Kako jedna 16-godišnjakinja govori o liderstvu?
-
[caption id="" align="aligncenter" width="640"]
Milica Šćepanović i Sandra Šćepanović[/caption]
- Kuda ćemo?
Sve na svetu teži da se udruži sa sebi sličnim, kako bi postiglo stabilnost. Atomi se udružuju u molekule, pčele u rojeve, vukovi u čopore, a ljudi u timove, porodice, plemena, države... Da bi jedna takva grupacija ljudi bila uspešna u raznim sferama života potrebno je da ima jakog i pametnog vođu.
Vođa je osoba koja donosi odluke u ime tima i ima potpunu odgovornost za sve što se dešava. Biti vođa nije lak posao. Sa jedene strane, vođa je slavan, omiljen, materijalno nadmoćniji od drugih, neka vrsta autoriteta. Sa druge strane, ako izbije bilo kakav problem, vođa je prvi na kog će se vršiti pritisak i jedini koji će morati da organizuje tim tako da se što pre izbori sa krizom.
Jasno je da smer u kom idemo zavisi velikim delom od vođe. Posmatrajući stvari samo iz jedne perspektive ljudi često za neuspeh svoje zajednice okrivljuju baš njega. Ali, ko je zapravo kriv za socijalne, materijalne, emotivne krize jedne zajednice? Ko je to iznad vođe?
Svaki vođa je na svoju poziciju došao izborom društva. Bilo da su u pitanju predsednički izbori, odabir kapitena u košarkaškom timu ili izbor direktora u nekoj kompaniji, svaki od njih ima većinu članova svog tima iza sebe.
Često se dešava da je neuspeh zajednice direktna posledica pogrešnog odabira vođe, što je slučaj u Domanićevoj pripoveci "Vođa". Tim koji postavlja "slepog vođu" je, nažalost, veoma česta pojava u današnjem društvu. Ljudi cene pogrešne kvalitete, postavljaju na visoke funkcije nedovoljno pripremljene pojedince i dovode svoje društvo do ivice propasti.
Da bismo oformili moćnu i stabilnu zajednicu i krenuli pravim putem pre svega moramo da znamo šta želimo. Sledeći korak je odabir odgovornog pojedinca, perspektivnog vođe punog energije i volje za promene, a poslednji, možda onaj najteži korak, jeste sama promena naših loših navika i doprinos idealima za koje se borimo.
