када је тражио повећање плате, менаџер му је само цитирао оно што је он навео као разлог да њега запосле, причу о просечној плати у Србији му је менаџер само поновио а после три године му је рецимо повећао плату за износ инфлације у Енглеској, дакле званично је то тамо испод 10%, требаће му процењујем једно десет година да заради оно што је Холанђанин зарађивао за пар месеци.

  32. Almir :
    21.01.2013 u 08:22|Permalink

    Nemanja, to se redovno dešava kada u multinacionalnoj kompaniji zasjednu “naši” ljudi. Kao:  “Šta će njemu 1100 EUR kad narod okolo nema ni pola od toga?” A za milionske uštede na evropskom nivou ih nije briga jer brinu samo za sebe. “Našla se svinja u čem’ nije bila!”

    • Nemanja :
      07.02.2013 u 20:38|Permalink

      Almire, to je bila odluka evropskog HR-a. Naime, u Srbiji ta firma je zaposljavala samo mene i kolegu, tako da su nam svi menadzeri bili u inostranstvu (Engleska). Po meni, ako Zapad ikad propadne, to nece biti zbog ruskih tenkova ili ucene gasom, kineske jeftine robe, ili neke americke geostrateske igranke. To ce biti zbog ovakvih menadzera koji ne znaju da sagledaju korak vise.
      U vezi sa tim, proprucujem legendarne nadrealiste http://www.youtube.com/watch?v=nt9cMJAAwPA

  33. sasa :
    22.01.2013 u 14:52|Permalink

    Imao sam ja na masteru tih famoznih HR mamnagera, te sam od istih koji su dio kadrovkse bio testiran sa testovima inteligencije, tzv domino testovima koji iskljuciju godine, obrazovanje, okolinu, itd. A da ne govorim o tim upitnicima. No problem je odabarati izmedju 100-ne skoro istih prijava, sve se svodi na glumu. Ko se svidi HR menazderu nekim trikom, odgovorom. Sta biva kasnije, pa nek oni kazu.

  34. Mario Nikolić :
    04.02.2013 u 10:31|Permalink

    Telekom je velika korporacija ali je način selekcije kadrova ne promenjen godinama, Nepotizam
    Raiffeisen banka je ipak onda za većinu potencijalno vrednih ali nedovljno afirmisanh i “stidljivih” radnika firam u kojoj ne treba konkurisati.
    CocaCola ipak deluje kao firma koja najbolje procenjuje potencijalne radnike.
    Njaveći prblem su HR menadžeri oni su stu da ubioju samopouzdanje a u većini sluačajeva su oni koji su dobili posao preko veze

  35. Danilo :
    18.02.2013 u 07:47|Permalink

    Porazavajuce je sta se ocenjuje na intervjuima kod nas u zemlji. Ko je sta obukao, sta je pitao?
    Prvo bih se vezao za deo oko postavljanja pitanja. Prvi intervju i sluzi da se upoznaju kandidat i poslodavac. Kao sto bi kandidat trebalo da predstavi sam sebe, tako i kompanija treba da prezentuje sebe. To sto je “Telekom” poznat ne znaci nista. Sta nudi ta kompanija, kakvu karijeru mogu da ocekujem i uz kakvu zaradu, kome cu da raportiram, kakva je struktura? Pa ako postavim takva pitanja, da li stvarno mislite da me ne interesuje posao? Ja bih bio razocaran da kandidat ne postavi takva pitanja, to bi mi bio znak da se kandidat interesuje samo da nadje bilo kakav posao.
    Kao osoba koja je svesna svojih sposobnosti i znanja, zelim da znam i sta mi ova prilika pruza.
    Sto se oblacenja tice, svakako da kandidati trebaju da budu prikladno obuceni. Sta to znaci? Pre svega treba znati kakav je dress code vezan za odredjenu poziciju, sto ne znaci da nuzno mora da se oblace odela.
    Problem u Srbiji lezi u tome da nema poslova, a da je potraznja ogromna. Tu sansu koriste poslodavci, pa tu i proizilaze problemi poput onih, previse kandidat pita, gledaj sta je obukao. Najbolje bi bilo da niko nista ne pita, da dodje na posao i da ne trazi platu… Najsmesnije od svega je sto je u svim ovim kompanijama nepotizam duboko usao u korene, pa svaki komentar na ponasanje potencijalnih kandidata je krajnje smesan.

  36. Bojana :
    02.03.2013 u 21:33|Permalink

    Svi znamo kako se u zemlji Srbiji dolazi do posla… razgovori i testiranja u po 10 uzih krugova, da vam na kraju svega ni ne jave ishod, pa nije valjda u najuzem krugu ostalo 20 ljudi, pa je preveliki trosak za kompaniju??? A onda cujete da u bankama rade dizalicari, a za nas diplomirane ekonomiste drzavnih fakulteta nema nigde mesta ukoliko nemamo rodjaka na poziciji… kuda ide ovaj svet?????

    • Strani_Absolvent :
      19.04.2013 u 12:04|Permalink

      U EU je zakonom propisano, da se u oglasu mora navesti minimalna plata za oglasenu poziciju, a koja ne sme biti ispod iznosa odredjenog po kolektivnom ugovoru, koji se odredjuje u svakoj zemlji posebno. U svakom oglasu se navede bruto plata, napomena da u zavisnosti od kvalifikacija i iskustva postoji spremnost da se daje i veca plata, a i firme se same predstave kandidatima (mogucnost napredovanja, skolovanje, itd..), postujuci time cinjenicu da je izbor obostran – da uz to sto firma sebi bira kandidata, da i kandidat sebi bira firmu. Na mom intervjuu su mi dva sefa koja su me intervjuisala sami rekli koju platu nude u prvih 6 meseci, (i posto sam morao promeniti grad, firma je ponudila da ostanem u obliznjem hotelu dok ne nadjem stan, koliko god mi je to potrebno, da ce oni preuzeti troskove nocenja – nekim kanidatima je to trajalo i po mesec-dva) i na kraju ostavili prostora za moja pitanja. Zao mi je sto cu ovo reci, ali moc nije jednako rasporedjena u Srbiji, i oni koji je imaju vise, cesto se bahate. To nije karakteristicno za zapad, jeste nazalost za Srbiju (Balkan, Rusiju, itd…). To je problem kulture u Srbiji, nacina razmisljanja, ne zapada ili internacionalnih kompanija. 

  37. Strani_Absolvent :
    19.04.2013 u 12:08|Permalink

    Uglavnom, ovo gore sam napisao, jer zelim da kazem da bi HR menadzerka koja je rekla da ocekuje od kandidata da budu zainteresovani za firmu ili poziciju (sto je savrseno u redu), takodje trebala pokazati isti interes prema interesima kandidata, a to ukljucuju i platu koju pozicija nosi sa sobom. Ocigledno je da trazi interes za poziciju/firmu, a da taj isti interes prema kandidatu/buducem radniku nazalost ne pokazuje, sto je prilicno licemerno, uz to sto je bahato.

  38. 29.04.2013 u 11:30|Permalink

    I HR menadžeri su ljudi – neki su veći profesionalci, neki slabiji.

    Ja sam pokupio par fora od Jack Welcha koje volim da komuniciram oko HR:

    – iskrenost. Nema laži, nema prevare, nema zamaskiranja. Iskreno ti kažem (DA/NE)

    – otvorenost. Povezano sa prvom tačkom. Neću da te lažem oko “plaćanja prekovremenog ili napredovanja” – ako to ne postoji. Trudim se da ti odgovorim na sva pitanja, i ona prijatna i ona neprijatna. Otvoreno ti kažem sve prednosti, a posebno MANE posla :)

    – brzina. Odluke donosim brzo i ne čekam da prođu meseci da obavestim kandidata.

    – feedback. Uvek dajem feedback, koliko god mi se sviđao ili ne. A obično mi se ne sviđa, jer 99% kandidata moram da kažem NE :)

    – plata. Ja OBAVEZNO kažem koja je plata – odnosno dobijem očekivanja kandidata oko plate. Pa, suludo je da držiš čoveka 3 kruga razgovora ako su njegova očekivanja (koju platu želi) i tvoje mogućnosti (šta ti nudiš) u velikoj disproporciji. Moje interno pravilo – ako čovek očekuje više od 20% nego što mogu da mu dam, odmah primenim tačku 1 (iskrenost) i kažem mu da ne možemo ići dalje. To je vrlo fer i transparentno.

    • Bojan :
      20.05.2017 u 22:41|Permalink

      @Bojan Scepanovic
      Kako Vas mogu da upoznam, pa da me testirate? 😀
      Sto vise citam komentare, vidim da mi takav HR najvise odgovara, posto sam ja profil koji voli da kaze sve brz okolisanja. I u principu, uvek kada su mi nadredjeni bili takvi, imali smo odlican i vrlo efikasan odnos, uvek kada su bili cile mile, nije bilo rezultata kako treba.
      Jedina zamerka, uvek potencirate zaradu. Ima ljudi kojima to nije primarno. Meni na primer. Daleko mi je vazniji ambijent u kom radim i medljuljudski odnosi, tim sam daleko zadovoljniji nego visokom zaradom koja mi neprestano izlazi na nos ili je placam licnim zivotom. Tako da sam uvek spreman na kompromis kada je zarada u pitanju, i vise volim da mi poslodavac ponudi i manje, u skladu sa svojim mogucnostima, nego da mi obecava kule i gradove, a da na kraju razilazimo sa sumnjivim i spornim potrazivanjima 😉

  39. Nenad :
    08.05.2013 u 21:08|Permalink

    Svi znamo da se termin HR odnosni na ljudske resurse, ali izgleda da se generalno zanemaruje činjenica da je ljudski resurs najvažniji resurs nekog preduzeća. Iskreno, nisam primetio do sada da se kod nas HR službe bave recimo upravljanjem talentima (pitanje je da li uopšte prepoznaju talente u svojim firmama), ispitivanjima zadovoljstva zaposlenih (osim onako uzgred da ispoštuju formu) ili rešavanjem konflikata među zaposlenima itd. A tek hit bi bio da imaju softvere sa analitičkim bazama podataka, definise metrike i alate za izveštavanje putem kojih bi pratili recimo učinak zaposlenih. Tada bi HR ekipi bilo mnogo jasnije koga treba da prime i šta je to što preduzeću zapravo treba. Ovako, ceo posao se svodi na šablonski primiti novog čoveka i u nekom trenutku obaviti razgovor kad hoće da ode iz firme, šta se dešava između je “black box” za lokalni HR… barem po mom iskustvu.

  40. Hektorka :
    04.08.2013 u 14:22|Permalink

    Bila sam na razgovoru u jednoj od najpoznatijih ako ne i najpoznatijoj HR firmi koja ovde posluje. Ukratko moje iskustvo s njima:
    – devojka s kojom sam razgovarala nije znala tačno da mi da opis posla. 
    – delovala je kao da ni moj CV nije pročitala kako treba jer nije imala ni jedno pitanje vezano za moje prethodno iskustvo.
    – došla je na posao očigledno neispavana jer se sve vreme borila sa sobom da ne počne da zeva preda mnom. Samo da napomenem da nisam osoba koja je tiha i ne delujem uspavljujuće na ljude ni najmanje :) 
    – pogledala sam njeno iskustvo na LinkedIn-u i videla da radnog iskustva ima oko 1,5 godina od toga 6 meseci provedenih kao trainee.
    Nemojte me pogrešno shvatiti, cenim školu, treninge i obuke, ali da li neko ko nema ni 2 godine radnog iskustva može adekvatno da proceni nekog ko radi nekoliko puta duže? 
     
     
     

  41. Marija :
    06.08.2013 u 08:09|Permalink

    Nije mi drago sto puno mladih trazi posao, ja imam 40 godina i sve je manje razgovora uopste. Prvo pitanje je uvek isto ” Koliko imate godina?” a onda sledi ” Toliko godina a nemate iskustva u struci.” A ne gledaju zavrsenu skolu, visu, ne gledaju radno iskustvo od 11 godina. Osudjena sam na honorarni rad ili cuvanje dece, pri cemu o prijavi ni ne razmisljas. I kao komentar na prethodne izjave: mozda ti ljudi nemaju sta drugo da obuku, ili nemaju novca, stvarnost je suvise surova , pitajte roditelje koji brinu o tome.
     

  42. Milena :
    29.08.2013 u 13:22|Permalink

    Mislim da samo radi formalnosti stave konkurse za radna mesta,i kao postavljaju neke kriterijume a u stvari to je samo formalnost.Jer se već zna ko će biti primljen na to radno mesto.Za njega nepostoje nikakva pravila,nema čak ni osnovnu kulturu a ne njihove uslove što kao oni postavljaju.Bila sam već na razgovoru jednom od ova tri radna mesta a neću reći gde.Samo neznam što odma nekazu da neodgovara po njuhovim kriterijumima,nego pozvaćemo vas.

  43. Lidija :
    11.09.2013 u 13:34|Permalink

    Interesuje me vaše mišljenje o jednom mogućem problemu prilikom apliciranja na bilo koje radno mesto. Naime, da li i u kom delu intervjua za posao osobi koja vas intervjuiše (kao predstavniku firme kod koje konkurišete za posao) treba naglasiti svoje zdravstveno stanje (lično kod mene postojanje hronićne bolesti diabetes mellitus tip 1)? Svesna sam mnogih implikacija kako napominjanja tako i zanemarivanja iznošenja te bitne pojedinosti. Nekim poslodavcima bi to bio dovoljan razlog da vas odmah otpišu, bez obzira što ta bolest recimo ne utiče znatno na efektivnost vašeg rada, naročito ako posao nije odviše fizički naporan. Sa druge strane smatram da moj poslodavac treba da bude obavešten o mom zdravstvenom stanju da se ne bi dogodilo da kasnije ako se osetim malaksalo pa moram da popijem sok i odmorim par sekundi bude otkriveno da nisam blagovremeno obavestila firmu o svom zdravstvenom stanju… Sa druge strane znam i da imam pravo da se žalim na diskriminaciju pri zapošljavanju ako me poslodavac odbije isključivo zbog toga. Zanima me vaše mišljenje na ovu temu – šta sa radnim kadrom koji boluje od neke hronične bolesti koja ne mora ali ponekad (trenutno) može uticati na rad zaposlenog? I mi sa hroničnim bolestima imamo pravo na radno mesto i platu naročito zato što su nam troškovi života i terapije viši nego kod zdravih ljudi. 

  44. 15.09.2013 u 08:06|Permalink

    Moja preporuka – nemoj da obaveštavaš, osim ako nisi sigurna da poslodavac zaista želi da te primi.

     

    Bilo bi sjajno da ti kažem “da, budi iskrena, otvorena, poslodavci to vole i sl.” – međutim, mislim da situacija nije takva kod većine poslodavaca. Mislim da retko koji poslodavac ima “širinu” i najverovatnije ćeš ostati bez posla.

     

    Ja sam imao situaciju da je najbolji kanddiat bio osoba od 150 kg :) Radio sam u sjajnoj multinacionalnoj kompaniji. Ja sam bio ZA, ali je moj generalni direktor (Francuz, multinacionalna kompanija) je bio izričito protiv. Jednostavno, nije mogao da prihvati da postoje normalne osobe koje imaju više kilograma. Epilog je bio da smo primili kolegu (jeeee…) i da je zaista bio sjajan.

     

    Svejedno, moja preporuka – nemoj govoriti, ukoliko te neko ne pita. Ako te pitaju, govori otvoreno, bez stida i bez okolisanja. Pitaj poslodavca “da li vam to predstavlja problem?”

     

    Isto tako, moja preporuka je da PAŽLJIVO pogledaš opis radnog mesta. Ukoliko radno mesta zahteva neku vrstu fizičke aktivnosti koju NE MOŽEŠ izdržati – nemoj da se prijavljuješ. Dovešćeš i sebe i poslodavca u neugodnu situaciju.

     

     

  45. Lidija :
    16.09.2013 u 16:07|Permalink

    Pa tako sam i ja nešto mislila. Da ne govorim zvanično. Možda kasnije kažem nekoj koleginici ako ne mogu da izbegnem. Uzgred, ja nisam gojazni dijabetičar, imam 24 godine,vitka sam i sve u svemu izgledam ”zdravo i pravo” tako da se po samom izgledu ne može zaključiti :)

  46. Marko K :
    22.09.2013 u 00:25|Permalink

    Zakljucak je da da HR voli moc koju ima i zbog toga cesto deluje subjektivno a ne objektivno. Molim da date adekvatna merila sa ocenama po kojima se ocenjuje kandidat. 
    Tj da ocekivana merila naglasite unapred pa da ocenjujete njihovu ispunjenost.
    Inace, u krivicnom pravu se ne moze odgovarati za delikt koji nije unapred predvidjen zakonom. 
    Unapred hvala.

  47. Natalija :
    29.10.2013 u 18:01|Permalink

    xxxxxx (malo cenzure) :) LEBA VAM ! SVE CE DA UCINE SAMO DA NE DAJU POSAO. IZMISLJAJU GLUPOSTI, A SVI ODAVNO ZNAMO DA POSAO IDE PREKO VEZE, TJ. PREKO PRIJATELJA,RODBINE, SVALERACIJE, NE LAZITE VISE LJUDE KOJI TRAZE POSAO, KAZITE ISTINU !

    • Almir :
      30.10.2013 u 08:20|Permalink

      Zato na svakom razgovoru odmah nakon “Dobar dan” pitam: “Je li ovo mjesto već rezervisano, da ne gubimo vrijeme ni ja ni Vi?”

  48. Lelica :
    29.10.2013 u 20:54|Permalink

    Šaljem CVe,ali se više i ne nadam bilo kakvom pozivu na razgovor već pokušavam da posao dobijem preko nekih preporuka,jer sam bila na par razgovora i jako posramljena i ponižena bila posle toga.Taj stav HR,posmatrali su me kao pacova(a stvarno sam se trudila da ostavim utisak osobe koja je iskrena,nemam nažalost nekog naročitog iskustva osim 10god rada kod polupismenih,isfrustriranih i iskompleksiranih likova u trgovini i osiguranju) ali su se članovi komisije potrudili da se posramim što sam uopšte i konkurisala za njihovu firmu(njima treba iskustvo i znanje naučnika iz Vinče ili bar neki nuklearni fizičar,tako nešto,za 300evra plate…)a želela sam samo da mi se pruži prilika da radim u računovodstvu..

    • 01.11.2013 u 09:44|Permalink

      Lelice,

       

      moja preporuka je da nastaviš da šalješ CV. Takođe, preporuka je da što više naučiš Excel (Pivot tabele, funkcije, what ih analize…). Nauči i engleski…

       

      i budi uporna…

  49. Petar Grdinic :
    19.11.2013 u 14:30|Permalink

    Da li je moguće da su ovo stvarno HR eksperti? U stvarno ozbiljnim kompanijama u svetu je najbitnije testiranje i poznavanje struke,po ovim kriterijumima bi razbarušeni Ajnštajn i Tesla koji ne voli da se rukuje ostali bez posla

  50. 06.12.2013 u 16:48|Permalink

    Pozdrav raja, 
    Redovno pratim blog, i dosta zanimljivih stvari sam procitao i naucio. Naime, prosao sam dosta razgovora za posao, i vecinom su to razgovori bili za posao rukovodioca odredjenog sektora. Slazem se sa svim napisanim, osim sto bih zamjerio svim poslodavcima sto prate onu jednu teorijsku naobrazbu u vezi jednog pitanja, a to je: Kolika je Vasa ocekivana placa, ili limit ispod kojeg ne biste pristali? Mislim da je ovo pitanje postalo otrcano na prvom intervju-u, om kada vec razgovor predje u otvorene pregovore za angazman. 
    Ukoliko poslodavac jos nije siguran koga ce da zaposli, ili ko ce da prodje u iduci krug, mislim da tu nema mjesta za pitanje o placi, jer placa ne treba da je upitna u ozbiljnoj kompaniji koja trazi ozbiljnog kandidata. 
    LP

    • 08.12.2013 u 19:37|Permalink

      Almire,

       

      ja, kao poslodavac, obavezno postavljam pitanje “Očekivana plata”. Razlog je jednostavan: FILTRACIJA.

       

      Zašto trošiti vreme ako čovek očekuje platu koja je +50% viša od onoga što mogu da mu ponudim? Bolje je da mu odmah ta saopštim i da uštedimo i meni (i njemu) vreme.

       

      Takođe, ja “igram” vrlo otvoreno. Vrlo jasno stavim do znanja šta očekujem od radnika, da ne bi došlo do nesporazuma. Na primer, ja svakom kandidatu dajem “Opis radnog mesta” na 3 gusto kucane strane. Zamolim ga da pažljivo pročita i da prodiskutujemo svaku stvar koja mu nije jasna, koja mu se ne sviđa, koja mu se ne sviđa, bla, bla, bla… Tako je mnogo lakša komunikacija :)

       

  51. BML :
    30.12.2013 u 15:36|Permalink

    Na osnovu Vašeg zadnjeg odgovora,Bojane, zaključila sam da Vi omalovažavate sve kandidate unapred ,Vaša velika greška,jer logika poslodavca bi trebalo da bude da tokom konkursa možda može naići na kandidata koji će mu “dobro doći” i za neko više radno mesto iako se prijavio na niže silom prilika,da ne nabrajam. Zar ne bi bilo normalno da neki potencijalni biser primite na probni rad,vidite šta i koliko može,pa ga nagradite ako bude zaista kvalitetan,a ne da “zakucate” zaradu na početku i to ostane za sva vremena? Na način na koji vi pristupate kandidatu, ubijate mu svaku nadu, ni ne dajete mu nikakav motiv da se trudi za Vas kao poslodavca…Mrvice sa stola… Strašno. Pored toga, kao “senior” kandidat još nisam videla konkurs za kvalitetno i zahtevno radno mesto (očigledno da su takva rezervisana za rođake,prijatelje,”preporučene”…) Zatim,HR bi po meni morao da se bolje upozna sa zahtevima konkretnog radnog mesta da bi mogao da pravilno proceni kandidata. Šta vredi da nekom HR-u pričate šta ste i gde radili kad on ne razume složenost posla? Neki dan sam pročitala oglas u kome se traži “administrator” koji će voditi sve poslove sa špediterima, izraživati i kontrolisati uvozno-izvoznu dokumentaciju,pratiti tržište.poznavati propise… -namerno su stavili naziv administrator da bi snizili cenu ovog veoma kompleksnog posla koji uopšte ne može raditi bilo ko sa ulice.
    Nije čudo što smo svi ovako razočarani i uništeni samovoljom većine poslodavaca…A kad isti ne isplate na kraju zaradu koju ste s njima ugovorili, za njih ne postoji nikakav mehanizam koji će ih naterati da plate svoje dugove prema zaposlenom…Licemerno! Rad (fizički i intelektualni) je roba i trebalo bi da bude plaćena kao i svaka druga roba, makar i po toj iznuđenoj niskoj ceni.

    • 02.01.2014 u 07:19|Permalink

      BML,

      Tvoj zaključak je pogrešan. Ja ne “omalovažavam kandidate” već naprotiv – jako uvažavam svakog kandidata.Svaki moj kandidat je otvoreno, iskreno i odmah dobio odgovor (DA/NE). Sve kandidate sam obaveštavao o procesu zapošljavanja, pa makar to značilo da sam slao i po 150 pisama. Sa druge strane, uvažavam i interes svoje kompanije i vrlo iskreno prezentujem situaciju. Ja sam zapooslen ISPRED poslodavca i ja štitim interes poslodavca – a ne interes (potencijalnog) radnika.

       

      Tvoj komentar “o probnom radu…potencijalu…” mogu da razumem kao stav “potencijalnog radnika”. Samo, taj stav je “sanjarenje” koji nema veze sa konkretnim poslodavcem i njegovim interesima. Kompanije (poslodavci) ne postoje da bi radnicima bilo dobro, da bi radnici ispunili svoje ciljeve, potencijale i sl. Kompanija postoji da bi ispunila svoje ekonomske ciljeve – obično je to profit. Da bi kompanija to uradila, mora jasno da zna gde je radno mesto svakog radnika. Žao mi je što imaš, moram reći, “naivan” pogled na svet biznisa. Nijedan poslodavac te neće primiti da bi video “tvoj potencijal”; poslodavci te primaju da vide tvoje rezultate, a ne potencijale. Naravno, poslodavci/HR često greše u izboru – i tu se slažem sa tobom. Da li greše iz neznanja, zlobe ili nečeg trećeg… to je posebno pitanje.

       

       

      Sa druge strane, nemoj da shvatiš moj odgovor da sam ja “bezdušni kapitalista” koga zanima samo novac i da ne dozvoljavam radnicima “da ostvare svoj puni potencijal”. Evo nekoliko primera iz moje selekcije:

      + devojka dolazi na razgovor i non-stop ponavlja kako ona želi da se bavi “strateškim HR menadžementom…kako želi da napreduje… kako je visoko ambiciozna”. Sa druge strane, ja joj postavljam direktno pitanje: “Nas ima 4 zaposlenih od čega je dvoje vlasnika – gde možeš napredovati? Meni treba “operativa”, a ne “strategija” :)”. Zar misliš da je bolje da podgrevam nadu devojci ili da joj odmah direktno i iskreno saopštim realnost da “nismo jedni za drugo”?

       

      + radno mesto ima platu od xxx EUR i to je zacementirano. Plata neće biti ni viša, ali ni manja. Mogućnost napredovanja ne postoji, niti će biti. Na tom radnom mestu osoba će biti sledećih 10 godina. Potencijalni radnik traži +50% višu platu. Ja mu direktno i otvoreno kažem “Jednostavno, mi nismo jedno za drugo… Preporučujem vam da nađete neko drugo mesto”. Da li je bolje da je primim pa da se posle 2 meseca žali na malu platu, ili da joj odmah direktno i iskreno kažem da nismo jedno za drugo?

       

      Dakle, anonimni BML :), još jednom da ponovim:

      + ja sam za otvorenu i direktnu komunikaciju sa kandidatom. Iskrenost, pre svega

      + ja nisam “opaki kapitalista koji juri samo profit” ali i ne smatram da su radnici “zaštićeni kao beli medvedi u socijalizmu”

      + ja posmatram, pre svega, interese kompanije. Ja sam predstavnik kompanije i kompanija treba da ima najbolju korist od novih zaposlenih. Interesi kompanije se ne NE POKLAPAJU uvek sa interesima radnika. I, to je nešto sa čime moram da živim.

      + na razgovorima za posao nisam pričao “hvalospeve” o kompaniji; čak štaviše. Kandidatima otvoreno govorim i sve najgore stvari i kompaniji/radnom mestu. Jednostavno, ja smatram ISKRENOST kao jednu od vrhunskih vrednosti u kompaniji.

       

      Iskrenost mnogima smeta jer je direktna i ogoljena. Nema okolišanja, nema hvalospeva, nema “videćemo”, nema uvijanja. 

       

      Moja preporuka (ako si uspela da stigneš do mog dugačkog monologa :)) – pročitaj knjigu “Veština pobeđivanja” od Jack Welcha. Termin “iskrenost” sam pozajmio od njega.

       

      • Housecat :
        11.02.2014 u 10:57|Permalink

        Poštovani,
        nakon svih iznetih komentara koje sam pročitala i iskustva od 6 godina rada u akcionarskim društvima, i  velikog iskustva na razgovorima za posao mogu reći samo sledeće: svako iskustvo kandidata je subjektivno i zavisi od kompanije do kompanije.Negde imate manje poznate kompanije gde se vrlo ozbiljno pristupa odabiru kandidata za posao, gde pored HR menadžera i direktor ili neko  ovlašćeno lice (npr direktor sektora kome pripada radno mesto za koje je raspisan oglas)razgovara sa kandidatima i ocenjuje iste. Ljudi sa iskustvom odmah ocene pravog kandidata i njima nikavi testovi za ovo ili ono nisu potrebni. Druga bitna stvar je da onaj koji razgovara sa kandidatom pročita taj CV koji mu je poslat, a ne da ga čita pred kandidatom, na kraju zbog toga i bivaju pozvani samo kandidati koji uđu u uži izbor.U kontekstu svega iznetog mogu da pohvalim kompaniju Caribic, gde sam konkurisala za radno mesto pravnika, i mogu reći da se sa izuzetnim poštovanjem odnose prema kandidatima, iako nisam primljena. Isto mogu reći i za kompaniju Victoria logistic.Dok je u kompaniji Univerexport  koja se smatra ozbiljnom i uspešnom kompanijom razgovor za posao i testiranje smešno.Po trideset pravnika čeka istovremeno, onda jedan po jedan ulaze, ispituje ih neka ekipa HR managera koji se stalno nešto cerekaju a da ne pričam o tome da apsolutno  nemaju kodeks oblačenja pa ne znaš ko je HR menadžer, ko je pravnik a ko je spremačica, pa kad onda njihove kolege dođu u odelima poštujući svoju struku i uvažavajući kompaniju u koju dolaze na razgovor, prosto situacija ispadne jako smešna. Da ne pominjem to da je konkurs bio raspisan za vrlo visoku i odgovornu poziciju u kompaniji.
        Kao što sam rekla sve zavisi od kompanije do kompanije, svaka ozbiljna  firma koja vodi računa o svom imidžu će ozbiljno pristupiti izboru kandidata, jer opet je i taj razgovor za posao dobra ili loša reklama za istu. Kandidat koji i nije dobio posao treba da ode sa razgovora  sa osećajem da je saslušan i uvažen, pa ako ne odgovara profilu predviđenom za to radno mesto, ok šta da se radi. nažalost, u našoj zemlji će još mnogo godina proći dok se usvoji kultura ponašanja i u ovoj situaciji a i u svakoj drugoj…..

  52. king :
    20.02.2014 u 08:13|Permalink

    Slučajno sam naišao na ovaj blog i moram reći SVAKA ČAST. toliko korisnih informacija (postova i komentara) na jednom mestu.
    Uvezi ovog posta moram izneti svoje iskustvo. Bio sam zaposlen u jednoj firmi izvesno vreme i u jednom trenutku je došlo do zasićenja tim poslom koji niti je bio moja struka a i bez nekih mogućnosti za dalji napredak. Ali ipak to je bio prvi posao posle školovanja tako da je i on dobrodošao u ovo vreme kada je baš teško naći posao pogotovo u manjoj sredini odakle sam ja.
    Jednom prilikom sam čačkao po internetu i našao oglas za posao u jednoj firmi u Beogradu. Pošaljem ja svoj CV i dan posle toga odmah me zovu telefonom da dodjem na razgovor. Ja uzmem slobodan dan u svojoj firmi i odem na razgovor u Beograd.
    Razgovor je tekao odlično, i u tom poslu sam vidio sebe jer se radi baš o mojoj struci i poslu za koji sam se školovao. Ali kad smo došli do samog kraja razgovora, koji je protekao na vidno obostrano zadovoljstvo, čovjek koji je vodio razgovor izneo mi je uslove rada i na kraju rekao da ću probno raditi 6 meseci za platu od 300,00 EUR a posle toga bi mi povećali platu na 350,00 EUR. Tu sam ja automatski prekinuo dalji razgovor i vratio se kući. Krivo mi je bilo i zbog izgubljenog vremena ali opet eto jedno iskustvo više.
    Šta hoću da kažem: ako u oglasu za posao piše da se traži fakultetski obrazovan, taj i taj profil za to i to mesto sa tim i tim odgovornostima ne navodeći koju zaradu nude, to čoveku stvori lažnu sliku i o poslu i o firmi. Da je pisala zarada, ne bih ni slao CV a kamo li dolazio na razgovor. Veću platu sam imao u postojećoj firmi na mestu koje nije zahtevalo fakultetsku obrazovanost.
    Velika većina firmi u Srbiji na ovaj način iskorištava radnu snagu i nije ni čudo što većina mladih koji su obrazovani idu iz zemlje.

    • 20.02.2014 u 10:44|Permalink

      Kralju :)

      dobar ti je komentar… do jedne mere.

      Kod oglašavanja u Engleskoj uglavnom stavljaju platni razred (npr. 50.000-80.000 GBP godišnje), ali to nije uvek slučaj.

      Plata je samo JEDAN od kriterijuma kod zapošljavanja. Bitne su i druge stvari: opis posla, odgovornost, hemija u timu, napredovanje, bla, bla… Da sam ja poslodavac, ja ne bih oglašavao visinu plate – jer kandidati ne znaju šta dobijaju. Sa druge strane, ja OBAVEZNO na prvom razgovoru uradim sledeće:

      + dam detaljan opis radnog mesta (3-5 strana)

      + objasnim o kompaniji i radnom mestu

      + pitam za očekivanu platu i zahtevam odgovor.

      Prva dva pitanja pomažu kandidatu da shvati gde ide. Treće pitanje pomaže meni da filtiram kandidate. Npr, da te je gazda pitao za očekivanu platu i da si ti rekao 1.000 EUR, on bi ti se zahvalio i rekao da niste jedno za drugo. I, to je pošteno za obe strane.

       

      Takođe, imam komentar oko vezivanja “plate” i “fakulteta”. Plata se vezuje za “opis radnog mesta” a ne za fakultet. Na primer, ako je opis radnog mesta “prodavac na terenu” onda ti obično ne treba fakultet za to. Poslodavac plaća za to “radno mesto” a ne za “diplomu”.

       

      Pored toga, postoje jako velike razlike u platama za isti “fakultet”. Npr, ja sam završio Ekonomiju i mogu raditi kao računovođa za 300 EUR. Isto tako, mogu raditi i kao šef računovodstva u velikom sistemu za 2.000 EUR :)

       

       

      I, na kraju. Mislim da je razgovor bio uspešan – i za tebe, i za tvog nesuđenog gazdu. On je bio iskren i rekao ti svoja očekivanja. Ti si bio iskren i rekao si svoja očekivanja. Vi se niste našlli… super, idemo dalje :)

  53. Bojana :
    21.02.2014 u 08:49|Permalink

    Ja se bavim finansijama vec 3 godine, radim u brokerskoj kuci. Takodje sam se bavila i prodajom i marketingom. S druge strane, fakultet koji sam zavrsila (magistar sam, student generacije na osnovnim studijama) nema veze sa ekonomijom. Nazalost, iskustva u struci nemam i tesko da cu ga imati.
    Okrenula sam se na drugu stranu, ali sada nastaje novi problem. Zelim da promijenim radno mjesto, medjutim nemam skole koje podrzavaju moje iskustvo. Prijavila sam se na bezbroj konkursa, ali vjerujem da ljudi vide samo sta sam zavrsila i odbace me u startu. 
    Za sve poslodavce, dobro proucite biografije kandidata, mozda naidjete na zlata vrijednog. 

  54. Almir :
    21.02.2014 u 13:25|Permalink

    Bojana, probaj da formalizuješ svoje iskustvo. Ja sam npr. studirao književnost a bavim se informatikom. Imao sam isti problem: lijepo je to moje iskustvo u informatici, ali nije bilo zvanične potvrde. Nakon što sam stekao Microsoft certifikate, sve se promjenilo.

  55. djap :
    24.03.2014 u 12:34|Permalink

    Pričati iskreno je izgleda veliki problem. Svi kao hoće iskrenost i originalnost a u stvari sve mora da bude prema zamisli onoga ko nudi posao. Posebno je licemerna ta priča oko pominjanja novca. Kao da ljudi rade samo iz ljubavi, a žive naravno od vazduha. Ili dajte nam malo vašeg prljavog veša..Nije nego…Baš me zanima kako bi navedeni prošli na razgovoru

  56. Dobrila :
    26.05.2014 u 06:21|Permalink

    Procitavsi  ove komentare tuzno je i jadno sto nam sve ide u kontra smeru.Ides u skolu i fakultet, edukujes se za odredjeni posao a u zivotu bude nesto sasvim suprotno.U moje vreme u drgugoj  i trecoj godini srednje skole ides na praksu mesec i po dana, i za to vreme nesto naucis, a i to ti plate 60% za radno mesto na kome se obucavas.Kad podjes u sledeci rezred mozes sebi da kupis knjige ,kecelju za skolu i obucu da ne globis roditelje.Odabir za posao sada  je iskljucivo veza  i novac.Po bankama  nam sede uciteljice, babice, frizerke po opstinama i da ne govorim gde i ko, jer svako svasta moze da radi.Koliko li im je vremena bilo potrebno da  bi taj posao savladale.Sve su im  frizure iste, slicno se oblace i isto se ponasaju.Cast izuzetcima.Skola znanje i postenje  u danasnje vreme ne znace  nista, moze samo da skodi.Ti koji odlucuju o odabiru dovoljno znaju za one koje ih zaposljavaju,jer im pametniji ne trebaju da im nebi  ugroziti radno mesto.Kazu vremena se promenila.Tacno, sve je po nekakvom sablonu  ali na gore.
    Znam da se ovaj komentar  mnogima nece dopasti ali ovo govorim iz iskustvom  od 40 godina staza  i rukovodecim radnim mestom od 35.  
     
        

  57. D'manD :
    16.06.2014 u 18:38|Permalink

    Ova tema kao i tekst iznad je meni licno zanimljiva.  Prvo, ono sto moram da kazem je da sam zavrsio Ekonomski fakultet, Univerzitet u Beogradu i da sam oba svoja posla (ukljucujuci trenutni) nasao preko infostuda. Naravno, sve to i ne ide bas tako glatko zato sto procesi selekcije dugo traju i konkurencija (prava i lazna) je ogromna. Na temu lazne konkurencije u zemlji Srbiji moze esej da se napise, ali drugi put. U svojoj potrazi za poslom bio sam na testiranjima i intervjuima kako u velikim (Raiffeisen banka, Delta holding

  58. D'manD :
    21.06.2014 u 12:50|Permalink

    Ova tema kao i tekst iznad je meni licno zanimljiva.  Prvo, ono sto moram da kazem je da sam zavrsio Ekonomski fakultet, Univerzitet u Beogradu i da sam oba svoja posla (ukljucujuci trenutni) nasao preko infostuda. Naravno, sve to i ne ide bas tako glatko zato sto procesi selekcije dugo traju i konkurencija (prava i lazna) je ogromna. Na temu lazne konkurencije u zemlji Srbiji moze esej da se napise, ali drugi put. U svojoj potrazi za poslom bio sam na testiranjima i intervjuima kako u velikim (Raiffeisen banka, Delta holding, Metro Cash&Carry, EY, PwC) i mnogo malih kompanija. Svakako da se procesi selekcije razlikuju u svakoj od njih, ali velike odvaja to sto procesi selekcije dugo traju, strukturirani su, a konkurencija je velika i nevidljiva. S druge strane, u malim kompanijama imate osecaj da je to nekako prizemnije, razumnije i ne toliko koncentrisano na sitnice vec na vasu licnost i licni utisak (iako i u malim imate testove). Ono sto sam ja svatio tokom svoje potrage za poslom je da je HR sluzba jedna velika prepreka koja moze samo da vas spreci da dobijete posao, ali ne i da vam obezbedi posao jer iako vas oni vole, odluka o konacnom zaposlenju zavisi od osobe koja ce vam biti nadredjena. I upravo tu se gubi smisao HR-a koji selektuje ali ne daje konacni sud. Zato se sa strane cini da je sve namesteno, da je sve vestacki…zato sto u sustini stvari u velikom broju slucajeva i jeste. Dovoljno je da neki menadzer kaze da zeli nekoga…i HR ce ga propustiti kroz ceo mehanizam selekcije. Isto je i u malim firmama, jer kad direktor zeli nekog ko ce da mu kaze da to nije dobro. E sad, sta mi mozemo da uradimo u vezi toga? Pa jednostavno je, da nastavimo da pokusavamo. Ja bar jesam. Iako sam znao da je posteno naci posao ( bas me briga sto vi mislite da je preko veze posteno, ja ne mislim) jako tesko ja sam krenuo u tu borbu. Prijavljivao sam se na sve sto ima slicnost sa ekonomijom kao drustvanom naukom, i na pocetne i na vise pozicije (HR-ovci bi rekli da ne znam da citam) i pokusavao. Isao i na besmislene i jako smislene testove, razgovore na srpskom i na engleskom, razgovore sa HR, menadzerima, menadzerima za zemlju Srbiju, direktorima i sl. Neko bi rekao da sam stekao dosta iskustva, ali verujte mi jedino sto sam zakljucio je da ni na jednom razgovoru ne treba da govorite ono sto ne mislite (naravno da ima ulepsavanja)  i ne zelite, jer se spetljate i sami sebi ispadnete glupi. Kad vas neko pita gde vidite sebe za 10 godina, koja vam je mana recite ono sto mislite u tom trenutku, jer ma koliko naucnici pokusavali da utvrde pravi odgovor on zapravo ne postoji jer je preko puta vas uvek neko drugi. I da privedem kraju svoju sada vec ne tako strukturiranu pricu, posao cete naci samo u dva slucaja: Prvi i najbolji je da ste toliko usavrsili svoje sposobnosti koje to radno mesto zahteva da ste jedini odgovarajuci kandidat (imate diplome, licence, znanje jezika, kompjutera i otvorenost za ucenje)  i drugi jednostavno da se svidite osobi koja sedi preko puta vas. I shvatite nijedan naucnik ne zna sta pali jer formule nema, ali ima zakona velikih brojeva koji kaze da sto vise puta pokusate slucajni dogadjaj ce se desiti. P.S. unapredjujte sebe jer ne zelite da bacate kocku ceo zivot i postanite ono sto bi svako zaposlio – a to je osoba sa znanjem. Napominjem, ovo se odnosi na kompanije koje zaista posteno zaposljavaju a takvih je u Srbiji veoma malo jer i HR-u je lakse kad mu neko kaze zaposli tog i tog (lakse je a i nije tvoja greska). Ja sam za testove i normalne razgovore bez predrasuda, ali verujte da to nije ni u svetu bas crno belo!!! Pozdrav

  59. Kalimero :
    12.10.2014 u 09:22|Permalink

    Kad nemate vezu nikad ne ispunjavate uslove i ne valjate, a ljudi sa vezom i lošijim kvalifikacija ispunjavaju sve uslove. Zanimljivo kako to funkcioniše u velikim korporacijama.
    Znam par ljudi koji rade sa privarnim fakultetima baš u poznatim firmama gde se zapošljavaju samo i isključivo ljudi sa državnih fakulteta.
    Za DM iz iskustva sa razgorova za posao mogu da kažem da su jako neljubazni, samo se cerekaju na intervjuu, pozovu vas na razgovor pa vam kažu da nemate to što oni traže, da treba iskustvo. Što onda zovu kad vide šra je u CV-ju napisano.
     
     

  60. Igor Cecez :
    23.09.2015 u 06:22|Permalink

    Ljiljana Varga, bravo za komentar! Oni koji trenutno imaju zaposlenje cesto se odnose snishodljivo i gledaju sa visine na one koji traze posao. A to je pogresno. osoba koja trazi posao zasluzuje postovanje jer je hrabrija od onih koji imaju posao. Osoba koja zeli da menja posao je jos hrabrija – znaci spremna da preuzme rizik i pokazuje inicijativu i zelju da nauci nesto novo, napreduje itd. A sta kad kandidat za posao bude zapanjen izgledom osobe iz HR koja ga intervujise? Sta kad zatekne prekratku suknju, gola ramena itd itd…o pominjanju visine zarade necu ni da govorim. Svaka firma kojoj je zarada eliminatorna stavka u odabiru kandidata samo pokazuje koliko je neozbiljna…da li se hrana i odelo kupuje od posvecenosti poslu ili od plate? A racuni?

  61. profesor :
    23.10.2015 u 13:27|Permalink

    Sticajem nekih okolnosti, ne svojom voljom dosla sam da radim u Raiffeisen bank u Beogradu. Bila sam uzasnuta cinjenicom da tamo radi svakava bagra koja i ne zna da se potpise. Trpela sam ponizenja, uvrede svakave vrste (najstrasnije profesionalne buduci da sam profesor i autoritet licno i poslovno). Nazalost, nisam se oporavila od te vrste mobinga. Govoreno mi je da je to “normalno” te da se od cistacice moze napraviti direktor (sto u slucaju doticne banke i vazi). To hvala bogu nije slucaj sa prosvetom. Tamo se bar zna ko je profesor a ko cistacica, ko mora da postuje profesora kakv god bio. Zaista, najgore iskustvo koje imam jeste sa taom i Univerzal bankom, a znam da pojedine privatne skole cine isto. Strasno je videti da osnivac privatne sportske skole sikanira profesore a o njemu kruze video-snimci koji ga kompromituju kao licnost. Zacudjujuce je kako takvi (bankari i privatne skole) daju sebi za pravo da upravljaju nekim ko je profesor i urusavaju ga. Toliko o tome pa svako ce se pronaci ako zna srpski jezik i ume da cita….

  62. Arhitekta :
    18.01.2016 u 09:13|Permalink

    Dal’ da se smeješ ili da plačeš? Svaki sistem, koji smo uzeli od stranaca kod nas je mutirao i postao jadan. Na razgovoru za posao u Srbiji pitaju ”Šta je vaš hobi? Sa kim živite? Da li se bavite sportom?….Šta koga briga šta ja radim kad ništa ne radim?! A, još mi je interesantnija HR gospoda, koja me ispituje, pa se spetljaju, jer nemaju pojma KOGA i ŠTA treba da pitaju, a da ne pominjem kad HR od 26 godina ispituje čoveka sa 26 godina radnog iskustva, o struci o kojoj nema blage veze. A, narod jadan, šta da radi, iz očaja ide na te razgovore, odgovara na debilna pitanja. Ne znam šta da vam kažem, pokušavajte negde van. Bar vas niko neće pitati šta vam je hobi, jel imate ženu i jel ćete da pravite decu u skorije vreme….

  63. Miki :
    24.01.2016 u 12:16|Permalink

    @Bojan Šćepanović
    Imam pitanje što se tiče plate:
    Šta da radim u situaciji kada mi nije bitno kolika će mi biti plata, već samo želi da se zaposlim? Mislim da je velika većina kandidata za posao u sličnoj situaciji? Da li postoji šansa da ako ja kažem X iznos plate, da se ona usvoji, iako je za tu poziciju bilo predviđeno X+Y? Ili, ako ja navedem mnogo manju platu od predviđene da me HR oceni kao nepodobnog, jer bih radio i za mnogo manje novca? :)
    Da li je ok na pitanje “koliku platu očekujete” da uzvratim pitanjem “koliku platu vi dajete za ovu pozucuju” ili nešto slično?

  64. 25.01.2016 u 08:12|Permalink

    @Miki
    Ako želiš “samo da se zaposliš” – ja te ne bih nikada zaposlio :), bez obzira na visinu plate. Izvini za moju iskrenost (surovost), no to je moj stav.

    Moj stav oko plate – iskreno reci koja su ti očekivanja. Kada kažem iskreno, onda zaista mislim iskreno – ne mislim da daješ društveno poželjne odgovore. Mnogim kandidatima je teško da budu iskreni baš iz razloga koje si ti naveo (“želim da se zaposlim…”). Isto tako, mnogi poslodavci su nefer i nisu pravedni prema zaposlenima.

    Ne bih ti preporučio kontra pitanje “Koliko vi dajete?”. To je nesuvislo pitanje i poslodavac neže biti oduševljen sa takvim pitanjem. Umesto toga, možeš reći “Ja verujem da vi imate svoj sistem nagrađivanja. Verujem da ste odredili platu koja je odgovarajuća toj radnom mestu. Moja očekivanja za TO RADNO MESTO su xxx EUR. ”

    Zaključak – budi iskren. :)
    I, srećno sa traženjem…

    • Miki :
      25.01.2016 u 09:25|Permalink

      Da li je tema GO (godišnji odmor) ok za razgovor? Da li HR odmah pomisli “vidi ovog, još nije ni počeo da radi, a već razmišlja o odmoru”?

    • gospodicna :
      25.11.2020 u 02:32|Permalink

      Naavno da je “samo da se zaposlim”. Ostalo su sve gluposti. Od čega da živim? Ovde je već neko već napisao: 90% ljudi su bez radnog iskustva, a samo imaju pozive na razgovor. Kakve su to više gluposti oko pregovaranja plate i pitanje kanditata da on odgovori “za koliko bi radio”?. Znači jedna ozbiljan poslodavac bi trebao da kaže: visinu zarade, radno vreme, slobodni dani… Ne daj Bože da čujem ili da saznam da ne prijavljuje ili da se ostaje duže- kulturno: Doviđenja.

  65. Slavica Todorovic :
    05.09.2016 u 16:26|Permalink

    Uglavnom ,moje iskustvo je da se primaju’ unapred predvidjeni’ kandidati,iliti koji se znaju unapred;niko ne moze tako brzo proceniti moje kvalitete ,kreativnost i sposobnost a da ne provede neko vreme sa mnom,ili istrazi sta sam ja to sve uradila;primer,odlazak na nekoliko intervjua u Beograd,desilo se da sam imala nezgodu da se ne osecam dobro,ili je zakazano za popodne ,sto uvecava umor i elan,,i slicne stvari,,d azakljucim ja vise o tome i ne brinem niti me interesuju,jer moje godiste je na neki nacin ‘otpisano’ kao da sam usla u devetu deceniju zivota,,hvala Vam lepo,mozete razgovarati do mile volje,ali to je tako neprofesionalno i ‘providno’ prema mom iskustvu~~

  66. Miki :
    06.09.2016 u 22:03|Permalink

    Iako je tekst star više godina, tek sada sam naišao na isti. Interesantno je i poučno pročitati šta misle i rade HR rukovodioci (što u stvari i znači reč “menadžer”), kao i poučne komentare i iskustva drugih: kako onih koji traže posao, tako i onih koji ih zapošljavaju i/ili selektuju.
    I pored svih komentara, nisam naišao na odgovor na pitanje koje mene muči već više godina: šta se dešava ukoliko je način izbora kandidata i, recimo, upitnik – pogrešan.
    Naime, pre više godina je kompanije Neoplanta raspisala konkurs za nekoliko radnih mesta (mislim da je to bilo nakon privatizacije, ili nešto slično), gde sam ja, takođe, konkurisao (kao i 15-ak mojih prijatelja i kolega).
    Inicijalno testiranje se održavalo na SPENS-u (u Novom Sadu), gde je u turama (po 3 ture, čini mi se), testirano po 100-ak kandidata. Upitnik se sastojao od raznih pitanja, poput testova inteligencije (vizuelne, verbalne itd.), do računovodstva i fizike. Tu sam naišao na mali problem. Naime, dva zadatka iz fizike su bila nejasna. Jedan se ticao slobodnog pada i ne mogu tačno da se setim u čemu je bio problem, dok je drugi postavljao zadatak izračunavanja isticanja vode iz cisterne. Kao dipl. ing. mašinstva, dao sam se u rešavanje i otkrio da nedostaje sijaset podataka za izračunavanje i da nikako ne mogu da integralim sve potrebne podatke. Inače, za zadatke takvog tipa, na fakultetu smo imali po 20-ak minuta vremena, dok je ovde to bio samo jedan od 40 zadataka, koje je trebalo rešiti za 60 minuta.
    Kada sam postavio par pitanja u vezi zadatka, jer su nedostajali podaci (da li je sud otvoren, ili zatovoren, koje su dimenzije suda, otvora za isticanje, postoji li konstantan pritisak iznad slobodne površine tečnosti i sl.) cure (verovatno iz neke HR kompanije) su me belo gledale.
    Dovoljno je reći da test nisam prošao (nisu samo ta dva zadatka bila sporna, ali su mi oduzela 30-ak minuta bezuspešnog lupanja glavom i traženja rešenja), ali sam kasnije čuo od drugara, koji je prošao test, da je on samo podeli 30 sa 5 i dobio 6 minuta isticanja vode. Svako ko je i jednom gledao Branka Kockicu zna da brzina isticanja opada sa opadanjem pritiska stuba tečnosti iznad otvora, ali to očigledno nije bilo poznato geniju koji je sastavljao ovaj test.
    Pitanje je, šta raditi u situacijama kada je ispitivač u totalnom neznanju i u krivu? Da li može škoditi da ga ispravljate, ili ga pustiti da tera svoje i dati mu informacije za koje on/ona misli da su ispravne?

    • 06.09.2016 u 23:07|Permalink

      Miki,

      u pravu si da HR menadžeri greše kod selekcije. To je normalno u svakoj profesiji, pa i u njihovoj. Ja sam ekonomista i pravim dosta grešaka. Pretpostavljam da i ti u svojoj struci (mašinstvo) napraviš greške.

      Inače, zašto si potrošio čak 30 minuta za jedan zadatak? Imao si 40 zadataka za 60 minuta, što je 1,5 min po zadatku. Možda su želeli da testiraju brzinu donošenja odluka (1,5 min), a ne apsolutnu tačnost? Možda deluje čudno, ali ja kao menadžer često rešavam probleme kao tvoj drugar (“30 podeljeno sa 5…”). Deluje glupo i jednostavno, ali deluje.

  67. aleksandar :
    17.11.2016 u 17:49|Permalink

    naravno da na razgovor za posao ne mozete doci odrpani, prljavi ili nepristpjno obuceni, ali.
    Ja trazim posao zbog egzistencije a ne zbog dosade.
    Mozete biti lepi, zanimljivi, odlican tim, pravi profesionalci itd ali ako ja zaradom koju nudite ne mogu da podmirim racune i osnovne ljudske potrebe, onda vi niste realni a sa nerealnim ljudima ne treba imati posla.
    To sto imate po 200 kandidata za razgovor, to je zato sto niste napisali kolika je zarada, i zato gubite vreme i vi i kandidati. Napisite kolika je zarada pa cete imati 10-ak kandidata od kojih samo nekoliko njih zeli stvarno da radi taj posao, a otali su tu jer su trenutno prinudjeni da prihvate bilo kakav posao ali to je vec na vama da prepoznate.

  68. natalie :
    01.02.2017 u 11:44|Permalink

    Najveća greška poslodavaca je kad napišu-
    1. Nudimo rad u pozitivnoj atmosferi i okruženju i sl.
    2.mogućnost napredovanja
    3.timski rad

    Jako smešne tipske fraze!

    Neka se bolje skoncentrišu na prijavu radnika i ostalo što uz to ide, kao i informaciju u oglasu o radnom vremenu,slobodnim danima koji sleduju po zakonu i pre svega plati.
    To je postala tajna. Moraš prvo slati komplikovane CV-pa ti je onda na razgovoru još i neprijatno da pitaš!

    Smešno je! Minimalac ili nikakva prijava po mogućnosti sa poznavanjem dva jezika, ekonomije, pa ne bi bilo loše ni prava.

    3 u 1 radi uštede. Da ne pričam o ponašanju i stavu.

    Teška tragikomedija!

  69. Nada :
    18.02.2017 u 22:43|Permalink

    Nije mi samo jasno, kako ljudi iz Telekoma nije sramota da govore na temu HR. U Telekomu nema prijavljenih radnika, svi se vode preko leasing kuce. Radila sam Kata d njih do isteka porodiljskog, nakon cega mi niisu produzili ugovor.Za mesto operatera tehnicke podrske imali smo testiranja kao dabtreba do radimo u NASI na odeljenju za navigatore bespilotnih svemirskih letelica. Razgovori se prisluskuju, neprekidno e neko”riba” za nesto i onda kad ostanes u drugom sta stanju ceo mendazment u ljut na tebe.

  70. Dragana :
    01.03.2017 u 15:36|Permalink

    Mene zaista zanima kako se radi regruting, i šta je to što izdvaja nekog kandidata?
    Imala sam sledeću situaciju – vidim se sa zaposlenim iz jedne kompanije (bivši kolega) tema-dajem mu ideje i smernice kod kojih kupaca da ide, šta da prodaje, koja tržišta da pokreće.
    Istovremeno u istoj toj firmi konkurs za poziciju na kojoj imam preko 5 godina iskustva.
    I ne pozovu me ni na razgovor.
    Da li je logično da primiš osrednji kadar a profesionalca ni ne pozoveš na razgovor?

  71. Ljiljana Stanojević :
    26.04.2017 u 09:11|Permalink

    Bojan Šćepanović: Bojane, pokušaj da pronađeš i postaviš novije ankete istih kompanija na ovu istu temu. Možda bi bilo dobro da im pošalješ link za blog i za temu, kako bi se upoznali sa komentarima kolega iz HR-a i potencijalnih kandidata. Moguće je da se klima promenila, da je gospođa iz Telekoma otišle u penziju, da su neki drugi predstavnici HR-a postali tehnološki višak ili pronašli bolje poslove, ili da su jednostavno dobili nova rukovodstva i nove smernice za rad. Mnogo je živaca potrošeno na tekst od pre 5 godina, a život je brz i liči na vožnju kajaka po brzim vodama. Veliki pozdrav!

  72. Mima :
    07.09.2017 u 01:48|Permalink

    Samo zelim da skrenem paznju na Telenor i njihove HR predstavnike, koji se nakon intervjua i uspesno uradjenih testova cak ni ne trude da Vas obaveste putem maila da niste dobili posao, iako kazu da ce Vas zvati za nedelju dana.

  73. Branka Mijatović :
    23.01.2018 u 08:58|Permalink

    U zavisnosti od kompanijske kulture i klime zavisi i šta će se smatrati “najvećom greškom”, ali to svakako nije i ne može biti “neprikladno oblačenje”. Ljudi su različiti, vole da se oblače na razne načine, moderno, ekscentrično, retro ali sve dok to nije vulgarno meni je sasvim u redu.
    Ne očekujem da kandidat zna sve o kompaniji ali bilo bi poželjno da zna bar nešto o firmi u kojoj želi da radi.
    Takođe, meni je veoma važno da kandidat postavlja pitanja na koja vrlo rado odgovaram a pritom iz njih vidim i njegove prioritete.
    Radeći u IT kompaniji shvatila sam da ljudi ne rade samo za platu, jer su svuda dobro plaćeni, čak ni beneficije više nisu presudne, ali ih veoma zanima kompanijska klima, koliko smo fleksibilni, koliko ćemo biti “tu za njih” u slučaju nevolje, da li se zaposleni druže među sobom, s kim će raditi, kakav je šef, kakav je tim itd.
    Od kandidata očekujem da sami kažu svoja očekivanja za platu jer želim da znam gde oni vide sebe. Uvek im naglasim da će ponuda zavisiti od njihovih tehničkih sposobnosti i da svakako nećemo ponuditi ispod onoga što smo planirali samo zato što kandidat možda ima niska očekivanja. Imala sam veliku sreću i zadovoljstvo da nekim kandidatima ponudim i do 50% veću platu od one koju su sami tražili.
    Kandidata koji se prijavio samo zbog novca odnosno “jer sam čuo da dobro plaćate” teško da ćemo zaposliti. Zašto? Jer će koliko sutra otići kod drugog poslodavca zbog malo više novca.
    Verujem da je obaveza svake kompanije a posebno HR službe da zaposlenom pokaže iskrenu brigu o njegovoj dobrobiti, obezbedi mu sigurno i prijatno radno okruženje, kreira timove koji dobro funkcionišu, da svoje zaposlene poštuje, ceni, hvali i kudi onda kada to zasluže, da bude fer, pokaže etičnost i zahvalnost, da pošteno plaćata trud i rad da pokaže lojalnost prema svojim zaposlenima pa tek onda istu zauzvrat očekuje.

    • Kaja :
      25.11.2019 u 16:10|Permalink

      Apsolutno se ne slazem da je ovde problem iskljucivo u kandidatima u vecini slucaja u nasoj zemlji su to ljudi kojima neophodan posao.I da apsolutno se desava da mozete ponuditi i do 50 % vecu zaradu od ocekivane kandidata , jer je verovatno lomio kicmu u nekoj privatnoj firimi za 250 e , pa je kod vas na razgovoru jedva prelomio da misli da treba da ima bar 300e. Zavisi i od poslodavca mnogo toga , evo jednog iskustva koje mi je danas smesno , a tada znam da sam preplakala dan. Uredno sam se javila na oglas za posao , pozvana sam na razgovor za nekih nepunih 4 sata.Mesto sastanka , kafana u pravom smislu karirani stoljnaci , cupava konobarica , kafana puna lokalnih alkoholicara ,gospodin u odelu sedi u centru kafane :) , smenujemo se nas par devojaka , secam se da sam se non stop naginjala ka gospodinu da cujem sta govori , nervozu mi vec nabili pogledi ostalih , komentar starijeg coveka iza mene , ova je 5 ta :) Nisam cula polovinu , znam samo da mi je rekao da je 6 casovni rad u smenama , da zbog toga oni ne praktikuju pauze , jel jete odrasli smo ljudi mozes da se strpis 6 sati , da ne obavis nista.Da je plata sa putnim troskovima iznosila 25000 din , i da je rad vikendom obavezan.Na kraju to je moj zakljucak , verovatno je primetio da sam prokljucala … Pitao je to pitanje na koje sam alergicna danas , zasto sam se odlucila bas za njih , iskreno ni tada nisam znala a ni sada ne znam koji adekvatan odgovor da dam , a da se nekome svidi , da ne zvuci otrcano , da se ne uvlacis , da ne dizes sebe , da se ne spustis ispod svojih ocekivanja. I ja sam covek kao i vi …..I ja imam neka ocekivanja , potrebu ,osecanja …..Zato sam se trudila da ostanem u istoj firmi sto duze , bas iz tog razloga sto me razgovori za posao od tada plase , najezim se na pomisao samo kako me neko tamo cedi , iz kruga u krug ,trazi jednu jedinu moju gresku , pogresan pogled , pogresnu recenicu.Imam 33 godine 13 godina staza , za tih 13 godina staza ,sam promenila tri firme , 10 godina sam provela u jednoj firmi.Eto da se vratim na temu od pocetka :) Rukova se za gospodinom koji sedi u odelu , u kafani gde se od dima vise i ne vidi , kaze bicete obavesteni od ishodu razgovora , imamo jos kandidata ,osmeh mi je ostao onako namesten i zaledjen ceo dan.Ako je on mene cuo jednu jedinu rec , a ja sam izasla kao 5 ta …. ispracena pogledima , i na kraju mi konobarica namiguje . Preplakala sam dan , razocarana sto sam uopste sebi dozvolila da se upustim u sve to.Gospodin se ipak odlucio za mene , hvala mu ,prepoznao mi je u oblaku dima sjaj u ocima , i volju da se izborim za kiseonik. Ali sam ja morala da odbijem posao , znam kriva sam , oduzela sam mu vreme ,kredit na telefonu , nisam bila ozbiljna , kriva sam jer sam u toj situaciji bila samo zena koja trazi posao .Eto , nije sve do kandidata , nesto je i do poslodavaca.

  74. Goran :
    10.05.2019 u 16:28|Permalink

    Imam potrebu da prokomentarisem da cudnih momenata ima i na strani poslodavca i na strani kandidata. Sigurno da ima kandidata koji se ponasaju neozbiljno, nezainteresovano i ne odaju utisak ozbiljne osobe koja se trudi da nadje posao i da radi vredno i savesno. Sa druge strane, u dugogodisnjoj karijeri sam video mnogo nestrucnih i priucenih osoba koje sprovode intervjue, a medju njima i svoje kolege.
    Licno mi je simpatican momenat kada sam kao vec iskusan menadzer prodaje u renomiranoj kompaniji, preko HR agencije, pozvan na razgovor za posao kod druge kompanije. U finalnom krugu…gospodin generalni pita zasto sam se opredelio za njihovu kompaniju, zasto od svih bas oni i otvoreno trazi “ubedljiv” odgovor. Nisam odoleo da mu kazem “vi ste zvali mene, ja se nisam prijavio”. Bio sam svestan koliko to losu poruku salje i naravno nisam izabran.
    Dragi poslodavci, ako trazite iskusne radnike, specijaliste, menadzere…morate i vi njima “prodati” pricu i ponuditi nesto konkretno, nesto bolje, da bi eventualno presli kod vas i radili vredno i odgovorno.

    • Goran :
      10.05.2019 u 16:38|Permalink

      Jos jedan simpatican momenat iz mog relativno sirokog iskoustva…
      Intervju za poziciju Key Account Manager-a….
      Nakon mnogo pitanja i adekvatnih odgovora, pitaju za strane jezike. Odgovaram da tecno govorim engleski, imam sertifikovan poslovni engleski, dobro se sluzim nemackim i na nizem nivou poznajem italijanski. Reakcija…”i to je sve?” Potom pitanje kako stojim sa koriscenjem racunara, kazem da sam na visokom nivou, da ‘advanced’ korisnik excell-a i powerpoint-a, da imam Microsoft-ov master sertifikat za MS Office, da sam obucen korisnik SAP-s. Reakcija…”da li znate i da programirate u SAP-u?” U tom trenutku ja postavljam pitanje da li traze menadzera prodaje ili programera. Na kraju se ispostavi da je predvidjena plata za trecinu manja od moje tadasnje, pa se zapitah zasto neko trazi Nikolu Teslu, a pri tome ocekuje da ga plati malo vise od pripravnika.

      • Nataša :
        14.10.2021 u 21:38|Permalink

        Apsolutno je tako kako ste naveli! Srbija je zemlja blam,strani investitori brzo kupe prnje i beze glavom bez obzira kad ukapiraju gde su dosli. Nasi poslodavci zele strucnjake i zahtevaju da budes multipraktik ali nece adekvatno da plate. Svako ko menja posao,znaci da zeli da ode na bolje i logicno je da pita za platu. Čuj,ne smes da pitas za primanja na prvom razgovoru! Jok,poklonicu vamasvoje vreme,snagu,zdravlje,pa kad primim prvu platu,da se slogiram koliko je niska i sta posle,tracili smo vreme i vi i ja. Mnogo,mnogo ima bahatih poslodavaca kojo traze znanje Nikole Tesle i rade testiranja ko da cemo voziti spejs šatl direktno za NASU a da su pritom u pitanju najobicnija zanimanja. Ljudi,svako ko moze nek bezi iz Srbistana tamo gde ce znati da cene i postuju vase znanje.

  75. Najgori su u DM Drogerie :
    02.03.2020 u 14:45|Permalink

    4 kruga, testiranja 4 sedmice, nema fidbeka, arogancija na svakom ćošku, kasnili su 1. put 45′ za pismeno testiranje, plus 2. put 15′ za razgovor. “Ne morate ceo test” = imamo nepotistu. Momak koji je kasnio je primljen preko veze i otišao posle 1 meseca jer se radi neplaćeno prekovremeno. DM i dalje vrti ise oglase umesto da lepo prime preko veze i ćute.

  76. Mogi kvazi škola jezika :
    02.03.2020 u 14:48|Permalink

    Pitam da li plaćaju, napraviše od mene čudaka, a ja znam “škole jezika”. Nisu platili već 1. mesec. Budalu koja je rekla da je B2, a ne zna A1, škola čiji je vlasnik poljoprivrednik iz Zemuna (!) stavila bez stručnog testiranja na B2. Kad mala nije ništa znala, okrivili profesora što nije uz B2 predavao sve od A1 da udovolji klijentu… Sad im predaje osoba koja kaže grupi da je Besitz vlasnica, a nije ni blizu tačno… A ja naveliko radim i redovno primam plate kod boljih.

  77. Marko :
    17.09.2020 u 19:41|Permalink

    Masu puta sam bio na razgovorima za posao gde ispadne da ono sto traze i ono iz oglasa nemaju veze jedno s drugim.Po HR sluzbama fabrika uglavnom rade ljudi puni sebe kojima je jedini cilj da postave sto besmislenije pitanke.Takodje,masa firmi vrti oglase na po tri meseca,verovatno zbog para s Biroa, kazu pitaj nesto-pitam za platu a oni se naroguse kao da sam dosao oko da ima vadim.Ne znam kakve veze ima sta od knjiga i filmova volim sa cinjenicom da cu da sklapam kabl za automobil.

  78. gospodicna :
    25.11.2020 u 02:00|Permalink

    Svakom kanditatu, idol teba da je Šurda iz serije “Vruć vetar”. Amin!!

  79. ambiciozna :
    07.09.2021 u 11:59|Permalink

    Citam kod Rajfazen banke sta je pozitivno a sta negativno prilikom selekcije. Ja sam bila na razgovoru za posao u toj nazovimo banci. Utisak je los. Ja koja imam dve diplome fakulteta ne mogu da dozvolim da me neko ponizava. Kada mi je postavljeno pitanje gde sam radila i zasto sam dala otkaz, rekla sam zato sto nije bilo dovoljno svetlosti u prostoriji i osecala san se kao u tunelu. Gledala sam doticnog koji me je ispitivao u oci, ali taj isti doticni koji radi u toj banci je bio jako nekukturan, sve vreme je tipkao na telegon. Sta ti iz banke imaju da pricaju. Oni su ti koji su nepristojni. Samo zato sto necujem dobro, nisam primljena. To se zove diskriminacija. Danijela iz Beograda, koja me je preko skajpa drugi dan ispitivala, pitala me je kako sam saznala za oglas, da li ja znam koja su moja zaduzenja i odgovara sam joj kulturno na pitanja. Imala sam utisak da me reda radi ispituje. Dunja Nesic koja nema radnobiskustvo, dva broja ne zna sabrati, isla samnom na kurs knjigovodstva, tata joj zvao edukativni centar i u pijanom stanju napao na direktora preko telefona. Zaboga njegova cerka nije zadovoljna radom i kako predaje Jasmina. Kada je Dunjinom tati receno da mu cerka ima puno izostanaka i da nece dobiti sertifikat bude li jos jednom izostala, tad se Dunjin tata izvinio za ponasanje. Ta ista Dunja je preko veze zaposlena u Rajfazen banci, nije im skupila na terenu 20 klijenata, vec je drugi dan dobila rad u kancelariji. Tata jojbjexu Krkobavicevoj stranci. Nit je Dunja pametna ni inteligentna. To jevona sto u nedeljuvuvece svome sefu organizuje sastanke u banci. Sa doticnom sam prijateljica na fejsu i o
    pratimo se na instagramu, znam sta pricam i sta sam videla. Prema tome, samo ovi iz Rajfazen banke nek nista ne pricaju. Vrlo dobro znam kako se tamo zaosljava.

  80. Marija Jokic :
    06.08.2022 u 12:10|Permalink

    Sto vise komentara citam prosto ne verujem koliko ima firmi koje se ponasaju kao da smo iz bunara izasli a ne da smo civilizovana drzava. Kao agent za nekretnine u agenciji SOLIS NEKRETNINE mogu samo da istaknem da sam prilikom konkurisanja bila jako neiksusna ali su mi dali sansu jer sam rekla da zelim da ucim, da radim i zaradim i to je bilo sasvim dovoljno da mi daju sansu. Sada sam napredovala u mastera prodaje i prosto mi jedraog sot posto je i firme koje se ne bave ovakvim glupsotima prilikom prijema na posao. Sa druge strane mi je svaki put zao kada procitam kroz kakva ponizanje mnogi prolaze. Ne znam da li je tako i u inostranstvu mozda neko da podeli i ta iskustva ovde.

  81. Nenad :
    15.09.2022 u 10:32|Permalink

    Greske kandidata ne postoje. Ovo je sve zamajavanje i prekrivanje stvarne situacije: Mi smo drzava velicine drzave Maine u SAD. Tako da samo preko “preporuka” tjst “veza” se moze uci u firme. Kompanija BROSE zaposlila ljude ne zato sto imaju iskustva i znanja, vec zato sto ljudi imaju partijske knjizice SNS-a. Konkurisao kao viljuskarista sa godinu dana iskustva, znam odlicno da upravljam viljuskarom, prolazim kroz najtesnije prostore i imam sve sto imaju i oni sa 20 godina, oni zaposljavaju one koju su zavrsili za viljuskar dan pre zaposlenja samo jer imaju brata, sestru, tatu, mamu, drugara ili drugaricu, bracnog para, dete, partijsku knjizicu itd. I ne samo to: JOS I MASU TO STO SU HOMOSEKSUALCI I TRANVESTITI I IMAJU VISE PRAVA OD NAS! Alo, da li ce da se stane na put ovim firmama vise?
    Pogotovo NASIM privatnicima i tajkunima, koji su firme napravili od pokradenih para od 1990 – 2012?

  82. recas :
    01.11.2023 u 17:03|Permalink

    hvala!

Napiši odgovor Dunja Cancel reply

Newsletter pretplata

Autori Tagovi
  • Aleksandar Duković (4)
  • Aleksandar Nedeljković (1)
  • Aleksandar Nešić (1)
  • Aleksandar Pejčić (1)
  • Aleksandar Predić (2)
  • Aleksandar Teofilović (3)
  • Aleksandra Dutina (2)
  • Aleksandra Janković (1)
  • Aleksandra Paunić (1)
  • Aleksandra Đorđević (2)
  • Almir A. Budalica (20)
  • Ana Petonjić (1)
  • Ana Petrović (1)
  • Andreas Graf (1)
  • Andrej Beslać (1)
  • Andrej Kuku (1)
  • Andrija Pavlović (2)
  • Anja Atanasijević (1)
  • Anja Dadasović (1)
  • Biljana Dimitrijević (1)
  • Biljana Dukovic (1)
  • Biljana Masić (6)
  • Bjarte Bogsnes (1)
  • Bogdan Kravić (1)
  • Bojan Grahovac (1)
  • Bojan Pavlović (1)
  • Bojan Radoš (2)
  • Bojan Radun (1)
  • Bojan Šćepanović (517)
  • Bojana Pejčić (26)
  • Bojana Radović (1)
  • Bojana Vesić Anić (1)
  • Bojana Vesić Antić (1)
  • Branislav Lončar (3)
  • Branislav Vujović (1)
  • Branislav Zobenica (1)
  • Cmilja Tucaković (1)
  • Dalibor Pajić (1)
  • Daniela Laketic (31)
  • Danijela Medić (1)
  • Danijela Popović (1)
  • Danijela Resimić (1)
  • Danijela Tuco (1)
  • Darko Bjelić (2)
  • Darko Samardžija (1)
  • Darko Vlajkovic (27)
  • David Momčilović (1)
  • Davor Sakač (1)
  • Dejan Marković (1)
  • Dejan Đorđević (1)
  • Dejana Manić Kavgić (2)
  • Denis Trbović (3)
  • Desa Ćuk (1)
  • Dimitrije Stojanović (1)
  • Vojislav Marjanović (3)
  • Dragan Radosavljević (2)
  • Dragan Ranisavljević (1)
  • Dragan Vještica (3)
  • Dragana Gondžo (1)
  • Dragana Guzina (1)
  • Dragana Lukić (1)
  • Dragana Nerandžić (1)
  • Dragana Ovčarov (1)
  • Dragana Stojanović (2)
  • Dragana Đorđević (1)
  • Draško Marković (1)
  • Dražan Planinić (1)
  • Dušan Krejaković (1)
  • Excel genije! (151)
  • Fabrizio Renzi (1)
  • Goran Petrović (1)
  • Goran Popović (4)
  • Goran Slijepčević (1)
  • Goran Vasić (1)
  • Goran Vujasinović (1)
  • Gorana Golubovic Vuksanovic (1)
  • Goranka Radojčić (2)
  • Gordana Jankov (1)
  • Gostujuci autor (514)
  • Ilija Vujović (1)
  • Irina Zdravković (2)
  • Istok Pavlović (1)
  • Ivan Anđelković (1)
  • Ivan Bešker (1)
  • Ivan Ćirković (1)
  • Ivan Dačković (1)
  • Ivan Kostadinović (1)
  • Ivan Veselinović (3)
  • Ivan Đurić (1)
  • Ivana Dagović (1)
  • Ivana Jevtić (1)
  • Ivana Milić (1)
  • Ivana Popović (1)
  • Ivana Savović (1)
  • Ivana Višnjić (3)
  • Ivana Vlahović (1)
  • Jasenka Stekić (1)
  • Jelena Jovanović (1)
  • Jelena Lečić Mirčetić (1)
  • Jelena Radovanac (1)
  • Jelena Ristić (1)
  • Jelena Stojmenović (1)
  • Jelena Vučković (1)
  • Jovan Gligorijević (1)
  • Jovan Krstić (1)
  • Jovana Kondić (2)
  • Jovana Stanojčić (1)
  • Jovo Stokić (2)
  • Katarina Ćevriz (2)
  • Kristina Bojović (1)
  • Ksenija Karić (1)
  • Lazar Džamić (1)
  • Leo Pandžić (2)
  • Lidija Latinović (1)
  • Ljubomir Skupek (1)
  • Lucija Vesić (1)
  • Maja Mrkalj (1)
  • Maja Nikčević Rmandić (1)
  • Maja Petrović (1)
  • Maja Šobot (1)
  • Maja Verlašević (1)
  • Maja Zikic (1)
  • Mari Glavonjić (2)
  • Marija Đurović (1)
  • Marija Kostić (1)
  • Marija Rokvić (1)
  • Marija Švigir (32)
  • Marija Tatarević (3)
  • Marijana Krička (1)
  • Marina Mitić Jekić (1)
  • Mariora Andraš Tomić (1)
  • Marko Agatonović (2)
  • Marko Bekić (1)
  • Matjaž Fajfar (2)
  • Milan Listeš (2)
  • Milan Maglov (1)
  • Milan Manić (1)
  • Milan Marković (1)
  • Milan Milenković (1)
  • Milan Radivojevic (1)
  • Milan Simić (1)
  • Milan Zaletel (1)
  • Milan Đorđević (1)
  • Mile Mitrović (47)
  • Milena Janjić (3)
  • Milena Nikolov (1)
  • Milena Radosavljević Đorić (1)
  • Milena Rajić (1)
  • Milenko Dželetović (1)
  • Milica Altgelt (1)
  • Milica Ivic (1)
  • Milica Đorđević (1)
  • Miloš Cvetković (7)
  • Miloš Jauković (1)
  • Miloš Jeličić (2)
  • Miloš Nedeljković (1)
  • Miloš Pucarević (1)
  • Miloš Puzić (1)
  • Miloš Simić (1)
  • Miloš Vasić (1)
  • Miloš Zeković (1)
  • Miona Živkov-Ivanišević (4)
  • Mirjana Pašalić (2)
  • Jelena Jovanović (5)
  • Mladen Ranković (1)
  • Natalija Jegdić (1)
  • Natalija Mihajlović (1)
  • Natalija Pešić (2)
  • Natalija Popovic (1)
  • Nataša Kuzmanovski (1)
  • Nataša Stamenković (2)
  • Nataša Žikić Buha (1)
  • Nebojša Vlatković (1)
  • Neda Čičarević Tepić (1)
  • Neda Jovanović (1)
  • Nemanja Knežević (1)
  • Nemanja Nikolić (3)
  • Nenad Dlačić (1)
  • Nenad Kovačević (1)
  • Nenad Radunović (1)
  • Nenad Trajkovski (1)
  • Nevena Dokmanović (1)
  • Nevena Radovanović (1)
  • Nevena Vračar (1)
  • Nikola Avram (1)
  • Nikola Cvijanović (1)
  • Nikola Petreski (1)
  • Nikola Stokić (2)
  • Nikola Turkan (1)
  • Nikša Vušurović (1)
  • Olga Mirković (1)
  • Olivera Dostanić (1)
  • Olivera Krneta (1)
  • Olivera Nikodijević (1)
  • Petar Ćurčić (1)
  • Petar Popović (1)
  • Petar Živković (3)
  • Predrag Krasojevic (7)
  • Predrag Kudra (1)
  • Predrag Micić (1)
  • Predrag Petrović (5)
  • Rade Hajder (1)
  • Rade Radanović (2)
  • Rade Stojisavljević (1)
  • Radomir Petronijević (1)
  • Rajko Vasojević (1)
  • Roland Seeliger (1)
  • Sandra Rapo (1)
  • Sanja Jevđenijević (1)
  • Sanja Mrđanov (2)
  • Saša Stamenković (1)
  • Silvia Tomić (1)
  • Slavica Vučetić (1)
  • Slavica Vujičić (1)
  • Slaviša Lečić (2)
  • Slavko Vujnovic (7)
  • Slobodan Anić (2)
  • Slobodan Radoičić (1)
  • Slobodan Roksandić (1)
  • Slobodan Žepinić (1)
  • Snežana Glavonjić (1)
  • Snežana Trajkovski (1)
  • Snježana Pivaš (1)
  • Sonja Nenić Andreev (1)
  • Srdjan Grbić (1)
  • Srđan Grubić (1)
  • Srđan Pavlović (1)
  • Stefanija Georgieva (8)
  • Stevan Ćomić (1)
  • Svetlana Mirković Borčić (1)
  • Svetlana Pajić (1)
  • Svetlana Žikić (2)
  • Tamara Dragašević (1)
  • Tamara Lazić (3)
  • Tamara Matović (2)
  • Tatjana Bolpačić (22)
  • Tatjana Jovanović (1)
  • Tatjana Lukić (2)
  • Tijana Anđelić (1)
  • Tijana Drljević (1)
  • Tijana Rauš (1)
  • Tomislav Mimica (1)
  • Vedran Babik (1)
  • Vedrana Božić (2)
  • Vedrana Vukša (1)
  • Velibor Ilić (1)
  • Veljko Stanojković (1)
  • Veljko Žarić (1)
  • Veroljub Zmijanac (1)
  • Vesna Stojanvić (1)
  • Violeta Kovačević (1)
  • Vladan Buha (1)
  • Vladan Matović (1)
  • Vladimir Petković (2)
  • Vladimir Popović (1)
  • Vladimir Stojković (1)
  • Yeghishe Avagyan (1)
  • Žaklina Teofilović (2)
  • Žarko Milovanović (1)
  • Žarko Savić (1)
  • Željko Ćulibrk (1)
  • Željko Vidojević (1)
  • Živka Mutlak (1)
  • Živorad Radovanović (1)
  • Zoran Blagojević (1)
  • Zoran Daljević (1)
  • Zorica Dinić (1)
  • Zorica Popović (1)
  • Đorđe Koprivica (2)
  • Đorđe Milinković (1)
  • Đorđe Živanović (1)
  • Trenutno nema magazina