Kako psiholozi zaista biraju kandidate (recruitment)?

Kako psiholozi zaista biraju kandidate (recruitment)?

Kako odabrati pravog kandidata za posao?

 

Yupiiiiiiiiiiiiii, yeeeeeeeeeeeee novi “psihološki” izum: recruitment!

 

 

Do pre izvesnog vremena su sigurno propadale firme jer se ne zna na koji način su poslodavci dolazili do potrebnih kadrova. Danas, je to veoma olakšano , jer svakim danom smo bogatiji za neki novi test. Ima ih svih vrsta:

  • od onih da se kandidatu za posao zavrti u glavi od izgleda pivot tabele,
  • preko onih sa kvadratnim korenom binarne rečenice sa dve decimale koji se nazivaju matematičko – logičkim
  • pa do onih psiholoških.

E, pa kod psiholoških sad ima dve vrste. Ako mere sposobnosti onda ujedno mere i izdržljivost jer dok ih radi, kandidat prebledi od umora pošto nije poželjno dati samo jedan nego sve kojih ste se dočepali. Takodje, ako je test ličnosti, onda dajte obavezni PIE ili Plučik i obavezno proverite verodostojnost tih podataka sa domaćim Veliki pet plus jedan Društva psihologa Srbije ili uvoznim Facet 5, u zavisnosti šta želite da kandidati posle pričaju o vašoj firmi – da ste čuvar tradicije i domaćih proizvoda ili da ste fancy.

 

Malobrojni kandidati koju ne padnu u nesvest ili u vatru zbog celog dana koji ste im oduzeli, a da pri tome i dalje žele da rade za vašu firmu jer – dobar ste im uvod napravili – kao u filmu ” I konje ubijaju, zar ne?”

Kao da su na traci pa ko preživi ulazi u uži izbor. A , da, tom fizičkom iscrpljivanju obavezno dodajte i psihološki efekat: mučite ih neizvesnošću. Onima koji su prošli dalje nemojte javiti odmah tj. javite im posle isteka roka za koji ste im rekli da je sigurno poslednji, a onima koji nisu prošli nemojte ni javiti.

Ako ih ni time niste odvratili od pomisli da rade za firmu koju predstavljate, onda ih pozovite na razgovor sa obaveznom naznakom da je to samo početak vašeg kratkotrajnog i efikasnog procesa selekcije od par meseci.

Kada dođu na intervju pustite ih malo da čekaju da biste ih dodatno unervozili , ako je moguće po celoj firmi postavite zbunjujuće strelice na sve strane da vam jedva nađu kancelariju. Ako je nađu onda im kažite da sačekaju još malo, da vidite da li su zaista toliko tolerantni.

E, kad baš ni tu ne posustanu obavite prvi intervju sa njima. Sad je pravi momenat da im naglasite da vi u stvari i nemate otvorenu poziciju, da sve Tantalove muke kroz koje su prošli nisu uzaludne pošto postoji mogućnost da se u dalekoj budućnosti kad se oni već požene/poudaju i dobiju decu i par sedih, otvori pozicija za koju bi mogli biti adekvatni. Suglašavam se, postoje zaista neumorni i vrlo izdržljivi kandidati za posao koji ni tu neće odustati.

 

 

Ako baš govore neki egzotični strani jezik pored “maternjeg” nam engleskog (niko više ne rukuje – svi handluju, niko više ne pliva – svi swimminguju…), ali da nije španski pošto su njega mogli savladati uz mnogobrojne televizijske serije. Obavezno ga stavite u nemoguće misije u hipotetičkim situacijama, ograničite ih rokom, podignite tenziju..(ali imajte pribor za prvu pomoć kao u automobilu ako nekom pozli ili ako vas neko posle svega napadne).

 

 

Ako ste svi preživeli najupornijeg koji i dalje ima neizmernu želju da vam bude kolega, propustite ga u sledeći krug. Naravno, naglasite da se razgovor koji sledi obavlja sa direktorom koji je po funkciji odma uz generala, a on je među kolegama poznat kao kolega sa najmanjim procentom propustljivosti kandidata u neki krug. Možete im reći da su neki podaci posle silniih krugova zastareli ili da je prestala potreba za tom pozicijom u međuvremenu ili ih pozvati na dodatni intervju jer su razlike među kandidatima nijanse pa biste da budete sigurni u vašu odluku.

 

 

Malobrojnim maratoncima čestitajte što su uspešno prebrodili sve prepreke i zamke “savremenog recruitmenta” i dodelite im lente kao prvim pratiljama i saopštite im divnu vest: Ostajete u bazi podataka, čestitamo !!!

 

 

Sad se i vi naoružajte strpljenjem jer treba da sačekate par godina da biste ponovo kontaktirali kandidata i pokrenuli ga iz letargije. U međuvremenu je kandidat dobio stomačić , bradu, brkove, dete, svekra, svekrvu, taštu..i prag tolerancije mu je znatno opao, izdržljivost takođe, pa ćete konačno moći da ga odbijete posle razgovora -podsetnika.

O Pera transu, Žiki commercu i ostalima neću ni da trošim reči, pričamo samo o ozbiljnim firmama koje vode brigu o svojim zaposlenima i o svojim kandidatima tj. potencijalnim zaposlenima. Moderne kompanije imaju Humanr Resources Deprtmentente, sve sa Hedovima. One brinu o Employee Satisfactionu a posebno o Corporate Social Responsiblity (CSR). Naravno, brinu se i za “mir u svetu”. Tu je i nezaobilazna PR menadžerka, u vidu zgodne cica mace. Obično plave boje. A ove kompanije obožavaju da grade i mostove,  kako reče predsednik Tadić :)

 

 

I opet se pitam kako li je to nekad funkcionisalo? Šta su uopšte do sad radili psiholozi? I šta su ljudi upisivali od fakulteta kad nije bilo silnih menadžerskih fakulteta? Pitam se ko je zapošljavao ljude i na koji način, kako su uopšte opstajale firme?? Nemoguće da je sve to moglo bez današnjeg regrutovanja kadrova?!! Jedino što vreba opasnost od nekog autogola. :)

Koje je vaše iskustvo sa selekcijom i psiholozima? Slično ili totalno različito?

 

 

Tekst je napisao psiholog, koji radi kao Human Resources menadžer velike i poznate domaće kompanije. Tekst je originalno delo Autora, napisano na osnovu njegove prakse. Autor bi voleo da ostane anoniman. Pretpostavljam da razumete razloge :)

 

 

Autor

Gost 


86 Komentara

  1. Nikola Boskovic :
    14.11.2011 u 07:42|Permalink

    tekst je ispod nivoa ovog bloga i bojim se da mu ruši kredibilitet… Autor smatra da je njegova profesija bezveze? Šta je poenta? I još nesme ni da se predstavi? “Anonimni izvor Kurira…”
    Meni ovo zvuči kao da je autor zaposlen u nekom javnom preduzeću u kome zapošljavanje funkcioniše isključivo preko veze(i on je verovatno tako dobio posao), a čitav ovaj proces je izmišljen i postoji bez određene svrhe(osim da bude fensi)….ne znam kako bih drugačije objasnio ovo…
     
     

    • 14.11.2011 u 10:02|Permalink

      Nikola, autor radi kao HR menadžer u dosta poznatoj domaćoj, privatnoj kompaniji. I kompanija je veoma uspešna :)

       

      Posao nije dobio preko veze. Proces nije izmišljen… zaista se događa u stvarnosti. A možeš pročitati i komentare drugih posetioca :)

      • Nikola Boskovic :
        14.11.2011 u 16:22|Permalink

        Ma i ja ću naći 99% drugara/poznanika (nemam blog da budu čitaoci) koji traže posao koji situaciju vide upravo ovako :) Maltretiraju ih sa raznim testovima, a na kraju prime nekoga preko veze. Lako je naći istomišljenike na ovu temu u Srbiji.
        Nekako sam očekivao da ću na ovom blogu čitati o ispravnim procesima zapošljavanja, te očekujem paralelu tipa kako je sada/kako treba da bude. Nekako nisam naučio ništa iz ovoga. Nadam se da ćemo uskoro čitati sledeći članak na ovu temu.

        • 14.11.2011 u 17:12|Permalink

          Pa… obrneš sve naopako – i tako treba da se radi :)

           

          Šalu na stranu, no mislim da je tekst sjajan. Iskren je, ZAISTA odslikava stanje u Srbiji, veoma profesionalno napisan. Tekst je i pošten, jer ga je napisala veoma ozbiljna osoba koja radi kao HR menadžer.

           

          Zašto se Autor nije potpisao (“Kurir”)? Šta bi ti uradio da si gazda Autora? Nagradio Autora zbog hrabrosti? Povećao platu? Pokazao kako si “cool”? Jok brate, zalepio bi otkaz :(

           

           

          Slažem se sa tobom da je bolje davati POZITIVNE primere a ne samo hejtovati (mrzeti). Uskoro će biti tekst o Selekciji kandidata, no sa preporukama kako treba raditi.

          • nikola pernjak :
            18.02.2016 u 18:55|Permalink

            Tekst je odlican i istinit. Retkost je u ovoj zemlji naici na realrne ljude, koji ce bez uobicajene mistifikacije (“prodaje magle”), pricati o svom poslu. Ovo kao da je pisao neko iz moje firme… Ali znam da nije – jer u mojoj firmi su svima isprali mozgove… Odnosno – skoro svima 😉

    • Zeljko :
      15.11.2011 u 01:11|Permalink

      Cini mi se da se Nikola prepoznao u tekstu (sedeci na bezbednoj strani stola), te otud i otpor ovakvom gledistu :)

      Moja iskustva se donekle poklapaju sa sadrzajem ovog teksta, s’tom razlikom da su ishodi napornih visemesecnih testiranja (za tri internacionalne kompanije) bili pozitivni po mene…

      Ali ako me neko pita, da potrebna su testiranja (uz male modifikacije), i nezavisnu kontrolu!!!

  2. Bojana :
    14.11.2011 u 08:11|Permalink

    Pronašla sam se u ovom tekstu skoro pa 100%!
    Identične stvari sam doživela!  Suština svega je što su za mene ta testiranja toliko izveštačena i neinteresantna, da posle 156-tog, skoro identičnog pitanja kao i ono prvo, krenem da lupetam jer se ne pronalazim ni u jednom opisu niti situaciji kojom oni procenjuju moju cenjenu ličnost. Ma idem bre da radim u kiosku da me ne boli glava!
    U jednoj firmi posle uvodnog, viskoko-motivacionog predavanja licenciranog psihologa (neke recruitment agencije,koji je specijalno angažovan za tu priliku), nas diskretno obaveštavaju da je radno mesto za koje smo se prijavili u stvari prva šansa!?! pritom, nije znala ni da kaže šta je opis radnog mesta, biće vam rečeno kasnije… A onda sledi 4-satno testiranje, pa mala pauzica, koliko da ne crknemo od žeđi, pa test engleskog…ko preživi verovatno će biti primljen, ali sve su šanse da će polako ali sigurno i on crći jer je plata prva 3 meseca 10.000rsd, a onda do kraja godine po 20.000…
    Ma jezivo! ne želim ni da se sećam…
    Uglavnom, skoro sve sam doživela iz vašeg testa…ne ponovilo se!
    Da napomenem da sam dipl.građ.inž…nema tu mnogo šta da se priča! Dajte da se radi!!!
    Sve najbolje….

    • MIki :
      12.01.2012 u 09:37|Permalink

      Sestro, paljba što pre odavde to ti je moj savet.

      • zoran :
        30.05.2013 u 09:37|Permalink

        koleginice isti slucaj. samo sto sam ja brzo otpalio preko. ulozio u znanje jos 2 strana jezika pored engleskog. spakovao diplomu uz laptop, pasos u dzep i dovidjenja Srbijo. veruj mi da posle 4 godine nisam ni jedan trenutak zazalio za donesenom odlukom. ako nista znam da se moje dete nece mnogo nervirati za svoju buducnost. mnogo toga mi je smetalo u Srbiji a ovakve stvari su samo prelomile situaciju. najgore mi je bilo doci kuci i objasniti zeni sta sam uradio. nemas posao, nemas para a svi te zavlace i stalno cekas bolje sutra. ja sam izdrzao koliko sam mogao.

  3. miona :
    14.11.2011 u 08:49|Permalink

    Veoma realistican tekst i zabavan tekst, autor nije morao ostati anoniman, jer je objektovno i lepo opisao kako se radi selekcija kod nas. Sada u vreme krize sve nevedene faze su jos intezivnije, jer su dugo ceka od jednog kruga selekcije do drugog, pa je jaca neizvesnost, case stadies su sve teze koje dobijaju kandidati, a poslodavci i posle svih kruogova selekcije cesto i odustanu…Na sve to desavase da te iste psiholoske testove ne zadaju psiholozi, vec ih je na “brzinu” neko drugi savladao, sto je nezakonito, itd…Osim u slucaju da zaposleni koji koristi odredjen test , a nije psiholog, ima sertifikat za njegovo koriscenje.
     
     

  4. dr :
    14.11.2011 u 09:34|Permalink

    Svaka čast na tekstu. Nisam se jednom ovako osjećao. 😀

  5. Ognjen :
    14.11.2011 u 10:35|Permalink

    Odličan text!
    Ko preživi pričaće, tj pisaće.

  6. Mile :
    14.11.2011 u 12:11|Permalink

    Cool tekst. Definitivno veoma blizak sadasnjoj realnosti. Ne mogu a da se ne setim situacije i  od pre izvesnog vremena, a koja mi uvek izmami osmeh na lice kad je jedna prilicno velika multinacionalna kompanija trazila regionalnog direktora.
    Naravno posle mukotrpnih selekcija i testova u finalnom krugu se okupismo u HYATT- u. 6 kandidata i 3 visoko pozicionirana direktora unutar kompanije.
    Radili mi ponovo sve vec u tekstu pomenute testove,samo sa drugim varijacijama, ali nije moglo a da se ne primeti da su tri kandidata doslovno na j…. t. m… sa pomenutim direktorima. Bilo je tu i drugih razmena neznosti poput n. s… i n. j… g…., itd. naravno kada bi bili pod pritiskom :)
    Doduse ne mogu da gresim dusu transparentnost je bila na nivou pa smo svi odmah znali rezultate testova i nacin bodovanja iz kompetnog sistema selekcije.
    Interesantno je da cak i pored transparentnosti posao tada nije dobio niko od prva tri pozicionirana kandidata, vec jedan od 3 kandidata sa bogatim vokabularom :)

  7. 14.11.2011 u 12:18|Permalink

    Odličan tekst, mislim da “recruiter” nije ni malo naivna uloga. Testiranje treba da bude prilagodjeno tipu ličnosti kakav tražite, i znanjima koje ista treba da poseduje. Svakako je prednost ako kompanija ima sopstveni HR department, i samim tim mogućnost da ljudi od profesije obave intervju sa kandidatom. Sve ostalo može da bude veliki promašaj.

  8. Jasminka Stojačić :
    14.11.2011 u 21:36|Permalink

    Realistično, duhovito sa blagim prizvukom sarkazma. To može da napiše samo neko ko ima bogato radno iskustvo. Sve pohvale sa moje strane.
    BTW, šta ima veze ko je pisao? Bitno je ono što je napisano. Poruka teksta je da vrlo mali broj HR-ovca stvarno prati kandidata, čoveka koji u tom trenutku možda rešava svoje sudbinsko pitanje. Za to je potrebno znanje, a većina ih je okrenuta kojekakvim testovima, bez želje da uđe u suštinu istih i na pravi način ih interpretira. 
    Jedva čekam part II.

  9. Jelena :
    14.11.2011 u 22:23|Permalink

    Moje je užasno :) Bila ukupno 2x na razgovorima za posao, standardnim, sa i bez preporuke, oba puta uz CV na 2 jezika. Prvi put je išlo otprilike 3x po 2h intervjua sa kašnjenjem  i odlaganjem, drugi put je išlo jednom, i odmah primljena ali na drugu poziciju. Aktivacija za par meseci.
    Od tada pišem draftvoe biznis planova i predlažem strategije i modele. Umesto da dajem CV. I iskreno, ni nemam CV.  Nakon 2007. godine kada sam ga  prvi i jedini put napravila, više ga nemam, rešila sam da mi ni ne treba. Umesto toga imam Linked in,  profile po webu, aktivnosti i sve ostalo što je, realno, dovoljno da znamo da li smo jedni za druge. I pravim novi sajt. Malo li je na ovu skupoću? I biće na njemu dovoljno materijala i prošlosti i o budućnosti.
    Preduzetnica ovdašnja :)

  10. 14.11.2011 u 23:17|Permalink

    Tekst je jako dobar.Posle svih testova od Delte do Zike commerca, mutirala sam u onog smesnog lika sto je trazio posao tako sto je u pismu na kraju recenice izjavio “sve sto ne znam naucicu, nisam debil!”. 

    No, volela bih da nam isti autor prenese malo znanja i iskustva vezano za Corporate Social Responsibility and Diversity koji gore pomenu :)
    Unapred zahvalna!
    Pozdrav MCB centru…

    Irma 

  11. Nikola Pernjak :
    15.11.2011 u 07:29|Permalink

    Odlican tekst!!! Elektroinzenjer sam po struci i srecom do sada nisam imao puno ovakvih iskustava (radim nesto preko deset godina – i posao nisam dobio preko veze!) ali polako pocinjem i sa tim da se suocavam (to nisu testovi za dobijanje posla, vec za ostajanje na poslu…). Kao prvo, da primetim nesto sto je i autor primetio: uzasavam se neumerene upotrebe engleskog u svakodnevnom govoru (“hendlovanje”, “brejn storming”, “rekrutment”, “after parti”, “daunsajzing”… vidite koliko glupo izgleda kada se te reci napisu “po Vuku”? – e pa isto tako glupo zvuci i njihova upotreba u nasem jeziku… A jos je zanimljivije kada nas ubedjuju kako za neka zanimanja prosto “ne postoji prevod na srpski” Kako da ne…  Hajde da se ne lazemo – vecina tih novih naziva “novih” zanimanja” (menadzeri raznih sorti, HR, PR, …) su realno – prodaja magle. Ovaj tekstic je pravo osvezenje, jedna crtica koja pokusava da demistifikuje sve te bombasticne nazive…

    • Nikola Pernjak :
      15.11.2011 u 08:53|Permalink

      I samo da dodam: stvarno, kako smo ranije ziveli bez svih tih psiho testova, “regrutovanja”, …???

    • Milan :
      16.11.2011 u 08:09|Permalink

      Ne bih se slozio sa Nikolom u potpunosti, iako je delimicno u pravu. Prevod nekih reci kao sto su daunsajzing ili brejnstorming zvuce previse blesavo na srpskom (,,hajde da uradimo jednu malu mozdanu oluju”) ili morate koristiti 5 reci da ih preveli a ovako jedna strana rec nam objasnjava poentu.
      Buduci da imam HR diplomu i trenutno se usavrsavam u Nemackoj osvrnucu se na HR praksu i uopste obrazovanje HR menazdera u Srbiji.
      Prvo, znanje koje mozete dobiti na fakultetu u Srbiji je ispod proseka. Ukoliko je osoba motivisana i zaista voli ono sto studira pa nadoknadi sve propuste obrazovnog sistema onda mozete i imati solidnog HR menadzera. U suprotnom se sve svodi na fancy pitanja i testove bez obracanja paznje na to da li mi stvrano pokusavamo i uspevamo da merimo nesto sto je relevantno za buduci posao.
      Drugo, mislim da mozemo izdvojiti 2 profila HR menadzera. 1) psiholog bez zaista dobrog razumevanja modernog poslovanja preduzeca, strategije, industrijske grane i s. 2) dipl. ekonomista/menadzer bez zaista dobre osnove u psihologiji/socijalnoj psihologiji. Jednim relativno bednim masterom na nekom od nasih fakulteta dobicete specijalizovano znanje koje mozete dobiti i na wikipediji. Cak citajuci profesorovu knjigu ukapirate da je sadrzaj i redosled poglavlja isti kao u knjizi poznatijeg americkog kolege (nije prevodjen na srpski) :). Isti, veoma retko imaju profesionalno iskustvo (osim projekata u Vodovodu i kanalizacijama ili Parking servisu). :) A radovi u prestiznim zurnalima se i ne ocekuju.
      Zatim, zamislite moje zaprepascenje kad sam u jednoj domacoj agenciji koja je radila selekciju za jednu vecu kompaniju dobio klinicki test licnosti (zaista ne znam koji) sa sve skalama tipa ,,Mogu da imam svaku zenu koju pozelim”, ,,Ponekad osecam da mi je teme glave meko”, ,,Nesto nije u redu sa mojim polnim organima”. Uzasss!
      Mislim i da u nekim slucajevima kompanije, pogotovo domace, ne prepoznaju pravu vrednost kvalitetnih ljudi. Pretpostavljam da u Srbiji, zemlji u razvoju sa ogromnom stopom nezaposlenosti, ne postoji ,,rat za talente” jer imate dobar broj veoma kvalitetnih studenata koji su bez posla. U takvoj situaciji bas vas briga da komunicirate vas ,,employer brand” potencijalnim kandidatima kroz komunikaciju sa njima i proces selekcije. U razvijenim zemljama gde su pogotovo mala i srednja preduzeca u podredjenom polozaju kada je rec o mogucnosti pronalazenja dobrih kandidata (jer svi zele u Siemens, Volkswagen, BMW, Wall-Mart) proces selekcije je veoma cesto i veoma prijatan jer se bore da Vas dobiju i srecni su zbog toga.
      Za kraj, ne valja ni svoditi HR na proces selekcije, jer vrednost experta za HR pitanja dobro poznaje CEO multinacionalne kompanije koji zeli putem ,,green field” investicije da otvori proizvodni pogon u Kini. HR funkcija zaista dodaje merljivu vrednost rezultatima kompanije. Sad zasto situacija nije bolja u ograncima MNC i stranih kompanija u Srbiji (cast izuzecima)? Zato sto je strategijski znacaj tih divizija cesto gotovo nikakav. 
      Nadam se da nisam bio preopsiran za svoj prvi post.
       

      • 16.11.2011 u 19:50|Permalink

        Milane,

         

        Komentari su ti sjajni, sa uživanjem sam čitao :) Razmisli o ideju – proširiš tekst i napraviš dobar post za Blog?

        • Milan :
          16.11.2011 u 21:18|Permalink

          Bojane,
          Nije losa ideja. Sad kad jos jednom procitam ovo mislim da bi se moglo poraditi malo na strukturi a mislim i da bih imao sta i dodati. :)
           

        • Sasa C. :
          16.02.2016 u 22:22|Permalink

          Molim Vas Bojane Scepanovicu, ne “uvlacite” se HR menadzerima…pa svi znamo cime se Vi bavite. Ne razumem odakle Vam vise pravo da se uplicete svakome u komentar!!! Niste bas strucnjak za sve…

      • Voja :
        02.06.2012 u 21:13|Permalink

        A zašto bukvalno prevoditi termine?   Evo, npr. “kreativni sukob mišljenja”… Da li to nekome ko ne zna šta je brainstorming, dovoljno objašnjava o čemu se radi? Svakako više nego navedeni anglicizam…

        Slažem se da “poslovna inteligencija” (BI) užasno zvuči, ali to nije problem nedostatka srpskih reči već ograničenost onoga ko je prevodio…

        Nije samo u pitanju prihvatanje anglicizama i provlačenje istih kroz padeže, u pitanju je i kao što Nikola reče mistifikacija procesa.

        Jer, ako više njih može razumeti šta pričaš, ili “ne daj Bože” raditi posao za koji si zadužen, onda više nisi “faca”…

        Poseban “odeljak” su kombinovani izrazi kao što je “sikjuriti podataka”…

        Ono što je meni takođe smešno je kad neko kaže “ja sam pi ar”. Da neko za sebe kaže “ja sam odnosi sa javnošću”, meni ništa ne znači. Ali da kaže “ja sam pi ar menadžer”, to već nešto znači.

        Što se tiče autora, ako se plaši da otkrije svoj identitet, nije trebao ni objaviti članak.

  12. Miroslava Drapšin :
    15.11.2011 u 08:13|Permalink

    Tekst je neobičan i vrlo interesantan, a u isto vreme duhovit i protkan sarkazmom. Zaista se sada iz ove perspektive nameće pitanje ko je i kako ranije zapošljavao? Sa druge strane polako izvire pitanje šta bismo bez psihologa i silnih analiza ponašanja, izdržljivosti…

  13. vesna pucar grubor :
    15.11.2011 u 08:43|Permalink

    Mislim da je tekst veoma zanimljiv. Za mene kao poslodavca,veoma je koristan .U ovom vremenu ,na zalost veoma je tesko doci do dobrih kandidata,bez obzira na sve agencije koje nude preselekciju. prvo,veoma skupe  i pre svega su namanjene velikim kompanijama. A sta sa malim preduzecima?kako mi da dodjemo da kvalitetnih kandidata?Objavljivali smo oglase preko sajtova,jave nam se na stotine kandidata.veoma je tesko otpostovati sve njih,procitati biografije,izvrsiti predselekciju. Ne bi bilo lose da se ova diskusija nastavi ,kako bi dosli do najpovoljnijeg metoda izbora kandidata,kako za kandidate,tako i za poslodavce!

    • Tomislav Ćetković :
      18.11.2011 u 13:53|Permalink

      Draga Vesna,
      imam rešenje za Vaš problem :)

      http://mojtim.infostud.com/clanovi/automatska-predselekcija.php

      Funkcioniše vrlo jednostavno, vi definišete pitanja, kandidati prilikom konkurisanja daju odgovore na pitanja, i na kraju dobijate rangirane kandidate na osnovu preselekcije :) I sve ovo je uključeno u standardne cene oglasa, tj. nemate nikakve dodatne troškove!

      Trenutno radimo i na naprednim opcijama za preselekciju, biće vrlo uskoro :)
       

      • 18.11.2011 u 16:41|Permalink

        E, ja se ne slažem, sa inače sjajnim Tomislavom i Infostudom :)

         

        Vesna, pogledao sam vaš oglas za posao (Infostud, 26.9, Komercijalista).  Oglas je dosta neobičan (iskren i detaljan ) i korektno urađen.

         

        Ono što bih vam ja savetovao JESTE još više FILTERA za sužavanje kandidata. Ja bih dodao sledeće:

         

        – viša ili visoka. Mislim da za taj posao nije potrebno imati fakultet. Mislim da nije potrebna ni viša. Jasno naznačite šta želite (filter 1)

         

        – godine. Stavite godine koje želite. Suzite krug kandidata (filter 2).

         

        – neki dodatni uslov (kola, računari…). Suzite i ovde uslov (filter 3).

         

        – objasnite kakva ste kompanija (broj zaposlenih, način rada…). Nemojte da stvarate lažnu sliku – dobićete lažne kandidate.

         

        Pitanje: Dobili smo 300 prijava, šta dalje?

        Odgovor: Normalno je da dobijete 300 prijava. Očekujte i po 1.000-2.000 prijava. Moja strategija je ABC.

        10% klasifikujem kao A

        50% kao B

        40% kao C

        Dam svih 300 CV-a sekretarici i kažem joj “uradi brzu proveru… želim da imam za 2h 10% kandidata A”. To je 30 ljudi. “Jaooo, pa to je brzo, nemam vremena, nije tačno….”

         

        Baš me briga :) Ja želim da dobijem 30 “A” ljudi za dalju selekciju.

         

        Pozivam svih 30 na prvi razgovor koji traje tačno 10 minuta.  Ni minut više. Neko dođe, neko ne. Čim se pojave, dajem im DETALJAN OPIS RADNOG MESTA (3 strane) da pažljivo pročitaju. I ovo je filter…

         

        Od 30 kandidata, odaberem 10. Drugi intervju. Testiranje sposobnosti (Excel, engleski, nešto drugo ako mi je bitno).

         

        Od 10 mi ostaje 3-5 kandidata. Treći intervju. Odluka.

         

        Inače, SVE kandidate obaveštavamo o postupku. Nema laži, nema prevare :)

         

        Ne verujem u AUTOMATSKU PREDSELEKCIJU (Tomislave, sorry). Verujem u konkretan razgovor, f2f (face too face).

        • Tomislav Ćetković :
          21.11.2011 u 09:20|Permalink

          Bojane,
          na način koji si je predstavio, ne verujem ni ja :)
          Daleko od toga da automatska predselekcija može biti glavni oslonac za izbor kandidata…nisam ni želeo to da kažem :)
          Automatska preselekcija je samo jedan koristan alat (vid filtera) koji pomaže poslodavcima da lakše klasifikuju kandidate npr. na način koji si naveo.
          Ima ljudi koji konkurišu na sve oglase za posao redom, često ni ne pročitajući isti, vodeći se mišljenjem da će prijavljivanjem na veći broj konkursa imati veće šanse da se zaposle. To je pogrešan pristup iz mnooogo razloga ( neki od njih su da treba prilagoditi biografiju konkursu, videti da li osoba ispunjava uslove konkursa, nije svaki posao za svakoga…). Svakako treba razumeti ljude koji traže posao, veliki je teret biti nezaposlen i pokušava se na sve moguće načine…
          Sa druge strane, to poslodavci ne vole (puno neadekvatnih prijava). Dešava se da nas zovu nezadovoljni poslodavci kojima se za posao programera prijavila promoterka :) i tsl. I odatle ponekada nastaje ružna navika da ni poslodavci ne žele da obaveste kandidata o ishodu konkursa… A po našem istraživanju 92% kandidata ne dobije povratnu informaciju o konkursu od poslodavaca, što je veoma poražavajući rezultat…Više o tome ovde:
          http://www.infostud.com/za-medije/zaposljavanje/Izostanak-odgovora-rusi-ugled-kompanije/40224/
          Automatska predselekcija se može korisiti na različite načine:

          – da potvrdi da je kandidat pročitao oglas
          – da potvrdi da li kandidat ispunjava potrebne uslove
          – da se upotrebi za sve osnovne filtere od kojih su neki navedeni u tekstu…

          Dakle cilj automatske predselekcije je da poslodavcu automatski suzi broj prijava dobijenih kroz sistem (i izdvoji one dobre kroz filtere) i olakša mu posao. Dakle nakon automatske predselekcije poslodavac ima sve prijave koje dobije i inače, jedino ih sistem klasifikuje prema broju bodova. A bodovanje i pitanja kompletno određuje poslodavac uz pomoć Infostuda.
          Daleko od toga da automatska predselekcija treba da bude jedini alat. Zato se i zove samo “predselekcija”, a ne “selekcija” :) Kao što je Bojan rekao, razgovor uživo je obavezan!!!

          • 21.11.2011 u 09:43|Permalink

            Tomislave,

             

            Sjajna diskusija… Slažem se sa tobom :)

             

            No, otvorio si još jednu zanimljivu temu – kako rade Headhunting provajderi i Internet Agencije za zapošljavanje (čitaj Infostud :))

             

            Znam da vi niste klasična HH agencija (barem vas pratim od samog početka) no i na vama kao “obezbeđivača CV” je velika odgovornost. Vesna (ili bilo koji drugi poslodavac) oglašava potrebu za prodavcem na Infostudu (brzo, jeftino, automatski…). I… odjednom dobije 1.000 prijava od kojih možda 50 ZAISTA zadovoljava uslove :( Vesna će biti “pist off” a to se onda prenese i na Infostud kao i na ostale HH agencije :)

             

            Slažem se za 8% neodgovaranja. To je kriminalno loše! Ja sam 1999/2000 kada “savremeni HR” nije postojao odgovarao svakom kandidatu (100% odgovora). Prva 3 kandidata sam lično zvao i saopštavao odluku – smatrao sam da je to korektno posle 1,5 meseca testiranja. I, btw, nisam se bavio HR-om nego Finansijskim kontrolingom. No, ja sam to smatrao za “normalnim” i “profesionalnim pristupom”.  Domaćinsko poslovanje.

             

            Na kraju, poruka i za Infostud. Bavite se “obukama kandidataa” kako ZAISTA da se prijave. Objasnite im da je BESMISLENO da promoterka šalje CV za programera :) Osim ako ako nije đavolski zgodna promoterka :))

             

            Naravno, ta stavka postoji kod vas (broj 6.) :)) no ja smatram da treba da budete još rigidniji. Npr, zašto da ne uvedete sistem filtriranja? Ako poslodavac kaže želim “fakultet, ekonomija” onda MOGU da se prijave samo kandidati koji imaju taj uslov. Znam da to zahteva dosta rada sa vaše strane, ali.. To je ispravan način ZADOVOLJENJA POTREBA kupaca (Vesna) :)

             

          • zoran :
            30.05.2013 u 10:01|Permalink

            mene je uzasno nerviralo neodgovaranje poslodavaca. u mom slucaju nisam imao ni jedan odgovor a bilo  je mnogo konkursa. radio sam i u aziji a sada u skandinaviji i nisam dobio odgovor na recimo 8% aplikacija. skroz drugacija politika nego u srbiji. iako je vecina tih odluka bila ”ne” odgovor se podrazumevao. pri cemu uvek na kraju tog mejla ohrabre kandidata da i dalje podnosi zahteve jer mozda ce se naci pozicija koja bolje odgovara mojim mogucnostima i zeljama. takodje nekako je postalo pravilo da se prvi krug selekcije odradi preko skajpija te da na zavrsne testove se poziva tek nekolicina najozbiljnih kandidata. i po pravilu dobijate info isti dan. takodje na vecinu konkursa moguce je online upustiti zahtev i onda mozete pratiti stanje vase molbe sa sve podacima o osobi koja obradjuje vas zahtev. meni se recimo desavala da sam zeleo vise informacija o samom radnom mestu pa sam zvao firme da se raspitam. 

      • no comment :
        25.05.2012 u 15:14|Permalink

        “Dam svih 300 CV-a sekretarici i kažem joj “uradi brzu proveru… želim da imam za 2h 10% kandidata A”. To je 30 ljudi. “Jaooo, pa to je brzo, nemam vremena, nije tačno….”
         
        Baš me briga Ja želim da dobijem 30 “A” ljudi za dalju selekciju.”
        ovaj momenat predselekcije je fantastican. em ste opteretili svog radnika kome to nije posao i za to nije kvalifikovan (o placanju da ne govorim), em zaista rizikujete da propustite kandidata koji mozda nije tako strucan u pisanju biografije, ali je strucan u svom poslu. devil wears prada. tranzicioni kapitalizam na delu, jezivo

        • 25.05.2012 u 15:34|Permalink

          “no comment”

          OK, očigledno je da se ne slažeš sa mnom :) 

          Sekretarica je uradila predselekciju i od 300 prijava je odabrala 30 kao “A”. Bila je OBUČENA za to – dobila je vrlo jasne instrukcije šta očekujem od kandidata (opis radnog mesta, potrebne kvalifikacije, kako da selektuje…). Sekretarica je to uradila, pored svog redovnog posla, za 3h.

           

          Da bih ti pomogao, ne treba ti velika mudrost oko predselekcije. 50% CV je odmah odbacila – prijave su bile totalno nepismene, napisane rukom, sa puno grešaka, neodgovarajuće… Ukoliko si učestvovao u nekom procesu selekcije – onda znaš o čemu pričam. Dakle, ostalo je 40% na koje je trebala da obrati pažnju i da odabere 10%.

           

          Da li je grešila kod odabira? Da, jeste.

          Da li je odbacila potencijalno dobre kandidate? Da, sigurno.

          Pa, pa zašto nisam napravio “savršenu” selekciju? Razlog je vrlo jednostavan – sekretarica je završila posao za 3h (brzo, ne košta) i, u proseku, dobio sam ODLIČAN izbor za sledeći korak.

           

          Sledeći korak je bio na MENI – direktan razgovor, testovi, drugi krug razgovora. Konačna odluka je bila na MENI (a ne na sekretarici). Ustvari, ako ćemo tačnije – konačna odluka je bila ZAJEDNIČKA (4 osoba je zajednički odlučilo).

           

          No, prihvatam da ti ne se sviđa moj pristup. Zato je i život zanimljiv – imamo različita mišljenja.

          – Koji je tvoj KONKRETAN predlog?

          – Šta bi ti KONKRETNO uradio sa 300 prijava?

          – Kako bi tekao tvoj proces selekcije?

          – Koliko bi to koštalo?

          – Koliko bi to vremena trajalo?

  14. Andrej :
    15.11.2011 u 10:38|Permalink

    Sovrseno vistinska storija i prikaz na za zal denesnata realnost.
    Sovrseno pogresna primena na alatki koi i samite ispituvaci gi naucule na pamet koi gi ukrale ili od net ili od nekoja nevladina organizacija kade rabotele volonterski.
    Skapo plateni uslugi, za na kraj za  kandidatot koj ke ti go prati agencijata doznaes deka i od tamu e praten preku vrska.
     

  15. Milica Brkic :
    15.11.2011 u 12:46|Permalink

    Simpaticno! Slazem se sa vecinom stvari koje su u tekstu ali iu komentarima. Stanje nije uslovno crno ni belo vec je sivo i moze se posmatrati sa vise strana. Dodala bih samo da to sto “velika, poznata” firma ima Odsek za Ljudske Resurse (u Srbiji, pre nego HR Departemente, kojih ima ovde u UKu, USA itd) ne znaci da u praksi stvarno vodi vise racuna o svojim zaposlenima od neke “Zika komerca” koji ima max 10 zaposlenih i pravljenje Odeska z alJudske Resurse bi mozda samo stvaralo vise troskova za firmu. Manje firme su nekada mnogo obzirnije i briznije prema svojim zaposlenima, koji nekada postanu jako dobro priajetlji itd, dok se velikim firama s druge staren (poseno korporacijama) covek cesto oseti samo kao faktor prozivodnje i nista vise. Naravno ovo je druga strana novcica. Ima svega i mislim da ne bi trebalo generalizovati.

    Pozdrav svima

  16. Ena :
    15.11.2011 u 13:50|Permalink

    Prava slika “recruitmenta” u Srbiji koji je miljama daleko od ozbiljnog procesa pronalazenja kandidata koji se obavlja u svetu. Prosla licno vise puta ovaj proces narocito kod domacih “HR agencija”, koje te zatrpaju gomilom glupih tekstova pri cemu nimalo nisu strucni da procene tvoje strucno znanje (bavim se finansijama, izvestavanjima), vidim im u ocima cim krenem da pricam o Balance Sheet-u, Cash Flow, revenues… :) gledaju uplaseno ali klimaju glavom, kao sve mi to znamo. Nazalost ovo omogucava da ih zedne preko vode prevedu i ljudi koji imaju pun recnik “pozeljnih termina” a od pravog znanja 0. Kao rezultat toga na mnogim pozicijama imas gomilu nestrucnih ljudi ali koji dobro barataju zahtevanom terminologijom. Za razliku od toga imala sam dosta intervjua sa firmama iz Evrope, gde HR na intervjuu nema glavnu ulogu kao kod nas, vec osoba koja bi ti bila sef i odmah na osnovu pitanja koje ti postavlja i ti mozes da procenis da li i on ima pojma o poslu ili ne. I  nema smaranja sa tim testovima, vec dva intervjua i to je to. Strucnom coveku je to dovoljno da proceni da li mu odgovaras ili ne. To sam srela u dve strane firme kod nas i u obe dobila posao, bez ikakvih glupih testova i veza i preteranog mesanja bajnih psihologa. Ljudi koji su dobro znali posao, obavili intervju ispitali konkretno sta znas, sta si radila i ocenili da li odgovaras ili ne.

    • 15.11.2011 u 23:50|Permalink

      Ena, 120% se slažem sa tobom :)

       

      Ja se zgrozim kada čujem menadžera koji kaže “meni HR bira zaposlenog”. Halo brate, sestro, rođače… ti, kao menadžer, si zadužen za rezultate i ljude. HR menadžer je pomoć (i to dobra pomoć), no krajnja ODLUKA je na menadžeru.

       

      HR je postao popularan u Srbiji u poslednjih 10-ak godina (i treba da bude). No, nekada su HR menadžeri, na žalost, totalno odvojeni od praktičnog života.

       

      Meni se događalo da HR menadžer ne zna “opis radnog mesta” osobe koju prima. Zatim, HR menadžer ne zna čime se kompanija bavi (šta prodaje). Naravno, ima sjajnih HR menadžera… no ima dosta onih koji zaista nemaju pojma.

       

      U jednoj jako, jako, jako… poznatoj kompaniji uradili su sledeće – napravili su testove IQ i na osnovu toga su odlučivali ko će biti menadžer. Brrrrrrrrr… grozota :(

       

      Moja preporuka je uvek jasna – Menadžer (“baja”) je primarno zadužen za rezultate/ljude; HR menadžer je zadužen za transparentnost i pomoć menadžeru (“baji”).

  17. Jelena :
    15.11.2011 u 16:26|Permalink

    Na moju, ocigledno, srecu ja sam isla na samo jedan razgovor za posao. Nije bilo bas toliko mucenja, prosla razgovor, dobila posao ali sam ipak negde znala da iza nekih vrata sedi neki cika i slatko se smeje nasoj tremi. Pa kako ne volim takvu manipulaciju ljudima, okrenem se i postanem sam svoj gazda. Ne znam da li sam pogresila sa finansijske  strane ali sa psihicke nisam! Nema ko da mi da otkaz, da vice na mene, za sve sam sama odgovorna sto itekako nije malo! Jedini savet koji mogu da dam je samo polako i smelo napred.

  18. Nemanja :
    15.11.2011 u 23:49|Permalink

    Poštovani svi,

    Autor je sjajno (sarkastično) napisao tekst. Slažem se sa svakom tezom, ovde iznetom. Sumanuta i, verovatno, bezidejna psiho-mentalno-intelektualno-fizička testiranja su, najblaže rečeno, očajna. Često sam imao utisak, kada sam bio pozivan na ovakve vidove provere sposobnosti, da oni, u stvari, i ne žele da me zaposle. Kao da traže razlog da me odbiju, a ne da provere da li bih ja bio dobar kandidat za navedeni posao. Strašno čudan pristup.

    Ah da, da ne zaboravim. Drugari, GOVORI LI NEKO SRPSKI JEZIK OVDE? Kakav session, cool, text, recruitment, HR  i sl. “Handluješ” a “nesme” pišeš kao jednu reč, cccc. Dok ih čitam, muka mi je!

    Veliki pozdrav svima. 

    • 15.11.2011 u 23:57|Permalink

      Srpski ili Engleski?

      Mislim da nije problem u korišćenju stranih reči. Svaki jezik evoluira (“menja se” :)) tokom vremena. Zamisli da ja počnem da govorim jezikom Karađorđa ili Nemanjića – nisam siguran da bi se razumeli :)

       

      Ako mi je nešto prirodnije na engleskom; OK, reći ću na engleskom. Ne želim da budem čistunac po svaku cenu. Sa druge strane, ja ne volim da koristim strane reči ako već postoji izraz na srpskom. Npr, ja neću reći “sales” već “prodaja” ili neću reći “vendors” već “dobavljači…

       

      No, neke stvari je jednostavno lakše reći na engleskom – HR, PR, KPI… Lakše se razume.

      Bolje tako nego ULJR, OJ, KIP :)

      • Nemanja :
        16.11.2011 u 00:27|Permalink

        Skraćenice su, svakako, prihvatljive. Ali, uvek treba imati u vidu kada, pred kim, na koju temu i na koji način treba upotrebiti takvu skraćenicu. 

        Slažem se da jezik evoluira, ali se i zaboravlja. Ja nemam ništa  protiv upotrebe “prave reči u pravom trenutku”, ali mislim da znaš na šta sam mislio u svom komentaru. Nigde ne postoji HR odeljenje, bar ne bi trebalo. Ali upotreba HR skraćenice je delimično prihvatljiva. Naravno da me iritira i naziv računarskog dela “čvrsti disk”, što samim izgovorom implicira da negde postoji i “meki disk”, pa se po svojoj tvrdoći razlikuju. Ovo nema blage veze sa pravim nazivom diska.

        Ali preterujemo, kao i u svemu. Pogledaj neku emisiju roze televizije (mada ni drugi nisu mnogo bolji). Srbliš se govori na sve strane.

        P.S. Dobre su ti ove skraćenice (ULJR, OJ, hahahaha). Slatko sam se nasmejao. 

        • 16.11.2011 u 01:52|Permalink

          Slažemo se…

          Ja volim zemlju u kojoj sam rođen (Srbija) i volim da govorim maternji jezik. To je, jednostavno, deo mog nasleđa.

           

          ULJR nisam izmislio; ona se zaista koristi kao skraćenica :) OJ je moj skromni doprinos.

           

          Inače, najsimpatičnija skraćenica je EBITDA. Međutim, da bi je razumeo moraš da je pročitaš na ruskom. Na ruskom se prvo slovo “E” u reči čita kao “Je” :)

  19. 17.11.2011 u 07:57|Permalink

    Pozdrav !
    Stvarno rado pratim clanke koje pisete, ali ovaj mi je ostavio gorak ukus u ustima.
    Pitanje na kraju clanka me navelo da objasnim zasto je to danas tako, a kako je bilo nekada.
    Prvo cu poceti tako sto cu objasniti kako je to bilo nekada.
    Rodjen sam 72. godine proslog veka. Cuo sam mnogo prica o tome kako se nekad zaposljavalo. Pricao sam sa strijim ljudima i slusao kako je nekad bilo regulisano upravljanje procesom odlucivanja u fabrikama i firmama SFRJ. I tada ste imali proces selekcije koji je podrazumevao da morate imati odgovarajuca znanja, iskustva, preporuke, da ste voljni i zeljni da radite , da nist osudjivani, da se protiv Vas ne vodi postupak i da ste, psiholoski posmatrano, zdrav. Bilo je tu jos kriterija, ovo su samo oni koji su mi, na blic, pali na pamet.
    No, kada kadrovska sluzba, kako se tada zvao HRM, odradi svoj posao i kada direktor, ili predsednik komisije donese odluku, sastaje se partijskeorganizacija u kolektivu i razmatra odluku direktora. Odluka koja se donese pri takvom zasedanju je obavezujuca za direktora.
    E, sad, vratimo se u danasnjicu. Danas postoje silni uslovi koje potencijalni zaposleni treba da zadovolji da bi se razmatrao za poziciju, postoji i komisija tj. zaposleni ciji je to posao, kao sto je bilo nekada. Postoji cak i komisija koja nalaze treba da verifikuje i postoji direktor ili kako bi to Sojic nazvao, ovlasceno lice, koje ce u ime direktora doneti odluku. I tu je kraj. ne postoji partijska organizacija, citaj sindikat, koji ce da verifikuje odluku i to samo iz jednog razloga.
    Nekada je drustvom, drzavom rukovodip aparat vlade i bilo je, izmedju ostalog, sramota ako si bio sposoban za rad, da ne radis. kinjili bi te i tiho, i javno i glasno i izmedju redova i u otvorenom tekstu. Danas je najbolje da neradis, da izbegavas, da budes proaktivan za sefove, a da za kolege budes strava i uzas.
    E, sad nije ovo subjektivan pogled. To je sve ti jer je HRM, od onoga sta bi trebao da bude, postao servis za racunovodstvo. Koliko ljudi, podeljeno sa troskovima, podeljeno sa zaradom, podeljeno sa ulaganjima, puta ovo, puta ono i tako se dolazi do broja zaposlenih u firmi.
    Ne prati se vise potncijal zaposlenih i njihov moguci doprinos, jer svaki doprinos i modifikacija postojece, pa makar i na bolje, podrazumeva ulaganja. A pitam Vas, koji to vlasnik firme, kojoj dobro ide zeli da se odrice svog profita, i da ulaze u nesto sto ce da bude bolje? Zasto bi on to radio? Pa njemu je super, njegova racunica je na mestu i nema potrebe da se ista mnja!
    Sindikat, pa mi kao narod nismo voleli ni PArtiju, koja je sa svojim sistemom rada omogucila skolovanje i normalan zivot onim ljuima koji su danas na vodecim mestima u drustvu. A oni su je se prvi odrekli! Slazem se da danas imamo sindikat, ali kakav je to problem , u danasnjem vremenu, kupiti jednog predsednika sindikata sa kucom, stanom, sluzbenim autom, dobrim radnim mestom predsednika sindikata itd. A onda taj isti sazove sindikat da odlucije hoce li svinjske polovice da se kupe od ove ili neke firme koju direktor favorizuje.
    Hajde recite mi sta fali u svemu ovome, ali pokazite ga prstom!
     
    Hvala i izvinite na duzini posta, ali problem nije od juce!
    Pozdrav !

  20. 17.11.2011 u 08:17|Permalink

    Generacijo moja! Doduše, ja sam 1971, no tu smo :)

     

    Velimire, slažem se sa većinom stvari koje si napomenuo. Ja često volim da kažem da “mi sve znamo… samo je pitanje da li primenjujemo””. 

     

    Primer #1: ranije (ah, pre 20 godina) je bio obavezan pripravnički staž od 1 godinu dana. Šta je bio cilj? Hajde da se poslužim modernim jezikom – “upoznavanje sa misijom i vizijom kompanije, razumevanje procesa rada u drugim departmentima/cost centrima, timski rad, razumevanje customer oriented kompanije…”. Danas, 99% ljudi počinje da radi ODMAH u svom sektoru  – bez ikakvog znanja o bilo kom drugom sektoru. Evo jedno provokativno pitanje za HR – “da li ste ikada bili u fabrici na proizvodnoj liniji :)?” Kada ja držim treninge, SVAKI put obiđem kompaniju, a posebno proizvodnju. Obožavam da budem među mašinama :)

     

    Primer #2. Jednom sam držao obuku komandirima policijske stanice Bujanovac, Medveđe, Preševo :) Na moje pitanje o HR-u, oni su, kao iz topa, odgovorili “mi imamo pravilnik na 20 strana o selekciji. Proveravamo psiho stanje (testići), fizičko stanje (opet testići), bezbednosno stanje (bolje da ne znaš :))… Na sve to imamo 3 krugova razgovora sa kandidatom”. Ja rekoh – ujeeeee….

    Nastavim ja dalje “A koliko ulažete u ljude (trening)?” Komandir policijske stanice iz Bujanovca kao iz topa “5 dana godišnje po SVAKOM čoveku. Pa kako vi mislite da mi radimo svoj posao?”.

    Ja sam zanemeo i otprilike u sebi rekao “J…. Boki, bolje čuti i pokrij se ušima. Ovi ljudi će tebi da objasne šta ZAISTA znači HRM” :)

    Ah da, da ne zaboravim. To je bila 2002 godina, obuka se zvala “Vođenje ljudi”. To je bila jedna od najboljih grupa MENADŽERA koju sam imao :)

     

    Naravno, da sve nije bilo divno i krasno u komunizmu :) Bilo je dosta i loših stvari.

     

    ZAKLJUČAK:

     

    HR ne počinje od 5 okt 2000 god. Ja izuzetno poštujem psihologe i njihova znanja. Mislim da znanja iz psihologije mogu mnogo da koriste menadžerima.

     

    No, ključno pitanje je “Da li psiholog (ili ekonomista, ili tehnolog, filolog, ili bilo ko drugi…) shvata da je suština njegovog posla u reči “MENADŽER”? U prevodu, njegov posao je da obezbedi REZULTATE uz pomoć LJUDI. 

     

    Mnogi se, na žalost, zaustavljaju na “struci” a zaborave na ključnu reč “menadžer” :)

  21. 17.11.2011 u 08:30|Permalink

    Uh, Boki, teska tema.
    Zelim odmah da se ogradim od komunizma ili socijalizma ili bilo kog sistema koji smo imali, ali po ovom pitanju, zaposljavanja, mislim da nismo skoro imali bolji i sadrzajniji.
    Obzirom da covek, sam po sebi, nije savrsen, svaki sistem koji on kreir nije savrsen. Nije bio onaj u komuniznu i socijalizmu, pa nije ni ovaj u kapitalizmu. No, kada govorimo o socijalnom elementu, o postivanju prava sa obe strane, sa strane firme i sa strane onog koji konkurise, savrseniji je bio onaj u socijalizmu, ili ti komunizmu.
    Do danas se ova zemlja nije potrudila da napravi bolji vec sara sa raznoraznim izrazima tipa HRM, PR, CSR itd. Sve su to maske, iliti nacini stvaranja drustvenog opravdanja za visak profita.
    Pozdrav !

    • 18.11.2011 u 17:02|Permalink

      LJUDI SU NAŠE NAJVEĆE BOGATSTVO!

      To je čuvena izreka JBT. Ili, Josip Broz Tito :)

       

      Šta da radim kada imam 40 godina i vuče me socijalizam. Inače, ja sam i ponosni član SKJ (Savez Komunista Jugoslavije). Primili su me sa nepunih 18 godina i to je bila čast u moje vreme (1989 godine).  

       

      Doduše, čim su me primili (maj 1989) za par meseci se raspao SKJ tako da nisam stigao da pokažem svoj raskošni talenat za politiku :) Inače, možda bih bio predsednik … kao Šojić :)

       

      I, da budem iskren – primljen sam u SKJ jer sam očekivao bolju ocenu iz Hemije! Predsednik lokalnog odbora SKJ je bio moj Hemičar – ali je njega bolelo uvo za partijsku liniju i štelu. Jednostavno, on je davao ocene ni po babu ni po stričevima.

       

       

      Jbg… propade mi politički aranžman :)

  22. 17.11.2011 u 08:32|Permalink

    Mislim da ona Borina pesma, Kako je lepo biti glup, opisuje stanje koje bi trebalo da usledi posle ovog stadija.
    Uzivajte!
    pozdrav!

  23. Slavko Vujnović :
    18.11.2011 u 14:11|Permalink

    Sjajan tekst :)
    Ja sam nekoliko puta bio na razgovorima za posao gde su mi davali isti test inteligencije. Jedamput, u jednoj manjoj agenciji za zapošljavanje, dobio sam test koji je fotokopija prethodnog. Očigledno, devojka koja me je propitivala isti je pozajmila (i fotokopirala) od drugarice koja radi isti posao za malo većeg igrača…
    Tužna je činjenica da se prilikom zapošljavanja često uopšte ne postavlja pitanje: kakav je ko čovek i kakva mu je motivacija za posao? Svaki posao se da naučiti ako čovek ima motivaciju; dobre karakterne osobine, lepo kućno vaspitanje, odgovoran odnos prema poslu i sl. su stvari koje se teško daju videti nakon tumačenja testova.
     

    • 23.11.2011 u 00:50|Permalink

      Slavko,

       

      Većinu kompanija zanima REZULTAT. Kućno vaspitanje, kultura i sl. NIJE BITNO. Poželjno jeste, ali nije bitno.

       

      BTW, iznenadio bi se šta sve može da se vidi preko testova :)

      • Milan Avramović :
        12.01.2012 u 13:37|Permalink

        E to je i najveća kvaka sa testovima: ne verujem da računar u tipiziranom testu može “videti” išta osim teže retardiranih ili drugačije umno poremećenih.
         
        Za čitanej testova i “viđenje” ičega stvarno korisnog u njima je potrebno razumevanje porekla testa: šta pita, zašto i kako “meri” prikladnost rezultata onome što je traženo.
         
        Duboko sam uveren da iole iskusniji psiholog može mnooogo manje truda da uloži da ovlaš razume čime mu se firma bavi i onda u razgovoru s kandidatom dođe do kvalitetnijeg rezultata nego što bi mu neki test mogao dati – za drastično manje uloženog vremena.
         
        Ali voleo bih da me neko razuveri (a još više da vidim šta se to “vidi” u testovima :D).

        • 12.01.2012 u 13:45|Permalink

          Ja sam bio zapanjen sa rezultatima prvog psihološkog testa :) Skoro sam opet radio test (Hoganov test ličnosti) i opet mi je pomerio dandalo.

           

          Najzanimljivija situacija mi je bila 2000 godine kada mi je psiholog rekao da je moj idealan posao “učitelj”. Ja sam je pogledao “belo” i rekao nešto tipa “sestro, ti nemaš blage veze sa životom…”.

          Elem, 6 meseci posle toga počeo sam da se bavim “obukom menadžera”. I to radim već 10 godina… Izgleda da je “sestra” bila u pravu :)

           

          Inače, i psiholozi su LJUDI i stručnjaci; to znači da ih ima:

          – dobrih (malo)

          – prosečnih (većina) i

          – loših (dosta)

          Znaju oni svoj posao… ako su dobri :)

  24. 21.11.2011 u 00:23|Permalink

    […] da ne zaboravimo – pročitajte i tekst “Kako zaposleni zaista biraju zaposlene”. Ima malo istine i u […]

  25. Kenan :
    03.12.2011 u 20:50|Permalink

    Na sarajevo-x forumu ima dobar post momka koji je trazio posao u Orbicu u Sarajevu:

    Sam Orbico je Bogu iza ledja, u luzanskom polju iza Ilidze, prvi put ce Vas zvati na neko debilno testiranje (na kojem ce vas vjerovatno docekati ljubazna gospodjica Larisa). To testiranje nema nikakve veza ama bas ni sa cim a ni sa zdravim razumom, ljudima sa zavrsenim ekonomskim fakultetom postavljaju pitanja tipa “koliko je 10% od 200″, ali bukvalno.Tu ste vec izgubili slobodan dan, ako radite, a ako ne radite izgubili ste pare za tramvaj i taxi.To testiranje cete vjerovatno proci i bicete pozvani na razgovor na kojem ce vas opet docekati famozna Larisa. Tu ce vam postaviti pregrst onih glupih americkih pitanja za intervju za posao sa interneta (Tipa sta je najkreativnije sta ste uradili u zivotu?). Citavo vrijeme ce vam servirati pricu kako su oni naj, kako su najpozeljniji poslodavac (i IT COMPUTERS je bio!?), kako su njihovi uposlenici najvazniji resurs i slicna sranja i gluposti.Opet izgubljen slobodan dan odnosno pare za tramvaj i taxi.To cete opet vjerovatno proci i bicete pozvani na drugi intervju na kojem ce vas opet docekati Larisa i postavice Vam potpuno ista pitanja kao i prvi put. POTPUNO ISTA. Onda cete se zapitati da li Vam se prividja ili je to stvarnost, ali ipak jos uvijek ste smireni jer ste vec puno truda ulozili, tj vec dolazite treci put i mislite da ste samo korak od zaposlenja. I vec ste popusili foru, kako su to neki savremeni zapadnjacki HUMAN RESOURCES fazoni, da vas dvaput zovu i postavljaju ista debilna pitanja(Koja ti je omiljena boja i zasto?).Opet izgubljen slobodan dan odnosno pare za tramvaj i taxi.To cete vjerovatno proci i onda ce vas opet zovnuti na razgovor. Opet Larisa, opet ista pitanja samo ce se jos tu pojaviti jos neki uhljup, vjerovatno vas buduci prvi nadredjeni. Tu ce vjerovatno prvi put doci do situacije kada nece znati sta da vas pitaju, pa ce onda iskopati neki vas prethodni odgovor i pitati vas zasto ste to odgovorili.Jos uvijek vjerujete u foru kako su to zapadnjacki HR fazoni i kako ljudi znaju sta rade, ali polako polako pocinjete da sumnjate i vec vam se javi onaj osjecaj da zelite nekom …. majku.Opet tramvaj, pare, slobodan dan. Dolazite kuci frustrirani a vasi ukucani vas cudno gledaju.Opet dobivate poziv na novi razgovor. Opet Larisa, taj uhljup i novost, jos jedan probisvjet, navodno neki najglavniji. Opet ista pitanja. Ovdje cete osjetiti prvi put da nekog uhvatite za vrat.Opet tramvaj, pare, slobodan dan. Razmisljate da odustanete ali vec ste na korak od zaposlenja, mislite…Sjecam se da je mene na cetrtom razgovoru napao copor pasa lutalica ali srecom pobjegao sam u Obi.Opet dobivate poziv na razgovor, imate zelju da razbijete mobitel.Opet Larisa, i neki matori djedica, navodno psiholog ili sta vec. Opet ista pitanja.Opet tramvaj, pare, slobodan dan.Opet dobivate poziv na razgovor. Opet Larisa, onaj uhljup s prvog razgovora, onaj najglavniji i ovaj djedica i neki sada najglavniji zaoprave. Opet ista pitanja. Kontate kad ste prezivili ’93. moci cete i ovo. Prividja vam se bejzbol palica, bacač plamena, rpg, otrov za miseve i rucna bomba.Opet tramvaj, pare, slobodan dan.Opet dobivate poziv, ali ovaj put Vas zove generalni direktor. Opet ista pitanja, i na kraju vas upita, imate li koga da radi u Orbicu? A vi kazete pa… nemam….Hmm, rece on, upali backpack pogon i nesta u svemiru. U to udje Larisa u, zabi mač u sto i reče: nažalost, nismo u mogućnosti da vam ponudimo radno mjesto, ali u buduće ćemo vas imati u vidu prilikom… bla … bla… bla Zelite da izvrsite ubistvo sa predumišljajem, ali onda pomislite kako ce biti vasim roditeljima i odustanete.Opet tramvaj, pare, slobodan dan… i apaurini.Napomena: Svi likovi i događaji su stvarni osim backpack pogona, maca, leta u svemir i spektakularnog zabijanja mača u sto. Oni su dodani od strane autora radi dodatne dramatizacije. 

  26. Miljana :
    08.12.2011 u 00:56|Permalink

    Svaka cast autoru. Sjajan tekst -istovremeno surovo realno i duhovito (da nije smesno bilo bi tuzno).
    Ono sto mi se posebno dopalo da je autor oslobodjen sujete, a dobro je poznato da svi koji vec rade u tim mega kompanijama vanzemaljska bica koja su uspela da se ‘uvale’ u Nojevu barku , jer su samo oni ‘munje nebeske’ , tj odabrani koji su uspeli da odgovore svim zahtevima kompanije.

  27. Ismet Kamber :
    08.12.2011 u 16:50|Permalink

    Nisam do sada imao nekih prelosih iskustava vezana za zaposlenja. Headhunting agencije obicno svoj posao obave jako profesionalno, a i firme u kojim sa radio nisu nesta peglali sa budalastim nekim idejama.
     

  28. Milan :
    12.12.2011 u 08:46|Permalink

    Ajoj, ala se nasmejah! Svaka čast za tekst! Bukmarkovan sajt! :)

  29. Aleksandar :
    12.01.2012 u 09:00|Permalink

    Pratim Vaš blog i ima tu svega i svačega… dobro mi dodje kao jedna analiza prisutnosti.. ali ovo o psiholozima je ama baš budalaština jer prvo vredja profesiju, drugo ako je dotični zaposlen u dobroj i uspešnoj kompaniji a ovako piše o istoj (jer pretpostavljam da je iskustven tekst) onda neka prvo sebi da otkaz iz samo jednog razloga: Ne poštovanja kompanijske kulture… Drugo: komentari, stvarno su prizemni i uopšte ne odišu znanjem… jedino što otkrivaju ozbiljne greške…: Baš me briga kao rečenica u komunikaciji sa zaposlenim….???? Pa to je nepoštovanjem, mobing… Nije ni čudo što je loše poslodavcima kada biraju kandidate… prvo jer ne znaju da se ljudski resursi USMERAVAJU, daje im se AUTORITET u radu, SMISAO kao odgovor za ono što rade,… LIČNI RAZVOJ U OKVIRU KOMPANIJSKE KULTURE::…. ne bih više….ima baš previše slabosti… Bojane, znam da želiš da tvoj blog bude čitan… ali molim te povećaj stepen UBEDLJIVOSTi, RELEVANTNOSTI pa ćeš dobiti i značajnu REZONANTNOST

  30. Mina :
    23.02.2012 u 00:40|Permalink

    Odličan tekst, čak mislim da smo ova psihološkinja i ja radile u istoj MNC, ako smo se dobro prepoznale, srdačan pozdrav.Stvarno sam umorna više od svih tih testova.U prošloj firmi sam prošla testiranje, tročasovno, kao najbolji kandidat, posle nekog vremena otezanja i neizvesnosti sam i primljena.Mislila sam da je moj psihološki profil ok, ali ne, tek onda su me kojekakve persone šikanirale, turirale, vređale moj prag dostojanstva.Mislim da ova testiranja služe da otkriju sve naše slabe strane i da nas kompanija uvek ima u šaci, da uvek može da nas spusti na svoje mesto, ako krenemo da talasamo.Po meni je to čista zloupotreba psihologije.Kako su ljudi pre bili primani na posao? I još svi bili zdravi i veseli, danas gomila psihologa, testova, a narod nikad luđi?! Baš čudno, zar ne? Ipak je humani kapital na prvom mestu :)

  31. Jelena :
    23.02.2012 u 12:14|Permalink

    :) Najiskrenije bih bila srecna da upoznam kolegu/koleginicu i autora ovog teksta jer i te kako delimo  misljenje, iskustvo i stav u vezi sa ovom temom!
    Duhovito, iskreno i tacno!
    Osetila na svojoj kozi!

  32. Miloš Dilberović :
    20.03.2012 u 11:09|Permalink

    UH,veoma veliko interesovanje za ovu temu…Predpostavljam zbog pozitivnih iskustava mnogih :)
    Dobar zaposleni je nesto sto se tesko nalazi i smatram da su testovi iskljucivo dobri za selekciju masovnog odziva kadrova za odredjenu poziciju a ne individualnu odluku da li odabrati odredjenu osobu za odredjenu poziciju.
    Sa druge strane pronalazenje vrhunskih menadzera je prica za sebe i prosto je neverovatno da ljudi koji zele unapredjenje svog biznisa ne pogledaju oko sebe kompanije srodnih delatnosti njihovim,njihova ucesca na trzistu,finansiske izvestaje,prodajne rezultate i pokusaju da dovedu menadzere koji rade u tim kompanijama i koji imaju izuzetne rezultate,vec se okrecu selekciji takvih kadrova preko raznoraznih testova i procesa selekcije.Dobar menadzer se kupuje novcem i beneficijama i posmatra se njegov ucinak na trzistu odredjeno vreme isto kao sto menadzeri posmatraju fudbalere i odluce se da ih kupe zato sto znaju da postignu gol ili dobro da odbrane sesnaesterac, za razliku od drugih koje nemaju tako dobre sposobnosti ili osecaj za rezultat.
    U karijeri sam mnogo puta imao priliku da sretnem kandidate koji imaju savrsen CV,testove odrade fenomenalno ali kada ih pustis na trziste izgube se i ne mogu da naprave ono zbog cega su i zaposleni a to je novac.
    Licno sam pregovarao sa poslodavcem 2010-te o angazmanu i ponudio odredjeni promet i profit u zamenu za odredjene benefite ali su njemu moji benefiti bili ,,puno je to” ali mu profit koji bi mu ostvario nije bio ,,puno je to”.Nakon toga doveo je menadzera koji mu je radio za 3 puta manje novca nego ja ali je oborio promet za 20% u prvoj polovini 2010-te i dobio otkaz.Opet se ispostavila ona cuvena,,Koliko para toliko i muzike”…
    Savet i poruka poslodavcima:Zaposljavajte i kalkulisite sa ljudima na osnovu toga sta mogu da vam ponude a ne sta vi imate propisano za odredjeno radno mesto.Ne zaposljavajte top menadzere na osnovu testova vec na osnovu novca koji mogu da vam naprave i naravno,ne zaposljavajte ljude da bi zadovoljili formu upraznjene ili nove pozicije vec da bi ostvarili neki benefit od toga i unapredili svoje poslovanje.
     

  33. Tragač :
    11.05.2012 u 16:34|Permalink

    Pozdrav svima. Moram da cestitam autoru, 99% je identicno onome što je napisao. Nemam snage da čitam sve komentare, umorna sam od silnih testova koje sam ispolagala uspesno al “ipak traže nekog sa više iskustva ili sl” Ja sa svojim 40 godina, 13 godina radnog iskustva od toga 6 u uspešnoj stranoj kompaniji na menadžerskoj poziciji, želim da promenim posao ali ne mogu … uvek mi nešto fali… Poslednji primer je 100% slika ovog teksta: traži se menadžer za “nešto”, uslovi za drugog čoveka do samog boga… preko agencije koja organizuje 6 krugova testiranja od kojih je jedan (prvi put sam to dozivela) direktno suceljavanje 6 kandidata dok rade na nekim primerima a posmatraju ih iz te agencije specijalisti za zapošljavanje! Prodjoh sve, najbolji kandidat, odem kod poslodavca na razgovor, on oduševljen, dva sastanka ali ima mali problem oni bas lose stoje finansijski pa nekad i ne isplacuju plate (kome to i treba)  a i nakraju kad se sve svede njima i ne treba menadžer već običan administrativac… Pa ko je ovde lud??????

  34. Jelena :
    14.05.2012 u 08:11|Permalink

    Nasmejah se od muke… Ja bih uvek pre svih testova organizovala predstavljanje radnog mesta, dakle ko je nadjredjeni, ko su podredjeni, radne obaveze i duznosti jer to sve kandidate zanima a na intervjuima retko ko dozvoli takvo pitanje… ili te pogledaju sa cudjenjem ko si ti da uopste i pitas ko ti je nadjredjeni i za sta si odgovoran na radnom mestu… i onda gulis te testove ne znajuci ni cemu vode ni da li je to ono sto zelis… 

    • 14.05.2012 u 19:01|Permalink

      100% se slažem sa tobom. “Opis radnog mesta” je jedna od ključnih stvari. No, veoma često se dešava da HR menadžeri zaborave tu “sitnicu”….

  35. Marko Jovanović :
    24.05.2012 u 11:41|Permalink

    Psiholog ne može nikada biti dobar HR stručnjak i ne može imati održive dobre rezultate u recruitment-u. Zašto ? Zato što neka konkretno specijalističko profesionalno iskustvo u poslovnom okruženju i poslovnoj organizaciji i samim tim nema adekvatnu percpeciju poslovnih procesa, ne razume njihovu integrisanost i medjusobnu uslovljenost, samim tim nema adekvatno shvatanje niti razumevanje šta to kandidat mora znati, imati od osobina i stava prema poslu i radu da bi mogao biti efikasan i funkcionalan na konkretnoj poziciji u poslovnoj organizaciji. Dobar HR stručnjak za odredjenu specijalnost može biti samo neko ko ima značajno poslovno iskustvo u toj specijalnosti. Tačka.
     

  36. Irena :
    29.08.2012 u 16:21|Permalink

    Tema i komentari su zanimljivi. Ono sto se meni ne svidja je to sto cesto na poziciju rekrutera dolaze ljudi koji ne znaju nista o kompaniji o njenoj misiji, viziji, kulturi i klimi a pokusavaju da nadju nekoga ko ce dobro da se uklopi u kompaniju. Cak mi se desavala da ne znaju ni konkreno sta se radi na poslu. Po meni sam proces selekcije nije samo “prodavanje” kanididata kompaniji, nego i obrnuto,a to mnogi zaboravljaju.
    Sto se samih psiholoski testova tice, sretala sam svasta. u jednoj od firmi iz grupe NELT sam za poziciju hr asistenta imala totalno nerelevantni matematicki test, srecom to mi je jaca strana pa sam prosla,ali na moje pitanje zasto imaju taj test kada to nije relevantno za poziciju i uslove koji se traze, rekli su samo da njima vlasnik kaze da to rade i da su i oni svesni da to nema veze sa zivotom ali da moraju da ispostuju formu, a za sustinu nikoga nije ni briga.
    Takodje, testove cesto rade priuceni ljudi, a ne psiholozi i kada je to slucaj, rezultati se mogu tumaciti na svakakve nacine.

    • Gorica :
      13.11.2012 u 08:09|Permalink

      Potpuno se slažem.

    • Filip Marinkovic :
      21.01.2013 u 15:30|Permalink

      Taj logicko-matematicki test smo svi polagali na testiranju za Nelt, bez obzira na poziciju na koju smo konkurisali. Uh kad se setim kako je izvukao iz mene matematicka znanja iz drugog gimnazije :-)

    • 22.01.2013 u 05:33|Permalink

      “If you can not measure, you can not manage it.”
      ovih dana citam knjigu Jack Welcha i on vrlo prosto kaze “trazio sam inteligentne ljude”. Pod inteligencijom ne podrazumeva emocionalnu inteligenciju, vec cistu inteligenciju, zdrav razum… Matematicke sposobnosti su izuzetno bitne za BIZNIS i za bilo koje radno mesto-ukljucujuci i HR menadzera.
       
      Npr, da bi upisao dobre MBA treba da polozis GMAT test, koji opet u sebi ima dosta “matematickih” stvari.
       
      ukratko-uci matematiku da bi bio uspesan u biznisu :)
       

  37. Masha :
    31.08.2012 u 11:22|Permalink

    Ja sam kroz ovakav pakao prošla ne jednom nego dva puta. Jednom za privatnu firmu, drugi put za državnu. 

    Malo je reći da se slažem sa svime što je u tekstu navedeno 99%, onaj 1% ide na to da se ta fantomska mesta u budućnosti još nisu pojavila – a verovatno nikad i neće.

    Na žalost to mene kao budućeg zaposlenog neke komapnije naodi na pomisao da ime i veličina nemaju veze sa tome kako se ta kompanija vodi – tj oni meni ostavljaju utisak neozbiljne kompanije koja ne zna šta hoće. Mnoge kompanije na to ne obraćaju pažnju.

    Sada sve i da me pozovu da rdim za njih, odbila bih – ni oni nisu ostavili utisak, tj. jesu da rade ša im se prohte – jer im se može. 

  38. 31.08.2012 u 16:23|Permalink

    […] sam čitajući tekst na jednom blogu o selekciji zaposlenih od strane psihologa naišla na rečenicu osobe koja ZNA šta je menadžer i koja su očekivanja iza jedne takve titule. […]

  39. Gorica :
    13.11.2012 u 08:08|Permalink

    Pozdrav svima,
    Ja zaista ne razumem kako se u Srbiji rodila ideja da neko ko je završio psihologiju treba da radi HR. U Americi sam završila fakultet, HR Management, i nisam imala nijedan čas psihologije što znači da znanje u tom segmentu nije neophodno HR profesionalcu. Ne želim ni da poredim koliko HR ima grana u kojima se usko specijalizuje i čime se sve zapravo HR bavi. Recruiting je 10% od celog posla. 
    Psiholozi za neke tipove poslova jesu potrebni naravno, ali treba da imaju svoje zvanje i da rade svoj posao. Ja sam prošla kroz razgovor sa psihologom za poziciju u jednoj jako uspešnoj privatnoj firmi. Izuzetno mi je smetalo što je to bilo ispitivanje o mom ličnom životu, o mojoj porodici. Zar to ne podleže privatnosti? Uostalom, i da želim da idem kod psihologa, nebi išla kod bilo koga. Osećala sam se primoranom da odgovaram na pitanja jer želim posao. Od sat ipo vremena nije bilo nijednog pitanja vezano za moje kvalifikacije niti se pričalo o samoj poziciji. Jednu moju poznanicu koja je prošla kroz isti razgovor je psiholog ocenio kao “razdraganu amaterku”. Da li zaista postoji ovakva dijagnoza ili profil osobe? Poptuno se slažem sa Markom i Irenom kao i mnogim komentarima iznad. 

  40. Ljiljana :
    20.11.2012 u 11:59|Permalink

    Zaista mi baš nije jasan stav autora texta ukoliko se bavi ovom profesijom. Mislim da je za HR menadžera izuzetno važno da je stručan, profesionalan, informisan i etičan i da voli svoj posao. Ima nas raznih, kao i u svakoj drugoj profesiji. Važno je da su psihološki testovi prilagođeni profesiji, ali profesionalac psiholog može da proceni i samo na osnovu razgovora, ali prema pravilu struke mora da ima i test kao objektivno merilo. Nakon testova sledi razgovor sa najboljim kandidatima, uz prisustvo neposrednog rukovodioca budućeg zaposlenog, koji ispituje stručne stvari (npr. ekonomske, u vezi nabavke, logistike i sl.) u zavisnosti za koji sektor tražimo čoveka. Krajnju odluku donosi taj neposredni rukovodilac, jer kandidat dolazi u njegov tim i jako je važno da se uklopi u postojeći kolektiv, da je kompatibilan sa ostalim kolegama. 
    Nisam pristalica engleskih termina, ali srpski jezik se polako gubi, generalno pa i u poslovnom svetu… 

  41. Marko :
    22.02.2013 u 02:12|Permalink

    Ovaj tekst je toliko iskarikirao situaciju da se selekcija pretvorila u “mučenje” ljudi. Naravno da je u skladu sa savremenim trendovima psihologije rada i zahtevima kompanija da se selekcija izvrši što stručnije. Iskreno žalim ako je ovaj tekst napisao moj kolega psiholog i etički kodeks mi ne dozvoljava da komentarišem njegovu stručnost. Testove ili baterije testova u svrhu selekcije odabiraju sami psiholozi. Toliko o svaljivanju tereta na “zle” poslodavce. Hvala.

  42. 22.02.2013 u 11:01|Permalink

    Ja nisam psiholog i mislim da autor ne “napada” psihologe. Čak štaviše… onaj ko se “smeje sebi” i “ko sebe kritikuje i svoju profesiju” najbolje zna šta je dobro, a šta nije.

     

    Ja sam (po struci) knjigovođa i vrlo često volim da kažem da sam “bean counter” :) I, baš mi se sviđa poređenje … :)

  43. Jozo Dubravac :
    25.02.2013 u 11:20|Permalink

    Pisac ovog teksta zapravo nije mogao odlučiti na početku ovog teksta dvije stvari:
    a. biti duhovit ili ozbiljan…  Teško se može miks napraviti.. Ima ona treća opcija biti duhovit i informativan ali to spada u onu ediciju “Za neznalice”. Ali to nitko ne voli jer da bi došao do nekakve informacije ti treba pet stranica. Pa bolje je onda otići pogledati neku komediju s kokicama.
    b. da li želim sakriti ili otvorne govoriti o tome da mrzim svoj posao. Ne mislim ja to da je pisac ovog teksta loš čovjek. Već mislim da je zadnjoj fazi burn-outa gdje je gaza depresiije, cinizma i jedne pasivne agresivnosti. Savjetujem mu da promjeni poslodavca jer ga ovaj ne poštuje. Ne poštuje njegove odluke jer se sve ide preko veze.
    c. postoji mogućnost da je Bojan napisao ovaj tekst da digne posjećenost i angažman na MCB stranici jer mu marketing dobro ide :)) Ovo zadnje je naravno šala.
    Kao što postoji 1000 osoba na ovome svijetu, postoji različiti načini koji se rade u selekciji i oni ovise o onome tko to radi… I koliko je preofesionalan.
    Što se tiče testova njih ima daleko više od brzine i snage.
    Što se tiče Plutchika ima jedan rad koji kaže da nije baš dobar za selekciju:
       http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=121030
     
     
     
     

    • 25.02.2013 u 11:31|Permalink

      Dobro ti je ovo pod c) :)

       

      Ja nisam pisao tekst (volim da se potpišem ispod svog teksta) već zaista pravi HR menadžer. Mislim da je tekst odličan; sjajno je kada neko  ima toliko (samo)svesti pa se može i šaliti na sopstveni račun.

       

      Inače, da sam ja pisao tekst – ja bih bio još oštriji i ciničniji :)

  44. 01.10.2013 u 12:19|Permalink

    […] >>>> Kako psiholozi zaista biraju kandidate (recruitment)?   […]

  45. D'manD :
    22.06.2014 u 10:29|Permalink

    Ko god da je autor ja ga u potpunosti razumem (sa svoje strane kao kandidat). Mogu da se kladim da se ne mali broj puta desilo da HR odabere 10 najboljih kandidata za najuzi krug a da menadzer iz sesira izvadi 11-og koji mora biti primljen jer jelte on ce ga nauciti svemu sto zna i za njega moze da garantuje. Iskreno posle prolaska po 5 krugova, koji i nisu nasto teski, nego brate razvuku se na po 3 meseca a ja sa egzistencijalne strane je trebalo da pocnem da radim juce osetis da mozda ima nade, ali uglavnom gresis. I ja mislim da to nije do HR funkcije koja zna da kad neko hoce nesto on ce i da se potrudi vec do menadzera koji pocnu da sabiraju i realne i nerealne rashode u vezi sa tobom, ideju da si mozda previse dobar, ideju da ces mozda da im se suprotstavis i sl. I kad sve to sracunaju mnogo je bolje zaposliti neki fikus koji ce egzistirati i znati kako se poltronstvo primenjuje u praksi (rekao bih da je to neki stil ljudi koji su lako dosli do diplome-licni stav, podnesite ga). I tako, sve je u Srbiji kompromis tipa ‘ajde sad zaposli ovog mog, a ja cu tebe pohvaliti za to, zaposlicu onog tvog i sl.’. Sve mi se cini da je Srbija neka eksperiment zemlja u kojoj se kopira sve i gde su ideje zamrle. Stavise mislim da je oduvek bilo tako i da su Tesla, Pupin, Vuk Karadzic i drugi kada su izasli iz Srbije toliko progledali da su videli bolje od svih, jer kad znas sta sve ne valja lako vidis ono sto je kako treba. Neke oaze postoje i ovde, ali zar nije lepse biti u sistemu koji je ceo ispravan, a izuzeci od pravila su samo greske u kodu. 

  46. Nina :
    08.03.2015 u 16:47|Permalink

    Tekst je odlican, i mada je napisan pre nekoliko godina, jos uvek je aktuelan. Nakon nekoliko slicnih iskustava u procesu selekcije, moj utisak je da u vecini kompanija taj HR postoji da bi se zadovoljila forma i popunila (ili stvorila) radna mesta, a radnici se i dalje biraju po principu: surnjajin pasenog.

  47. nenad :
    09.03.2015 u 09:22|Permalink

    desilo se meni par puta da su me pustlii da cekam. Kada seam procenio da su preterali, jednostavno sam ustao i otisao. Ako se to cesce desava, ti tz HR strucnjaci ce dobro razmislite pre nego sto krenu sa tim forama. 

  48. Nevena :
    04.01.2016 u 09:43|Permalink

    Svaki test može da se reši ako postoji motivacija za rešavanje i ako kandidat za posao ima široko znanje, ali ono što bi bilo najvažnije i na čemu insistiraju direktori kadrovskih službi, tj, u vašem tekstu Recruitment Supervisors ili HR Menagers su određeni nivoi emocionalne i socijalne inteligencije, koji su uglavnom urođeni, a neki od tih manifestacija je moguće i naučiti u toku životnog razvoja ličnosti

  49. Sasa Dobric :
    01.04.2016 u 12:28|Permalink

    Nastavite zaposljavati nesposobnjakovice (citaj: rodjake, drugove, sinove,…) u HR i ljudi ce vam odlaziti iz kompanije, kandidati ce vam imati negativna iskustva i necete uopce doci u kontakt sa pravim talentima. To je rezultat lose obavljenog posla. Isto kao kad nekog nesposobnjakovica zaposlis da bude informaticar, racunovodja, direktor,….

    Generalizirati svoju nesposobnost na psihologe nema bas smisla. Ovakav tekst nikad ne bi napisao neko ko je uspjesan u HR-u jer krsi osnove HR prakse.

    “HR postoji da bi se zadovoljila forma”…zelim pozdraviti Ninu, autora ove izjave i potaknuti je da pokrene svoju firmu pa ce vidjeti treba li joj HR.

  50. Mirko :
    03.04.2016 u 14:16|Permalink

    Činjenica je da je Srbija visoko-korumpirana zemlja i to je toliko očigledno da je svaka diskusija na tu temu suvišna. Činjenica je da gubimo najkvalitetnije i najstručnije kadrove svake godine. I to ne 100-200 već 10.000 i više. Činjenica je da svi žele da studiraju, a malo ko želi da radi. Sela su pusta, gradovi prezasićeni. Činjenica je, takođe, da imamo – na sreću ili žalost veliki izbor stručnih i nestručnih kandidata, a da se često prema stručnim prilično bahato ponašamo. Činjenica je da su retke firme zaista humane i ne guraju svoje zaposlene preko granica svojih mogućnosti da bi opravdali to što gazde žele da zarade više ili izguraju neki ambiciozan projekat sa što manje kadrova. Činjenica je da je Srbija u nezavidnoj političkoj poziciji i dok Švedska i ostale zemlje skraćuju (eksperimentalno) radno vreme na 6 sati, mi uvodimo polako sistem 24/7. Realno, zapadne zemlje mogu relativno jeftino da dobiju pristojnog stručnjaka i pored odliva najkvalitetnijih kadrova. Činjenica je da je društvena odgovornost nula, svako radi šta hoće samo što mu se može. Postoji još bezbroj “nelogičnosti” na svakom koraku. Bojim se da slabo cenimo ono što imamo, a onda se oslanjamo na psihologe i razne testove da bi verifikovali svoje odluke. Ima i kod nas firmi koje zaista rade kako treba i vode dobru i mudru poslovnu politiku. Ipak, one su u manjini, ali su zato uspešne. Njima nisu ni potrebni psiholozi da bi objektivno ocenile stručnost i karakter ljudi… to nekako ide po osećaju 😉
    A za firme koje se rukovode psiholozima, još malo pa i psihijatrima, raznim kolegijumima, psihoanalizama i slično – nema boljitka. Jer nama kao zemlji je davno dijagnostifikovan poremećaj ili bolje reći više njih. A status “otpisanih” koji usled svih ovih animoziteta u društvu odlaze preko drastično se menja i oberučke su dobrodošli čak i u najprestižnije kompanije jedne Nemačke, Danske, Švedske itd. Nema psiho-testova i ostalih nepotrebnih i nerentabilnih, skupih izmišljotina čak i za strane kompanije. Pitanje je – možemo li zaista to da priuštimo i koliko dugo ? Neće biti stranih kredita doveka … Mislite o tome :)

  51. Иван :
    15.07.2016 u 02:11|Permalink

    Te davne 1996. kada sam polagao prijemni za Vojno-tehnicku Akademiju, prijemni je trajao 2 nedelje. Polagalo se nekoliko strucnih predmeta, matematika, fizika, informatika, zatim fizicka spremnost, ali pre toga su isli psiho-testovi. Od onih najdebilnijih tipa redjanja nepovezanih celina u jednu celinu ili sklop do ozbiljnih 3D modela. Takodje, beskonacne liste pitanja, sa po 2 ili 3 izbora, pri cemu je trebalo izabrati “najverovatniji”. Sve je to bilo klasifikovani prema temama, tematskim celinama, koje su se sprovodile tacno u minut. Elem, poenta price koju niko nije znao jeste da smo konstantno bili posmatrani, preko video nadzora, putem kamera iza zavesa, koje su se pomerale daljinskim putem preko daljinca, iako su testiranja trajala satima. Zasto je to tako, verovatno znaju strucnjaci iz te oblasti, ali kada se sada osvrnem na sve to, shvatim da tu postoji toliko aspekata koji (su!!!) se uzimaju u obzir da mi kao tadasnji klinci, tek svrseni srednjoskolci nismo mogli ni da pojmimo. Naravno, sve je bilo prijateljski nastrojeno, vecinom su u komisijama bile zene, pri cemu se posebna paznja pridavala posmatranju ponasanja u stresnim situacijama, kada je ostajalo jos malo vremena pred kraj nekog testiranja, ili se za odredjenog pojedinca sumnjalo da je slabiji u nekoj oblasti, tada se posebna paznja pridavala njegovoj pripremi, samom resavanju testa tokom celokupno vremena, kao i u samom finisu, pri cemu bi se, kao po pravilu, stvarao lazan osecaj cajtnota. Posmatranje kandidata je bilo 24/7, od socijalizacije, preko stupanja u kontakt sa drugima(TADA NIJE BILO ZENA U VOJSCI I TO JE BILO VAN SVIH GRANICA POIMANJA DA CE TO IKADA BITI MOGUCE!), kao i nacin komunikacije, pa sve do neverbalne komunikacije koja je, znaju psiholozi, 93% cele price. Napominjem da su lekarski pregledi bili na tako visokom nivou da su jednostavno pojedinci u toku same selekcije jednostavno nestajali iz grupe iz raznoraznih razloga, koji su po nama tada bili trivijalne prirode. Morao si da pretpostavis da, ukoliko sutra vadis krv, nema basketa tog popodneva zbog bilirubina, nema trcanja niti zamaranja bilo kakve vrste. O fizickim nedostacima, manama ili hendikepu nije bilo govora. Standardi za svaki test bili su saopstavani unapred, ali je nacin bodovanja bio tajna, tako da nam u principu to nista nije znacilo, sve dok ne stignu zvanicni rezultati i ne objavi se zvanicna “crta” – svi oni ispod su odmah mogli da se pozdravljaju. Nema ponavljanja, nema popravnog niti molbi, prituzbi i prigovora – dobio si sansu, tvoje je bilo da je iskoristis, zasto nisi – imaces vremena da razmisljas! Jednostavno, u sam proces selekcije bili su ukljuceni svi moguci i nemoguci filteri, postojao je tacno odredjen i definisan tip i profil licnosti neophodan za prolaz dalje, kriterijumi su bili postovani bezuslovno, i tada je to bio kvalitet, ali zaista. Primera radi, na konkurs se, preliminarno, prijavilo 8.000, do Beograda je tada stiglo nas oko 400, a primljeno je 28 u klasi. Zato, sve ove gore navedene price tipa “obrasci”, “logicke bombe” i slicno ne piju vodu jer je ocigledno da je svaka naredna generacija koaj dolazi debilnija od prethodne, sa opasno skromnijim vokabularom, vaspitanjem, obrazovanjem, i intelektom uopste, a upravo to je negde i cilj na globalnom nivou, da se napravi poslusno stado ovaca koje ce biti sposobno za odredjene manuelne radnje i to je sasvim dovoljno za savrseno funkcionisanje neo-liberalnog kapitalizma , koji upravo dozivljava svoj krescendo. Kada bi sada podvrgli sve ove “kvalifikovane” kadrove onim i onakvim testovima, siguran sam da bi procenat prolaznosti bio jedva paran broj, i to sa velikim znakom pitanja. Cinjenica je da su tadasnjem sistemu trebali apsolutno sposobni ljudi, bez obzira na politicki, verski ili bilo koji drugi stav, ali niko nama nije kriv sto smo postali “banana” republika gde ce ulice upravo postati mesto za resocijalizaciju najopasnijih kriminalaca na svetu, a sve pod izgovorom da je “sve po Ustavu”. Moralna odgovornost se ni na koji nacin ne moze izmeriti, oceniti ni definisati sem po postupcima, a kada vlast date pojedincu koji je deo “MK Ultra” Monarh sistema, onda nemate cemu da se nadate, ni za vas, ni za vasu decu ili bilo koga drugog. Zato, sve dok procena ne bude zavisili od ljudi koji su u moralnom smislu stabilni, emocionalno zreli i koji cvrsto stoje na zemlji koju obradjuju i od koje zive, nece nam biti bolje, ni pored svih tih vasih silnih diploma, papira i caga. Dok se Srbski seljak ne bude pitao ko je za njega dobar, svima nama ce biti samo sve gore i gore. Nazalost, sada svi ostali vec dugo vremena znaju sta je za nas najbolje, a mi cemo i dalje da hipnoticki dozvoljavamo sistematsko zaglupljivanje omladine, odliv mozgova i kradju beba iz porodilista. Da ne bih vise duzio, nadam se da ste bar u promilima shvatili sta sam hteo da kazem, a ako niste, dzaba je i truditi se…

  52. Zorica Milicevic Drobnjak :
    26.08.2018 u 18:56|Permalink

    Upravo tako, upravljanje je tu bitno. Cilj svakog preduzeca/kompanije je rezultat. Menadzer (koliko se secam) treba da obezbedi maksimalan ucinak uz minimalna ulaganja zar ne? Iako je to sad sve upakovano u razne boje, sustina je ista – izvuci produktivnost. Naravno da i psiholozi imaju svoje mesto i da su od velike pomoci u procesu selekcije (u sustini su oni H u HR-u ), ali nekada su menadzeri i bez njih sastavljali i upravljali kadrovima.

    Inace – tekst je vrh! Nasmejah se od srca. Pozdrav i podrska za anonimnog Autora

Napiši komentar

Newsletter pretplata

Autori Tagovi
  • Aleksandar Duković (4)
  • Aleksandar Nedeljković (1)
  • Aleksandar Nešić (1)
  • Aleksandar Pejčić (1)
  • Aleksandar Predić (2)
  • Aleksandar Teofilović (3)
  • Aleksandra Dutina (2)
  • Aleksandra Janković (1)
  • Aleksandra Paunić (1)
  • Aleksandra Đorđević (2)
  • Almir A. Budalica (20)
  • Ana Petonjić (1)
  • Ana Petrović (1)
  • Andreas Graf (1)
  • Andrej Beslać (1)
  • Andrej Kuku (1)
  • Andrija Pavlović (2)
  • Anja Atanasijević (1)
  • Anja Dadasović (1)
  • Biljana Dimitrijević (1)
  • Biljana Dukovic (1)
  • Biljana Masić (6)
  • Bjarte Bogsnes (1)
  • Bogdan Kravić (1)
  • Bojan Grahovac (1)
  • Bojan Pavlović (1)
  • Bojan Radoš (2)
  • Bojan Radun (1)
  • Bojan Šćepanović (517)
  • Bojana Pejčić (26)
  • Bojana Radović (1)
  • Bojana Vesić Anić (1)
  • Bojana Vesić Antić (1)
  • Branislav Lončar (3)
  • Branislav Vujović (1)
  • Branislav Zobenica (1)
  • Cmilja Tucaković (1)
  • Dalibor Pajić (1)
  • Daniela Laketic (31)
  • Danijela Medić (1)
  • Danijela Popović (1)
  • Danijela Resimić (1)
  • Danijela Tuco (1)
  • Darko Bjelić (2)
  • Darko Samardžija (1)
  • Darko Vlajkovic (27)
  • David Momčilović (1)
  • Davor Sakač (1)
  • Dejan Marković (1)
  • Dejan Đorđević (1)
  • Dejana Manić Kavgić (2)
  • Denis Trbović (3)
  • Desa Ćuk (1)
  • Dimitrije Stojanović (1)
  • Vojislav Marjanović (3)
  • Dragan Radosavljević (2)
  • Dragan Ranisavljević (1)
  • Dragan Vještica (3)
  • Dragana Gondžo (1)
  • Dragana Guzina (1)
  • Dragana Lukić (1)
  • Dragana Nerandžić (1)
  • Dragana Ovčarov (1)
  • Dragana Stojanović (2)
  • Dragana Đorđević (1)
  • Draško Marković (1)
  • Dražan Planinić (1)
  • Dušan Krejaković (1)
  • Excel genije! (151)
  • Fabrizio Renzi (1)
  • Goran Petrović (1)
  • Goran Popović (4)
  • Goran Slijepčević (1)
  • Goran Vasić (1)
  • Goran Vujasinović (1)
  • Gorana Golubovic Vuksanovic (1)
  • Goranka Radojčić (2)
  • Gordana Jankov (1)
  • Gostujuci autor (514)
  • Ilija Vujović (1)
  • Irina Zdravković (2)
  • Istok Pavlović (1)
  • Ivan Anđelković (1)
  • Ivan Bešker (1)
  • Ivan Ćirković (1)
  • Ivan Dačković (1)
  • Ivan Kostadinović (1)
  • Ivan Veselinović (3)
  • Ivan Đurić (1)
  • Ivana Dagović (1)
  • Ivana Jevtić (1)
  • Ivana Milić (1)
  • Ivana Popović (1)
  • Ivana Savović (1)
  • Ivana Višnjić (3)
  • Ivana Vlahović (1)
  • Jasenka Stekić (1)
  • Jelena Jovanović (1)
  • Jelena Lečić Mirčetić (1)
  • Jelena Radovanac (1)
  • Jelena Ristić (1)
  • Jelena Stojmenović (1)
  • Jelena Vučković (1)
  • Jovan Gligorijević (1)
  • Jovan Krstić (1)
  • Jovana Kondić (2)
  • Jovana Stanojčić (1)
  • Jovo Stokić (2)
  • Katarina Ćevriz (2)
  • Kristina Bojović (1)
  • Ksenija Karić (1)
  • Lazar Džamić (1)
  • Leo Pandžić (2)
  • Lidija Latinović (1)
  • Ljubomir Skupek (1)
  • Lucija Vesić (1)
  • Maja Mrkalj (1)
  • Maja Nikčević Rmandić (1)
  • Maja Petrović (1)
  • Maja Šobot (1)
  • Maja Verlašević (1)
  • Maja Zikic (1)
  • Mari Glavonjić (2)
  • Marija Đurović (1)
  • Marija Kostić (1)
  • Marija Rokvić (1)
  • Marija Švigir (32)
  • Marija Tatarević (3)
  • Marijana Krička (1)
  • Marina Mitić Jekić (1)
  • Mariora Andraš Tomić (1)
  • Marko Agatonović (2)
  • Marko Bekić (1)
  • Matjaž Fajfar (2)
  • Milan Listeš (2)
  • Milan Maglov (1)
  • Milan Manić (1)
  • Milan Marković (1)
  • Milan Milenković (1)
  • Milan Radivojevic (1)
  • Milan Simić (1)
  • Milan Zaletel (1)
  • Milan Đorđević (1)
  • Mile Mitrović (47)
  • Milena Janjić (3)
  • Milena Nikolov (1)
  • Milena Radosavljević Đorić (1)
  • Milena Rajić (1)
  • Milenko Dželetović (1)
  • Milica Altgelt (1)
  • Milica Ivic (1)
  • Milica Đorđević (1)
  • Miloš Cvetković (7)
  • Miloš Jauković (1)
  • Miloš Jeličić (2)
  • Miloš Nedeljković (1)
  • Miloš Pucarević (1)
  • Miloš Puzić (1)
  • Miloš Simić (1)
  • Miloš Vasić (1)
  • Miloš Zeković (1)
  • Miona Živkov-Ivanišević (4)
  • Mirjana Pašalić (2)
  • Jelena Jovanović (5)
  • Mladen Ranković (1)
  • Natalija Jegdić (1)
  • Natalija Mihajlović (1)
  • Natalija Pešić (2)
  • Natalija Popovic (1)
  • Nataša Kuzmanovski (1)
  • Nataša Stamenković (2)
  • Nataša Žikić Buha (1)
  • Nebojša Vlatković (1)
  • Neda Čičarević Tepić (1)
  • Neda Jovanović (1)
  • Nemanja Knežević (1)
  • Nemanja Nikolić (3)
  • Nenad Dlačić (1)
  • Nenad Kovačević (1)
  • Nenad Radunović (1)
  • Nenad Trajkovski (1)
  • Nevena Dokmanović (1)
  • Nevena Radovanović (1)
  • Nevena Vračar (1)
  • Nikola Avram (1)
  • Nikola Cvijanović (1)
  • Nikola Petreski (1)
  • Nikola Stokić (2)
  • Nikola Turkan (1)
  • Nikša Vušurović (1)
  • Olga Mirković (1)
  • Olivera Dostanić (1)
  • Olivera Krneta (1)
  • Olivera Nikodijević (1)
  • Petar Ćurčić (1)
  • Petar Popović (1)
  • Petar Živković (3)
  • Predrag Krasojevic (7)
  • Predrag Kudra (1)
  • Predrag Micić (1)
  • Predrag Petrović (5)
  • Rade Hajder (1)
  • Rade Radanović (2)
  • Rade Stojisavljević (1)
  • Radomir Petronijević (1)
  • Rajko Vasojević (1)
  • Roland Seeliger (1)
  • Sandra Rapo (1)
  • Sanja Jevđenijević (1)
  • Sanja Mrđanov (2)
  • Saša Stamenković (1)
  • Silvia Tomić (1)
  • Slavica Vučetić (1)
  • Slavica Vujičić (1)
  • Slaviša Lečić (2)
  • Slavko Vujnovic (7)
  • Slobodan Anić (2)
  • Slobodan Radoičić (1)
  • Slobodan Roksandić (1)
  • Slobodan Žepinić (1)
  • Snežana Glavonjić (1)
  • Snežana Trajkovski (1)
  • Snježana Pivaš (1)
  • Sonja Nenić Andreev (1)
  • Srdjan Grbić (1)
  • Srđan Grubić (1)
  • Srđan Pavlović (1)
  • Stefanija Georgieva (8)
  • Stevan Ćomić (1)
  • Svetlana Mirković Borčić (1)
  • Svetlana Pajić (1)
  • Svetlana Žikić (2)
  • Tamara Dragašević (1)
  • Tamara Lazić (3)
  • Tamara Matović (2)
  • Tatjana Bolpačić (22)
  • Tatjana Jovanović (1)
  • Tatjana Lukić (2)
  • Tijana Anđelić (1)
  • Tijana Drljević (1)
  • Tijana Rauš (1)
  • Tomislav Mimica (1)
  • Vedran Babik (1)
  • Vedrana Božić (2)
  • Vedrana Vukša (1)
  • Velibor Ilić (1)
  • Veljko Stanojković (1)
  • Veljko Žarić (1)
  • Veroljub Zmijanac (1)
  • Vesna Stojanvić (1)
  • Violeta Kovačević (1)
  • Vladan Buha (1)
  • Vladan Matović (1)
  • Vladimir Petković (2)
  • Vladimir Popović (1)
  • Vladimir Stojković (1)
  • Yeghishe Avagyan (1)
  • Žaklina Teofilović (2)
  • Žarko Milovanović (1)
  • Žarko Savić (1)
  • Željko Ćulibrk (1)
  • Željko Vidojević (1)
  • Živka Mutlak (1)
  • Živorad Radovanović (1)
  • Zoran Blagojević (1)
  • Zoran Daljević (1)
  • Zorica Dinić (1)
  • Zorica Popović (1)
  • Đorđe Koprivica (2)
  • Đorđe Milinković (1)
  • Đorđe Živanović (1)
  • Trenutno nema magazina