Da li se lideri rađaju ili stvaraju?
U ovo vreme brendova, recesije, menadžmenta, komunikacionih (i nekih drugih) strategija, P&L-ova, profitabilnosti, GRP-eva, ROI-ja, procesa i ostalih običnom narodu nerazumljivih reči pojavljuje se jedna koja se čini na prvu loptu poznata.
- Lider!
Večita dilema starih, a i ovih današnjih filozofa, da li se lider rađa ili vremenom postaje?
Da li postoji nešto u DNK što određuje ko će biti lider a ko ne (ma koliko se u životu trudio)?
Da ne bude zabune, lider se kao i svaki čovek rađa i to je sigurno jer je to prvi i osnovni uslov da bi uopšte postojao.
Da li je predodređen za lidera ili će mu biti potrebno da 20-30 godina vežbanja? Videćemo…
Ako posmatramo prirodu, svi su i nastali od jednog lidera koji je ispred više miliona ostalih uspeo da uskoči u jednu ćeliju i oplodi je. On sam, a iza sebe je ostavio armiju istih kao on.
Izgleda ipak da nisu svi od starta isti. Već u tom prvom i osnovnom prirodnom procesu se pojavljuje nešto što se zove konkurencija. Možda je teško da se liderom može nazvati neko ko je ostavio svoje saborce na cedilu, ali to je liderstvo u prirodi. Tu se zna kako se postaje lider. Najbrži i najjači naređuje i odlučuje.
Kada se osvrnemo na ovaj naš ljudski svet vidimo da su se kroz istoriju ređali ljudi koji su svoje liderske sposobnosti koristili ponekad za dobrobit čovečanstva, a ponekad su čovecanstvo bukvalno uništavali. Da li će otići u jednom ili drugom smeru zavisi od jedne od osobina lidera o kojoj bih da prodiskutujemo – zavisi od samokontrole.
SAMOKONTROLA
Da li je samokontrola urođena ili stečena osobina? Biće da je da je stečena. Poznavanje svojih i tuđih granica-mogućnosti je već ogroman uspeh za lidera, vođenje računa da se one ne pređu. Najveci lideri su oni ljudi koji uspevaju da obuzdaju svoju moć i privilegije koje imaju. Koliko god vam se ovo učini lako, verujte da nije. To su potvrdili i brojni svetski psiholozi. Tanka je linija između dobrog lidera i patološkog autokrate i diktatora. Kažu da je veliki Julije Cezar u vreme svoje najveće moći plaćao jednog mudrog čoveka da uvek ide iz njega i govori mu: “Smiri se, ti si samo čovek. Smiri se, ti si samo čovek…”
TEŽAK RAD
Lider nije neko kome je viši autoritet tek tako dao palicu i rekao: ”Od sutra si lider”. Lider se za svoje mesto izborio svojim zalaganjem, ponašanjem u okviru pojedinih grupa, isticanjem u poslu, idejama i sposobnošću sprovođenja svojih ideja. Ponekad i ulizivanjem. Ali sve što ne ugrozava tuđe slobode možemo nazvati legitimnom borbom za poziciju. Ovo nisu osobine koje su zapisane u DNK. Rezultat su iskustva, mukotrpnog rada i svakodnevnog zalaganja. Svakako vidimo da je postati lider uglavnom posledica teškog rada.
EMPATIJA
Liderstvo se ne ogleda u tome da svoje zamisli sprovodite ne obazirući se na svoje sledbenike. Osluškivanje i aktivno učestvovanje u životu svojih ljudi je ljudska osobina poželjna za svakog lidera. Empatija (ne simpatija) koju lider ima za svoj tim je osobina kojom uspeva da stvori poverenje. Zahvaljujući empatiji oni u njemu ne vide samo pukog rukovodioca nego nekoga ko može da im pomogne u rešavanju problema i na koga se mogu osloniti. To direktno vodi i u veće zalaganje tima da ispune liderova očekivanja. Urođeno? Ne verujem.
SAMOSVEST
Već smo pomenuli poznavanje svojih granica ali je to potrebno nadograditi i stvoriti potpunu svest o sebi i svojim mogućnostima. Dakle, samosvest. Onaj ko je sposoban da proceni sebe, može proceniti i druge. A samim tim i uticati na njih. Potrebno je duboko razumevanje sopstvenih snaga, slabosti, potreba, vrednosti I ciljeva.
MOTIVACIJA
Ali koja je glavna “stvar” koju lideri svakodnevno moraju da neguju i unapređuju? Šta ustvari i tera njihove sledbenike da u lideru vide lidera i da ga naravno, uvažavaju kao lidera. Naravno, motivacija. Lideri koriste razne vidove motivacije za svoje ljude. Neki motivišu silom a neki, oni normalni, motivišu ciljevima, željom za dokazivanjem, a nekada su to novac i prestiž. Visoko motivisane osobe, koje imaju stalnu želju da stvari učine boljim, svoje planove i ciljeve pretaču u realnost. Ali da bi zaposleni bili motivisani, i njihov lider i rukovodilac mora to biti. I više od njih.
DRUŠTVENOST
Većina lidera moze imati pomentue osobine ali može ispustiti jednu bitnu pa da im pokvari sve. Društvenost. Ovde “društvenost” može da se nazove i prijateljstvo sa ciljem: pokretanja ljudi u željenom pravcu ili prihvatanja nove ideje vezane za neke društvene promene ili jednostavno za nove tehnologije, proizvode, kampanje… itd.
Ovde smo se osvrnuli na pet elemenata emocionalne inteligencije koju svi lideri moraju posedovati. Ipak, to nije dovoljno. Emocionalna inteligencija je skupina osobina, ali lider mora posedovati još dve. Kognitivne sposobnosti (analitičke sposobnosti) i tehničko obrazovanje. *Daniel Goleman*
Konačno dođosmo do jedne urođene ali ne i ključne osobine. Inteligencija, poželjno je da je lider poseduje. Istorija je pokazala da neki lideri (skoro svi diktatori) nisu imali visok nivo inteligencije. Naravno znamo da biti inteligentan ne znači biti i pametan.
Kada prođemo samo kroz osnovne liderske osobine, vidimo da su sve stečene radom, zalaganjem, učenjem i upornošću. Svako od nas može sebe dovesti u situaciju da bude lider ali treba da ispuni “neke uslovčiće”.
Pojedini naučnici su obećali da će u budućnosti dokazati da se neki ljudi rađaju predodređeni da budu lideri.
- Jedna poruka za njih: ”Srećno”
Izvor: Progressive magazine
Pročitajte još i:
Dobar lider mora biti dobar čovek
Autor
Predrag Petrović
15 Komentara
Prepisano iz knjiga… o liderstu i sa liderstvom nema dodirnih tačaka….
Pa, baš se i ne slažem
Pročitao sam na desetine knjiga o liderstvu i menadžmentu, no ovakav opis nisam nigde pronašao Veoma dobro razlikujem kada neko piše odnosno “prepisuje”.
Mislim da je Peđa sve ispričao iz svog ŽIVOTNOG ISKUSTVA i na osnovu onoga što je video kod lidera koje je sledio…
Mislila sam da se lider radja, tj. ne moze se liderstvo “nauciti” …. ali posle Robina Sharme i njegovih knjiga sam shvatila da smo svi u necemu lideri, samo treba da se potrudimo i otkrijemo gde smo rodjeni da budemo lideri!!!??
Neki to otkriju ranije, a neki neumorno i dalje tragaju….neki odustaju …. iiiii da ne duzim…
ne kopirati druge lidere…primer i iskustvo drugih ne mora da znaci da ce od tebe napraviti dobrog lidera! 😀
a motivacija i samomotivacija vec moze biti pocetak neke druge teme!
Mislim da je mnogo teze ostati dobar lider! Jeeer, dobar lider zna da mora konstantno da radi na sebi i da investira u sebe, jer “Dans la vie il y a les billes, et ceux qui font rouler les billes…”
😀
Lideri se ne stvaraju, lideri se ne radjaju;
Lideri se događaju!
Sviđa mi se ovaj tekst iz razloga što pravi razliku između PRAVIH i nametnutih, nabeđenih, loših lidera, koje smo skloni (ili moramo) da sledimo.
Čitala sam Sharmine knjige, ali ipak sam mišljenja da se lideri rađaju.
Slazem se. Definitivno se stvaraju. To je proces, nikako nesto sa cime se radjamo. Sve se u zivotu uci, sve se postaje ili ne postaje. Sve je samo stvar izbora. Na ovu listu dodao bih jos neke osobine. Pre svih iskrenost, svest, istrajnost i mocnu komunikaciju. Vizionarstvo je isto tako potrebno, kao sposobnost da se nesto sto je vece od nas samih predstavi sledbenicima, saradnicima i da se licne pobede usaglase u jednom visem cilju. To je i svrha lidera da druge cini boljima, da doda vrednost, da ohrabri, da krene prvi i bude model, da podeli i da poduci, da prizna i da se pokaje. To se uci kroz rad, praksu i licno usavrsavanje. Autoriteti u ovoj oblasti su John C. Maxvell i Stephen R. Covey. Sve sto su napisali je prava stvar. Pozdrav
dajem glas za stvaranje
to je uostalom ono čime se bavim toliko godina
treniram lidere
dodala bi Kena Blancharda
ima jedna osobina koja mi fali u celoj diskusiji a to je Harizma bez koje se tesko postaje dobar lider.
da li se lideri stvaraju ili radjaju? ako pogledam svoju decu i grupe u obdanistu u koje idu vec od malih nogu se da videti ko je medju njima popularniji pa i predodredjeniji za vodju. ostaje pitanje da li su to dobili rodjenjem, nasledjem (a znamo da po nepisanom pravilu uspesni roditelji retko imaju i uspesnu decu), sticu vaspitanjem ili kopiranjem roditelja…
citao sam i ja Sharmine knjige koje su (osim sto svaka lici na prethodnu) vrlo zanimljivo stivo i na kraju mi se najpribliznijim cini komentar da se lideri dogadjaju iako i za to moraju biti rodjeni jer ne ponasa se svako od nas isto pod istim okolnostima.
a nekad ljudi samo imaju srece pa nicim izazvano postanu predsednici sticajem nesrecnih/srecnih okolnosti no to je vec politika a tamo je svasta moguce
Radjaju se! Postaju oni koji to prepoznaju u sebi. Ako neko nije rodjen za lidera, to se oseca, moze da nauci, cak i bude, ali nikada pravi!
Baš mi je drago da je pokrenuta ova tema, jer sam ja dugo bila u dilemi vezano za ovo pitanje i jako me zanimalo šta drugi imaju da kažu kao odgovor na ovo pitanje.
Mene je rešavanje dileme dovelo do sledećeg zaključka: postoje (po mom mišljenju) tri grupe ljudi vezano za ovaj kontekst-oni koji se rode kao lideri; oni koji imaju (urođeno) ono najbitnije, a ostalo nadograđuju tokom vremena; i, treća grupa, ljudi koji, prosto, nemaju prirodnu predispoziciju da to budu.
Prva grupa i nije zanimljiva za komentarisanje, tu se nema šta reći. Evo u čemu je razlika između druge i treće grupe…Naime, pošla sam od pretpostavke i svog ličnog ubeđenja da lider ne može biti neko bez ”harizme” (možda ne baš srećno izabrana reč s obzirom na to da je u noije vreme označena kao jedna od predrasuda vezano za pojam liderstva, ali hajde neka ostane…) u smislu energije životne, pokretačke, radne koja je na zavidnom nivou. To samo po sebi nije dovoljno ukoliko čovek ne poseduje određene socijalne, komunikacione i ostale neophodne veštine. Ukoliko imamo ovakvu situaciju, onda će od ove tačke pa nadalje, do krajnjeg cilja (postajanja dobrim liderom), pojedinca voditi trening kao univerzalna metoda, koji će ga naučiti onome što lider neizostavno mora znati-kako da pohvali, kako da uputi kritiku, delegira, motiviše, ”efektivno poslovno komunicira”…Uz malopre pomenutu, po meni neophodnu prirodnu predispoziciju koja je ”potreban, ali ne i dovoljan uslov” i istrajan rad na sebi-od takvog pojedinca ”stvoriće” se lider.
Treća grupa ljudi su oni koji, jednostavno nemaju, kao deo svoje ličnosti i temperamenta, ono što je potrebno da bi se postalo dobar lider (Španci za to imaju dobar i sveobuhvatan izraz ”cojones”). Ja sam sigurna (neka me isprave ljudi koji se time profesionalno bave ako grešim) da ne postoji taj trening na svetu koji će Vam podariti ”harizmu”, usaditi želju za akcijom, napraviti od Vas inicijatora ukoliko se u toj ulozi već niste našli svojim temperamentom, voljom…ne možete naučiti da imate ideju, da budete proaktivni…Može se sve to odslušati, pročitati, savršeno poznavati u teoriji, ali…nalazim analogiju u kontekstu škole i učenja…Oduvek su postojali đaci koji ”nabubaju” gradivo i oni koji uče ”s razumevanjem”. Na kratke staze oba učenika će imati isti rezultat-dobiti peticu (ako profesor ne vidi razliku, a u 90% slučajeva je ili neće videti ili neće želeti da je vidi da bi nagradio trud i zalaganje-čista konstatacija, ne izražavam svoj stav prema tome), ali na duže staze…..svi znamo u čemu je razlika. Tako i ovde….može se sve naučiti, ali trening neće pokriti sve situacije sa kojima ćete se kroz iskustvo sretati…u različitim situacijama i različitim ljudima se mora pristupiti na različit način. Ukoliko zaista i iskreno niste empatični, ukoliko nemate energije da vodite sebe kroz uspone i padove, da ustanete nakon što padnete, kako ćete voditi druge ljude takve situacije?
Jer…mislim da se oko nečega moramo složiti…lider mora imati i sigurno ima nešto što ga razlikuje od ostalih članova tima i to nešto jeste dominantno…neka se zove energija, harizma, ličnost, x faktor…nevažno…ali to nešto je, po meni, ono sa čime se čovek rađa (što nije dovoljno ukoliko ga ne prate one socijalne i komunikacione veštine koje sam pomenula i koje se mogu naučiti). Ukoliko to nije autentično, ukoliko je usvojeno deklarativno, a da nije istinski prihvaćeno i ”implementirano” (u čemu je ograničenje upravo ta prirodna predispozicija koju imate ili ne ), pašće na nekom od ispita pre ili kasnije. Kao i biljka koju možete posaditi bilo gde, ali primiće se samo u tlu koje ima odgovarajuća svojstva i karakteristike.
Tako ja to vidim…..
Za one koji se neće složiti sa mnom (a da bismo imali konstruktivnu ”diskusiju” J)izdvojiću dve krucijalne ”teze” mog stava:
-pretpostavka da je za dobrog lidera neophodno posedovati urođenu energiju koja će roditi inicijativu i proaktivnost
-pitanje: koliko daleko trening može ići u smislu onoga što Vam može dati ili korigovati, a gde nailazi na zid koji se zove ”prirodno ograničenje usled individualnih crta ličnosti i karaktera” koje su naša suština i koje nas čine jedinstevnim i različitim u odnosu na druge? Može li se treningom baš sve naučiti i korigovati?
Toliko…hvala na strpljenju onima koji su ga imali da pročitaju ovaj ”komentar” (po dužini više liči na post, i to bi se plasirao u red dužih bez problema J) do kraja…
Pozdrav,
Nataša.
Pa moram da se složim sa vama gospođo u svoj širini vašeg razumevanja. Upravo je to onako kako ste objasnili, i jedno od retkih mišljenja koje prodire u suštinu razdvajajući bitno od nebitnog. Baš tako kao što je vaš um sposoban u nekoliko koraka da razloži ovu temu u jasne celine i iz njuh izvuče ”esencu” celu istinu, ne mešajući magarce i rakete, od rođenja vam je to dato. Tako i lideri moraju imati bar ”engine” jače klase u odnosu na prosek.Ali to nikako ne znači da je Bogom dan, takvi se sami satru već je tu svaki dobar izdanak da se razvija i otvara prema svetu. Autor je ovde pomenuo proces nastajanja-evolucije-pojave lidera da li je to ”as is” ili ”self made”, to čak nije ni pitanje jer postoji greška u samoj koncepciji. Pomenuo je neke setove osobina ali kako da se objasni samosvest ili motivacija ? Kako je takve osobine moguce dobiti, kad su one ili jesi ili nisi. Pa ako ćemo dalje i društvenost, kako neko na silu da bude društven?
”Kada prođemo samo kroz osnovne liderske osobine, vidimo da su sve stečene radom, zalaganjem, učenjem i upornošću”
Da lepo ali koje su to ” osnovne osobine ” definiši. Ne može se pisati ovako gradivo bez razumevanja dragi moj autore.
Istina je uvek negde tu na pola, naj poštenije je reći.
Pozdrav drug Vaš
Problem je sto nas od malena uce da su lideri nedodirljivi, da treba vulkani da prorade, padne zvijezda sjevernica, trese se gora… kada se rodi lider… indirektno programiranje, da slucajno tokom zivota ne pomislimo da mi sami mozemo da pokrenemo i promijenimo nesto, da trebamo da budemo dio sistema, prezivljavamo u njemu i umremo samo kao jedan broj iz sistema. Svako ko ima veci cilj od pustog prezivljavanja moze biti lider, ako zeli.
Liderstvo je prije svega vjestina, nevjerovatna vjestina. Ucljiva, ali treba truda i ucenja, nije dovoljno ustati ujtru i reci u ogledalo: “dobro jutro lideru! Svi te vole!”A da bi se bio dobar lider, treba biti vise nego dobar pratilac, jer ne radjamo se sa time, nego pratimo lidere ucimo od njih i pokusavamo to znanje da primjenimo i napravimo/promijenimo nesto i tako mi na kraju postanemo lideri.
[…] DA LI SE LIDERI RAĐAJU… ILI STVARAJU? […]
Rađaju i stvaraju
Dobila sam pitanje:imaginarna osoba koja se predstavlja kao lider i namece neke stvari-na koje nisam mogla dati odgovor.POmoc?