Balkanska pravila globalne igre, Intervju Nikola Petreski, Controlling & Risk Management Director, TELENOR SRBIJA

Privatno filozof, sportista, muzičar i fotograf, a poslovno odličan controller. Nikola Petreski, čovek koji se nalazi na čelu controllinga u kompaniji Telenor Srbija, ne boji se izazova, ni privatnih ni poslovnih. S obzirom na to da je živeo i radio u tri zemlje na Balkanu, za sebe kaže da je “pravi Balkanac”. Integritet, jednostavnost i skromnost vrednosti su koje neguje Nikola Petreski, trudeći se da ih prenese i na svoj tim u Telenoru.
Vaša karijera imala je zanimljiv razvojni put?
Počeo sam nasumično i skromno, jer sam imao ideju da ću biti uspešan čime god da se budem bavio, pod uslovom da budem dovoljno otvoren, ambiciozan i spreman da uložim trud. Bio sam spreman da radim bilo šta i prijavijivao sam se za svakakve poslove, od administrativnog asistenta do direktora firmi s jednim zaposlenim. Siguran sam da bih se na sličan način razvijao da sam krenuo da radim i u marketingu, politici ili HR-u. Ipak, početak rada u KPMG-u definisao je moju karijeru u finansijama. Učio sam i napredovao, iz ove perspektive, neverovatnom brzinom. Relativno rano u karijeri usvojio sam korporacijski život koji još uvek živim. Sa revizije i konsaltinga u KPMG-u prešao sam na stranu klijenta i bavio se izveštavanjem i internim kontrolama za Makedonski Telekom. Potom sam se bavio internom revizijom u Telenoru Srbije i nakratko bio v.d. CFO, pre nego što sam došao na sadašnju poziciju, koja se dosta menjala u ove skoro četiri godine. U telekomunikacijama, a posebno u Telenoru, nikad nije dosadno.
Promenili ste radno okruženje, ali i državu. Sa kojim izazovima ste se suočavali tokom tih promena?
Izazovi su bili različiti. Pre svega drugačija korporativna kultura, gubitak intenzivnih prjateljskih odnosa, ponovno profesionalno dokazivanje posle teško zasluženog statusa. Promena životnog okruženja zna da bude interesantna, ali nikad nije jednostavna. S druge strane, Srbija je treća zemlja, a Beograd četvrti grad na Balkanu u kojima živim duže od četiri godine, tako da sam bio prilično svestan potrebnih promena i adaptacija pre nego što sam došao. Za sebe mogu da kažem da sam pravi Balkanac.
U Telenoru ste od 2007. godine, ali verovatno Vam se u Srbiji dopalo još nešto osim Telenora?
I pored izazova sa srpskom gramatikom, volim bliskost i bogatstvo srpske kulture, fizičku i emotivnu lepotu ljudi, balans potencijala za razvoj, opuštenosti i mogućnosti za zabavu. Beograd je po meni najprijatniji veliki grad za život na Balkanu.
Kako izgleda jedan Vaš radni dan?
Sve počinje i završava se kafom i ceđenom pomorandžom. Kafa i ceđena pre ili za vreme prvog sastanka, oko 9−10h, a onda nekoliko uzastopnih i vrlo raznovrsnih sastanaka, uključujući i ne tako raznovrstan, obično radni ručak. I tako do 17.00, kad dođe vreme za sumiranje dana, administrativne i zaostale poslove u narednih nekoliko sati. I naravno, kafa i ceđena pre odlaska kući. Radni dan mi je najčešće dug, ispunjen i raznolik. Osim ručka.
Nedavno ste bili govornik na 3. ICV Kongresu controllera Srbije. Prisustvujete li često takvim skupovima i zašto?
Vrlo retko. Ne volim skupove bez kvalitetnog širenja ideja, a za to je obično potrebna manja grupa ljudi koja će intenzivno komunicirati između sebe ili su potrebni, što je mnogo teže naći, kvalitetni govornici. Kongres controllera Srbije je jedino okupljanje tog tipa u Srbiji, i cenim smer u kojem se razvija, kao i ideje čije širenje omogućava.
Šta je za Vas controlling?
Kad je dobar, controlling je smerničar i glas savesti menadžmentu na svim nivoima. Kad nije, onda je usko grlo, loš policajac ili čak izlišna funckija. Controlling je jedna od najlepših, najraznovrsnijih i najodgovorinijih funkcija.
Kako je organizovan sektor controllinga u Telenoru?
U Telenoru ovaj sektor podrazumeva controlling i planiranje, izveštavanje i analizu, kao i risk management. Dvadeset vrhunskih profesionalaca i divnih ljudi uspešno obavlja tu radnu ulogu.
Kakav stil rukovođenja primenjujete?
Rekao bih − liberalan operativno, zahtevan principijelno.
Smatrate li sebe menadžerom ili liderom, i zbog čega?
To biste morali da pitate moj tim. Ja se nadam da sam bliži lideru, bez obzira na to da li je reč o davanju primera, savetima ili ovlašćenjima. Mislim da je najvažnije to dasu svi inspirisani zajedničkim ciljem. A lider treba da ga poznaje i učini jasnim za sve. Nadam se da me saradnici doživljavaju kao razumnog, konstruktivnog i principijelnog menadžera. Integritet je za mene jako važna osobina i trudim se da u tom kontekstu što češće budem shvaćen i prihvaćen.
Da li je, po Vašem mišljenju, controlling dovoljno razvijen u Srbiji?
Nemam dovoljno informacija da bih mogao to da procenim, ali mislim da nije. Generalno, Srbija treba još mnogo da uči i napreduje i voleo bih da mnogo češće vidim svest o tome, kao što vidim i obilje talenata. Ono što mislim da je potrebno za taj napredak jesu potraga za kvalitetom i istrajnost, s jedne strane, i radoznalost i smelost za nove koncepte i ideje, s druge.
Imate li u planu neke zanimljive projekte u controllingu u Telenoru?
Uvek. Telenor je najdinamičnija kompanija za koju sam radio i jedna od najdinamičnijih na ovim prostorima. Doprinos razvoju društva je kompanijska vizija, koja se zapravo živi i realizuje svakodnevno putem naših usluga i, a što je još važnije, putem inovacija. Takva uloga u društvu je za mene i najveća motivacija. Controlling je samo savetnik, ali vrlo aktivan savetnik u tom razvoju. A, svakako, mora i sam da se razvija da bi išao u korak s tim razvojem. Tako ulazimo u period značajne transformacije celokupnog procesa planiranja, performance managementa i odlučivanja.
Ko je Nikola Petreski izvan kancelarije?
Sebe vidim kao veoma radoznalu i aktivnu osobu. Obožavam da skijam, putujem, volim muziku, fotografiju, naučnu fantastiku. Žalim što sam skoro prestao da igram tenis, ali to donekle nadoknađujem skvošom i izlascima po Beogradu.
Na nedavno održanom kongresu rekli ste da su integritet, jednostavnost i skromnost ključne osobine koje controller treba da ima. Da li i Vi posedujete te osobine i, ako možete, navedite nam neki primer?
Trudim se da te osobine što više razvijam, mada mislim da mi je integritet genetski urezan, dok skromniji i jednostavniji postajem proporcionalno broju godina i iskustvu. Ili mi se bar tako čini.
Imate li neki zanimljiv hobi?
Zanimljiv ili neočekivan u kontekstu moje profesije? To bi svakako bili fotografija i komponovanje. Oba su proizvod moje radoznalosti, razvijaju se i dalje u skladu s njom, i, nadam se, sa barem malom dozom talenta.
U čemu nalazite izvor pozitivne energije?
Izvor pozitivne energije najčešće nalazim u kreativnim idejama koje imaju za cilj da poboljšaju svet i ljudima koji imaju potencijala da ih sprovedu u delo. Koliko god da je svet postao kompleksan i volatilan tokom poslednjih 20 godina, takvih ideja i inovacija ima sve više i to me
Autor
Nikola Petreski