Menadžer – znanje i/ili imanje

Šta je Menadžer:
- nusproizvod vremena u kome živimo
- prodavac magle ili
- moderna elita (spice of every melting pot)?
Šokirani? Kakav naslov i kakvo pitanje? Pa, ne bi ste bili na MCB blogu da imate takvih dilema.
Naravno, pre svega znanje i stručnost! Imati pravu informaciju u pravo vreme, posedovati neophodna menadžerska znanja i veštine, shodno poziciji na kojoj ste. Pozitivan stav, jaka samomotivacija. Kao što je moj profesor voleo da citira:
- …kadar stići i uteći i na strašnom mestu postojati.
Pored toga i velika količina rada (hard working). Teško da ćete ostvarivati ciljeve kompanije sa radom od 40h nedeljno. Uspešni menadžeri puno, puno, puno rade; mnogo više od 40h nedeljno. Da li je puno rada dobro za zdravlje, porodicu i sl… o tome na drugom postu.
Naravno, tu su i zvanje & statusni simboli. Pre 100 godina, devojkama dospelim za udaju, majke su poručivale: „Ćerko, udaj se za doktora ili oficira“. E, dragi moji menadžeri, sada ste vi preuzeli palicu, vi ste sad doktori koji leče moderne boljke tj. creme de la creme.
Elem, svakodnevno čujemo izraze:
- Account Manager
- Financial Manager
- PR Manager
- Project Manager
- Sales Manager
- HR Manager
- Floor Manager
- Category Manager…
Posebna zanimljiva kategorija menadžera su PR menadžerke (unapred se izvinjamo pravim PR menadžerima). Često su to zgodne cica-mace, sa maznim glasom, vitkim stasom, veoma često u Pamela Andersoon looku i koje se bave “novim projektima, PR, strateškim marketingom, razvojom novog projekta…”
Čak i portir nije više običan portir, već Menadžer za odnose za prvi kontakt sa Klijentima. Wauuuu… svi smo mi pomalo menadžeri.
Jednom prilikom polaznik me je upitao
- A zašto vi koristite ove strane izraze u nazivu kompanije? Zašto ne koristite domaće, srpske reči?
U pravu je. Dakle, od danas se zovemo:
- POVKCB (Planobilni-Organizaciono-Vožd-Kontrolni Centar Beograd)
Kada “menadžeri” dođu kod nas na 2-dnevni trening, ponekad čujemo pitanja :
- Hoću li ja sada biti diplomirani menadžer?
- Hoću li dobiti diplomu i mogu li je upisatu u radnu knjižicu?
- Hoće li moja plata da bude viša?
Dragi moji, vaša plata zavisi samo od jedne stvari; a to u vaši konkretni rezultati. Ili imaš ili nemaš rezultate. Diplome i treninzi pomažu u ostvarivanju rezultata, no one su samo parče papira. Vi ostvarujete ili ne ostvarujete rezultate.
Uh, i tako može u nedogled. Što bi jedan moj prijatelj rekao Menadžer menadžera.
U moru tih nepotrebnih, često nerazumljivih, da ne kažem sumnjivih titula i funkcija, običan čovek, ne može, a da se ne zapita:
- Hmm, pa stani… Menadžer? Da to nije biznismen iz nama poznatih 90-ih koji je samo evoluriao i prilagodio se novim pravilima igre. Znate na šta mislim – menjate pravila igre, ili igru.
Dragi menadžeri i prijatelji MCB Bloga, ovo gore napisano ima za cilj da Vas podstakne da budete još bolji, da širite svoja znanja, da budete istrajni i nepokolebljivi u svom profesionalnom životu. Da pokažete da su biznismeni izumrla vrsta.
A, ako se kojim slučajem na kraju, ipak upitate:
- Čemu sve ovo pisanije?
Evo i odgovora:
- Moj prvi blog, pa sam se zauflala, rekoh da krenem ovaj Snowboard od samog početka…to moja devica u podznaku isteruje svoje.
I na kraju, ko je izdržao do ovog pasusa, sledi jedna priča koju sam našla na internetu, a koja me je inspirisala za ovu temu.
Have a nice day.
Putnik u balonu je izgubio orijentaciju. Spustio je balon niže i ugledao jednu ženu na tlu.
- Oprostite, možete li mi pomoći? Obećao sam jednom prijatelju da ću se naći sa njim, ali ne znam gde se nalazim.
Žena mu odgovara:
- Nalazite se u balonu, otprilike 10 m iznad zemlje, 49 stepeni, 28 minuta i 11 sekundi geografske širine, i 8 stepeni , 28 minuta i 58 sekundi geografske dužine.
- Vi ste sigurno inženjer – kaže čovek u balonu
- Jesam, potvrdi žena. Kako ste znali?
- Pa, sve što ste mi rekli je tehnički korektno, ali ja nemam pojma šta da radim s tim informacijama, a činjenica je da još uvek ne znam gde sam. Otvoreno govoreći, niste mi bili od prevelike pomoći, samo ste mi produžili putovanje.
Žena mu na to odgovori:
- Vi ste sigurno menadžer.
- Da, odgovar čovek iz balona. Ali, kako vi to znate?
- Niti znate gde ste, niti kuda idete. Dospeli ste na visoku poziciju pre svega pomoću velikog naduvavanja.
Dali ste obećanje prijatelju, a da nemate pojma kako ćete ga održati, a očekujete od ljudi ispod vas da reše vaš problem.Činjenica je da ste sada u istoj izgubljenoj poziciji kao i pre našeg susreta, i još krivite mene za svoj neuspeh!
Autor
Marija Rokvić
18 Komentara
Zanimljiv i duhovit tekst! Cestitke za autorku i startni blog.
Ja sam se 90-ih odlucila za studije menadzmenta u uverenju da ce mi pomoci i da ZNAM i da IMAM, i verujem da nisam pogresila. Smeta mi samo sto kod nas ne postoji jasna tzv. nomenklatura zanimanja u ovoj oblasti, gde bi se na sistematican i institucionalan nacin uredila znanja i vestine koje menadzeri pojedinih specijalnosti moraju da imaju da bi sebe tako mogli da zovu. A o uspehu, kao sto je istakla autorka, tek posle ostvarenih rezultata!
Pitanje za razmišljanje.
Da li ima smisla završiti fakultet i postali “diplomirani menadžer”?
Diplomirani menadžer? Ali čega, menadžer?
Došla, djevojka po vezi da bude primljena u osiguravajuću kompaniju. Kompanija je tek u osnivanju, a ona nema ni minuta radnog iskustva. Može praktično da bira mjesto. Pita je direktor šta bi željela da radi, koji su joj afiniteti, a ona “ja bih da budem menadžer”. Pa dobro u kojoj oblasti osiguranja, a ona opet “pa da budem menadžer”.
U Americi postoje posebni fakulteti za menadžera u IT, finansijskog menažera, menadžera u zdravstvu, menadžera u sportu, … Ovome mora da se tezi, ali ne po BOLONJI.
[…] Šta je menadžer? (veseo i duhovit tekst o nama “menadžerima) […]
Vrlo zabavan tekst.Danas sam naiša na poziciju Mendžer savetnika kupaca. Dokle to ide?
Poenta je kako ste naveli u konkretnim rezultatima. Ipak verujem da postoje vrlo ozbiljni Menadžment fakulteti( više u inostranstvu nego kod nas), gde studenti stiču jake “skillse”, pa jos kad rade više od 40 sati nedeljno, poseduju dobar sklop ličnosti , ponašaju se proaktivno i prodorno dobijemao jakog menadžera.
Ljudi vole titule.
“Menadžer, kako to gordo zvuči”.
Zaposleni su obični ljudi, sa svim svojim strahovima, emocijama, frustracijama i sl. Na primer, fascinantno je kako se ljudi trude da POTENCIRAJU svoje fakultetsko obrazovanje. Ja sam “dipl…” So what ? Šta to znači? Bio si vredan 4-5-6 godina i završio si fakultet. Čestitam. To je uradilo još njih 1,000. I šta znaš da radiš sa time? Kako primenjuješ “dipl” u životu?
Posebno mi je zanimljivo kada vidim koleginice iz Human Resources sektora kada ponosno napišu na vizit kartici “diplomirani psiholog” (izvini Miona :)).
Ili, kada moje kolege sa Ekonomije napišu “dipl.ecc” što inače ne znači ništa. Postoji samo “oeconomica”
No, šta je tu je. Nismo svi isti. Moje najveće zvanje je “dobar tata”
“Moje najveće zvanje je “dobar tata” ”
je najvazniji i najtezi fakultet zivota
probaj ti da budes dipl ing. nije ti to so what, to ozbilojno znaci nesto. da nije tako, ne bi ostali fakulteti ni postojali. dipl ing moze raditi svaki posao, ali posao dipl ing ne moze raditi svako. ako neko ne veruje, neka proba. da, uvredjen sam ovim, ali so what…
Taj tzv. “menadžer za odnose za prvi kontakt sa klijentima” ili ti portir po srpski, je ustvari veoma važna ličnost, ne zezam se. Vrlo često kompanije “prepoznajem” po njima: profesionalna, sofisticirana, burazerska…
Ja volim portirke ili po novom “hostese”. Smerno i čedno obučene, sa krupnim plavim okicama, spremne da ispune svaku vašu želju
Sjajan tekst, kao i svi ostali na blogu… ali da se vratim na temu. Ja sam jedan od tih dipl. menadzera i iskreno, sramota me je kada me ljudi pitaju sta sam po struci. Ne znam sta da odgovorim pa se naravno salim na svoj racun. Jako mi smesno zvuci “Inzenjer menadzmenta”. Kao sto Bojan rece: “So what ? Šta to znači? Bio si vredan 4-5-6 godina i završio si fakultet. Čestitam. To je uradilo još njih 1,000. I šta znaš da radiš sa time? Kako primenjuješ “dipl” u životu?”
Ako neko ima ideju za premoscavanje ovog problema, pisite… 😀
Brrrrrr… Plašim se da nemam baš pozitivan odgovor na tvoje pitanje. Moj stav je vrlo prost – treba završiti specifične fakultete (knjigovođa, pravnik, inženjer, tehnolog, hemičar…) postati fah idiot u svojoj struci a posle toga usavršavati se u menadžmentu (“vođenju ljudi”).
No, ne treba očajavati. Ja sam posle formalnog završetka fakulteta (1995) pročitao barem još 10x više knjiga nego na faksu. Ono što sam “naučio” na faksu sam davno zaboravio, a u međuvremenu sam stekao potpuno nova znanja.
Dakle, okači diplomu o zid i kreni da se specijalizuješ u nekoj oblasti (prodaja, marketing, finansije, kontrola kvaliteta….)
Tako je Bojane,
svi koji ne znaju sta sa diplomom,neka je okace o zid….a znanje koje su stekli,neka primene….neka dela govore o njima,ko su,sta su i koliko su….
[…] preuzet sa: http://www.mcb.rs/blog/2011/02/17/menadzer-znanje-i-imanje/ Share this:ТвитерФејсбукLike this:Свиђа ми сеБудите први коме […]
Zasto hard working u zagradi? Je l’ to neki termin?
Ovo me podseća na tekst koji sam pre par nedelja ja objavila na mom blogu.
Apsolutno se slažem sa autorom teksta.
Nije važno ni ZNANJE ni IMANJE u zemllji Srbiji a ranije u zemlji Jugoslaviji. Važno je INICIJALNO UBRZANJE, odnosno, POČETNO UBRZANJE. Mi studenti tehnike, preciznije studenti Mašinskog fakulteta u Beogradu, koristili smo termine iz mehanike da objasnimo kako se napreduje u fabrikama, a posebno u državnim institucijama. To inicijalno ubrzanje znači da treba da te pogura neka značajna ličnost da bi uspeli da napredujemo u našem poslu a to naše znanje koje smo stekli na fakultetu mogli smo “mački na rep da okačimo”. Ukoliko mi neko neveruje mogu XYZ…,primera da iznesem, iz moje prakse, u dvema velikim fabrikama, gde sam radio u Beogradu.
Odličan tekst, sve čestitke