Kako izgleda profil “idealnog” radnika?

Napisao: , pod kategorijom: Human Resources, Menadžment
Post je tagovan sa: , .
 | Uvećaj tekst | Umanji tekst |  Odstampaj ovaj post  |  Pošalji kao email

 

Nakon dugog iskustva u traženju posla, pronađen je profil “kvalitetnog” radnika, kako ga naš poslodavac voli nazivati.

 

Pored ovog teksta, možete pročitati i “Kako psiholozi zaista biraju zaposlene”.

Ako zanemarimo veze, te uzmemo u obzir šta stvarno poslodavci traže, to je sledeća osoba:

  • starost do 28 godina
  • iskustvo 5 godina (naravno, na istom poslu za koji se traži radnik, a
    razlog za napuštanje starog poslodavca je zaljubljenost u novu firmu)
  • znanje stranih jezika (nasim poslodavcima to znanje najčesće ne treba, ali
    nekako dobro zvuči)
  • napredno znanje računara (ni to obično ne treba, ali isto dobro zvuči)
  • kod žena – da su, ako je ikako moguće, neudate, neplodne, da nemaju decu i
    da ih nikad neće imati
  • kod muškaraca – da imaju dvoje, troje dece, ženu koja ne radi i pet
    kredita, kako bi morali pristati na sve
  • savršeno zdravlje koje može izdržati barem pet godina potpunog uništavanja
  • beskrajno visok IQ koji se koristi samo i jedino kad poslodavac to hoće i
    na način na koji hoće
  • inicijativa (ili proaktivnost) na način na koji to poslodavac hoće (samo
    što nikad nije objasnio kako to tačno treba izgledati)
  • ljubav prema poslodavcu koju je Majka Tereza osećala prema gubavcima
  • volja da se sve žrtvuje poslu
  • potpuni nedostatak slobodne volje i bilo kakvih potreba, osim da se ugodi
    poslodavcu.

Eto, tako bi oglasi trebali izgledati.

I jos nešto.

  • Ukoliko se trazi dinamična i fleksibilna osoba, firma je u haosu i treba
    nekog ko je to u stanju i voljan trpeti.
  • Atraktivna zarada prema rezultatima znači da im proizvod ništa ne valja i da
    trebaju varalicu koja je to voljna i može prodati naivcima.
  • Mogućnost napredovanja znaci da su voljni promeniti naziv radnog mesta nakon
    nekoliko meseci, ako radnik bude radio za trojicu.
  • Ulaganje u razvoj radnika znači da puno vremena troše na prigovaranje
    radnicima.
  • Ugodna atmosfera znači da se svi radnici smeškaju, jer ako se ne smeškaju
    dobiju otkaz.
  • Rad u mladom timu znači da se radi od jutra do sutra uz nadu u bolju
    budućnost.
  • Kreativan posao znači da niko ne zna šta bi i kako bi tačno ta osoba trebala
    raditi, ali imaju problem koji ne znaju rešiti, pa se nadaju da će to neko
    novi napraviti.
  • Ozbiljna firma znači da daju male, ali redovne plate.

 

Kakvo je vaše mišljenje o idealnom radniku? Šala… ili realnost?

Pročitaj i sledeće tekstove:
«« 32 kompanije u Srbiji koje najviše duguju bankama (MCB Video lekcija) – Cilj prodajnog sastanka »»

 | Uvećaj tekst | Umanji tekst |  Odstampaj ovaj post  |  Pošalji kao email

38 komentara

  1. Posted 20 January, 2012 at 07:14 | Permalink

    Na moju dušu, sve pogodi!

    • Posted 20 January, 2012 at 09:45 | Permalink

      Jel ovaj deo :)

       

      “kod muškaraca – da imaju dvoje, troje dece, ženu koja ne radi i pet kredita, kako bi morali pristati na sve”

    • Posted 21 January, 2012 at 09:41 | Permalink

      Nije bas tako. Ajde neka svako podje od sebe da je on poslodavac i da treba da zaposli odgovarajucu osobu. Da li bi mu ovo bili kriterijumi ili ne ? Da li bi trazili da zna neki strani jezik i ostalo ukoliko to nije potrebno ? Samim poostravanjem uslova suzavate sami sebi izbor i radite na svoju stetu.

  2. Posted 20 January, 2012 at 10:39 | Permalink

    Ja bih tu dodala i demistifikovano: sposoban da radi pod pritiskom :-)

  3. Tatjana Bolpačić
    Posted 20 January, 2012 at 13:18 | Permalink

    Meni je uvek smatalo kada vlasnik , rukovodioc sve svoje zaposlene naziva radnicima.

    Kako vam to u ovom tekstu ne smeta?

    Svi oni rade za  konkretnu firmu, kompaniju su oni koji rade, doprinose njenom opstanku, razvoju i rastu.

    Pa oni koji su konkretizovali “idealnog” radnika neka ga i nadju…

    • Posted 20 January, 2012 at 16:32 | Permalink

      U nekim kompanijama (npr. Delhaiz, tj. bivši Delta Maxi) koriste izraz “associate”.

      To bi u najblažem obliku bilo “saradnik… drugar” :)

    • Posted 22 January, 2012 at 11:12 | Permalink

      U npr. Nemackoj postoje dve grupe zaposlenih: ” Arbeiter ” kao i” Angestellte ” – grub prevod bi bio “radnici ” i “zaposleni”.Razlika je u zakonu o radu kao i odovarajucim socijalnim zakonima. Do 2005 godine  razlika je bila i u npr. penzionom osiguranju itd.itd.U Austriji postoji naziv ” Privatbeamter” i zakonom ima odgovarajuca prava. (  “Beamter=cinovnik ) U Luxemburgu postoji izraz  employes prives. U medjuvremenu su svi izjednaceni – sto NE vazi za drzavne sluzbenike za koje vaze posebni zakoni.

  4. jasmina
    Posted 20 January, 2012 at 13:22 | Permalink

    Zaboravili ste space shuttle driving licence, naravno clear.
     

  5. Miloš
    Posted 20 January, 2012 at 13:44 | Permalink

    Rešili smo da kopiramo strane firme i kompanije u načinu izbora “idealnog” radnika (čitaj roba), a sve što smo postigli je samo prepisivanje određenih (potrebnih) kvalifikacija. Tako da je sada svaki konkurs postao čist kliše. Uostalom čemu bilo kakvi komentari na ovu temu kad se zapravo glavni kvaliteti najčešće izražavaju u apoenima od 100, 200 i 500 eura, izuzetno pripadnošću određenom stranačkom čoporu… Sve u svemu bitno je da ” nekako dobro zvuči”

  6. falkone
    Posted 20 January, 2012 at 18:58 | Permalink

    In je da se traze silna znanja jezika i racunara, mada postoji dosta pozicija za koje to realno nije potrebno.Mnogo mi je zao devojaka koje su postale robovi posla, duboko u tridesetim, sa prekovremenim radom….Kada ce one da radjaju?Pritisnute izmedju teskim poslodavaca, jadno nesposobne drzave i slabe ponude muskaraca koji su spremni da se posvete zeni….

     

    • Posted 20 January, 2012 at 22:09 | Permalink

      Falkone,

       

      zanimljiva su ti razmišljanja (mlade devojke, rađanje, slaba ponuda muškaraca…). Mislim da autor nije hteo toliko duboko da ide u materiju, no dao si zanimljivu ideju za razmišljanje.

       

      Mlade devojke, što pre se udajte… rađajte decu… Momci, samo napred…

  7. Milena
    Posted 20 January, 2012 at 22:02 | Permalink

    Bezobzira na uslove, na kraju se vecina poslodavaca osloni na one koji znaju ili bar na one koji umeju da rukovode kolegama koji znaju. Verujem da veci poslodavaca prepisuje uslove, sta im od toga zaista treba i koliko oni razumeju zahteve pojedinih pozicija veliko je pitanje. Sve u svemu svima zelim da im poslodavac bude bas onakav kakav je moj poslodavac…obrazovan, pametan, porodican, u najboljim godinama, da ima lepu i sposobnu zenu itddddddddddddd..Ko razume, razumeo je.

    • nisam razumeo
      Posted 21 January, 2012 at 07:16 | Permalink

      Jedino sto mi zvuci logicno u ovom tekstu je da si ti Mlena izgleda zena tvog poslsdavca

      • falkone
        Posted 21 January, 2012 at 22:39 | Permalink

        Postoji mnogo firmi  gde ima mnogo zena izmedju 25-40 koje nemaju nikakve naznake ostavarivanja kao majke ili nikakve naznake neke kakve – takve porodice.
        Svi mi radimo i od toga zivimo, ali cini mi se da smo ucili u skoli da je tamo neki amer ukinuo ropstvo.Silni pritisci izrazeni kroz glupe anglikanizme kao sto su targeti,ded lajnovi,kapasiti,over tajm,mobing(namerno pisem kako se kaze), cede ljiude kao suvu drenovinu.Gubitak ljudskog ponasalja u odnosu nadredjeni – podredjeni, gubitak osecaja sa privatni zivot, probleme kolege, komsije, odsustvo radosti u zivotnim situacijama ko je su za radost(radjanje deteta, zavrsetak faksa), samo zato jer sef sve to nema i nece imati, dovodi nas do toga da gubimo indentitet coveka i tera nas nekako da budemo zombiji.
        Tesko je protiv toga.

         

         

         

        • Posted 21 January, 2012 at 23:39 | Permalink

          Falkone,

          sve od nas zavisi… 

          Znam dosta neostvarenih devojaka iz tvoje priče, no isto tako znam i dosta ostvarenih (koje nisu iz tvoje priče :) )

           

          Dakle, može se… samo je pitanje šta ćeš TI staviti kao prioritet.

  8. IRMA Ahmetovic
    Posted 20 January, 2012 at 23:22 | Permalink

    Sjajno … I sve tacno! Dodala bih jos da ni slucajno ne pitate zasto kasni plata ako radite u finansijskom sektoru!!! A ako ste to vec uradili, trudite se da nemate reakciju na odgovor vaseg direktora: “Snadji se dok ne dodjem sa sluzbenog puta!” :) ))) i da ne zaboravim, o mobingu ni slucajno ne komentarisati, recimo ako vas sef gadja telefonom ili flasom Aqua Vive od 1,5l! To nije mobing, to je samo pustena menica dobavljaca iblokada na racunu, i to je normalna reakcija sefa linearno srazmerna broju dana ucestalih poziva dobavljaca :) ))))

  9. jadranka
    Posted 21 January, 2012 at 00:42 | Permalink

    Odlican tekst

  10. jadranka
    Posted 21 January, 2012 at 00:43 | Permalink

    odlican tekst i nazalost nasa realnost

  11. Tamara Lakicevic
    Posted 21 January, 2012 at 23:18 | Permalink

    Da li je dozvoljeno da ovo iskoristim za jedan seminarski rad na temu HR, kao duhoviti opozit svemu onome sto sam tamo napisala?

    • Posted 21 January, 2012 at 23:40 | Permalink

      Tamara, naravnp.

       

      Pazi samo da te profesor ne obori – nisam siguran da će profesori razumeti ovakvu vrstu humora.

      No, pokušaj…

  12. Surfer
    Posted 22 January, 2012 at 10:32 | Permalink

    Ovaj blog-post me asocirao na web stranice pomoću kojih ljudi pokušavaju pronaći posao. Jedan veoma zanimljiv pokušaj pronalaska posla je: <a href=”http:// http://www.nazovite.me “>Tražim posao. Nazovite.ME</a>. Čovjek je napravio online verziju svoje biografije.
     
    Sviđa mi se takav način razmišljanja jer je čovjek “thinking out of the box”, kao uostalom i sadržaj ovog blog-posta gdje autor čita između redova i tumači šta zapravo poslodavci traže.

  13. Mila
    Posted 22 January, 2012 at 21:26 | Permalink

    Interesantan članak i skroz realan…Od vas očekuju 100% posvećenost poslu, što više prekovremenog ostajanja i da ne nabrajam dalje, i onda vas pitaju zašto mlada devojka još uvek nema momka i nije udata :) pa kad :) Kao što je gore već pomenuto, direktori nemaju privatni život pa ni od vas to ne očekuju.

  14. Posted 22 January, 2012 at 22:11 | Permalink

    Mila,

     

    Jedino što ti ostaje – udaj se za direktora :)

    Nadam se samo da “vredi” :)

  15. Posted 26 January, 2012 at 09:57 | Permalink

    Slučajno radim u finansijskom sektoru i priča teče otprilike ovako: “Moramo se svi posvetiti napretku firme, truditi se, žrtvovati, bla, bla, bla, truć…” i: “ja se prvi žrtvujem pa morate i vi”. A kada dođe isplata, onda menadžerima procenti, dionice i slično a sitnoj boraniji fiksna plata.
    Ako hoće da se trudim koliko i oni, neka adekvatno i plate. A za fiksnu platu – fiksna količina rada.
    Neka se žrtvuju, za to imamu primanja kakva imaju.
    Ne pada mi na pamet da se za neuporedivo manje para žrtvujem koliko i oni. 

  16. Aleksandar
    Posted 28 January, 2012 at 10:26 | Permalink

    Ako ste ovim tekstom mislili da konkurišete za scenaristu kod Ivana Ivanovića, možda i prodjete… a ako je ovo trebalo da bude tekst koji ima težinu, smisao, vrednosti.. onda se ozbiljno promašili….S obzirom da smatrate Vašu kompaniju bitno u oblasti edukacije… postujte (poštujte)…. struku, i manite se nivoa kafanskih doskočica……

    • Posted 28 January, 2012 at 13:34 | Permalink

      Aleksandre, hvala ti za kompliment. Ivana Ivanovića volim da gledam i bilo bi mi čast da mu budemo scenaristi.

       

      Što se tiče struke (pretpostavljam da misliš na HR) ovaj tekst je pisao HR menadžer. I to odličan HR menadžer u sjajnoj kompaniji :)

       

      Svi veliki pisci su voleli kafanu i kafanski život… Mnogo toga može da se nauči :)

      • Andrija
        Posted 10 April, 2012 at 10:15 | Permalink

        Ja moram priznati da se apsolutno slažem sa Aleksandrom.
        Tekst je na nivou veoma plitkog i površenog humora i mislim da se ne sviđa nikome iz HR struke jer je otvoreno degradira. Tome ide u prilog što se autor teksta nije ni potpisao.
        Stvarno ne znam koja je vaša strategija sa ovim blogom i šta želite da postignete, ali sve je više ovakvih tekstova koji nemaju nikakvu vrednost i degradiraju profesiju.
        Možemo se družiti u kafani, ali za treninge ću ipak izabrati nekoga ko ima profesionalnije stavove u vezi svoje profesije…pisci su ipak umetnici, a biznis je biznis…

        • Posted 11 April, 2012 at 21:24 | Permalink

          Andrija,

           

          Slažem se da imaš pravo na potpuno suprotno mišljenje. 

           

          Žao mi je što tebi lično ne prija duhovitost na račun HR-a. Ja se treningom bavim 11 godina i uvek se prvo šalim na račun svoje profesije (da li je to finansije ili trening, svejedno). Sa druge strane, moja (ili nečija druga duhovitost) nema veze sa profesionalnim pristupom poslu.

           

          HR menadžer koji je napisao tekst je sjajan u svom poslu. Radi nešto malo duže od mene u HR (15 godina) u jednoj od top 10 kompanija u Srbiji. I, mislim da ima sjajan smisao za humor…

           

          U sekciji HR postoji 25 tekstova. Većina su 100% ozbiljni :( no ja volim i one duhovite :)

           

          Takođe, pozivam i tebe i Aleksandru da napišete tekst o HR i objavite na MCB Blogu. Sa zadovoljstvom ću ga objaviti….

  17. Sasa
    Posted 6 March, 2012 at 09:15 | Permalink

    Ljudi moji, sasvim sam slucajno naisao na ovaj blog i vidim da nema poslodavaca, vec samo “radnih ljudi, saradnika idr.”. Nije sve crno i belo. Ja sam poslodavac, mala firma sa 12 zaposlenih i to uglavno zena. Sve su zadovoljne(uglavnom) kada ima para.Situacija u drzavi je katastrofalna, problemi sa naplatom su neizdrzivi, a moje saradnice kazu isto-fiksna plata-fiksni rad. E pa ne moze tako. Ako se svi ne trude isto nema i nece ni biti para. Nema fiksnog rada, nema necu raditi jer plata kasni. Svi saradnici mogu otici kad god zele, ali ja moram platiti obaveze, kredite, dobavljace… Sta je se desava sa vlasnicima firmi. Kako da se zastite od neradnika koji rade onoliko koliko misle da su placeni. Muka je i sa jedne i druge strane, nemojte da generalizujete stvari. Da li je mobing ako ja trpim gluposti mojih radnika, a ne mogu da podelim otkaze jer ipak ljudi rade, imaju porodice…

  18. Nemanja
    Posted 9 March, 2012 at 17:16 | Permalink

    Mislim da uz malo dobre volje može da bude obostrano dobro.
    Vecina radnika je nemotivisana kad vidi da im je mala plata, kako god i koliko god radili. Ako vec poslodavac ne može da im da vecu platu i ako objektivno nema mnogo posla, neka da koji dan odmora vise i neka skrati radno vreme ili uvede da radi od kuce svako ko može (knjigovođe, menadžeri prodaje ili nabavke). Možda neko ima potrebu da bude na radnom mestu samo 4 sata (ali neka ta 4 sata pogine od posla) pa neka ostala 4 sata zaradi nešto za porodicu sa strane. Neka i gazde budu pravedne da ne zapošljavaju sve moguće rođake i da ionako mali fond na plate rasipaju i na parazite koji ništa ne rade. I neka se ne žale kako je kriza a ono – novi Roleks i Jaguar (video sam baš takav primer). Učinite sve da se radnici identifikuju sa Vašom firmom i shvate da će svaka dodatna kap znoja da im se isplatiti kroz razvoj kompanije. Ponudite im procenat ako dovedu novog kupca ili smisle inovaciju, nevezano od svoje formalne pozicije. Videćete pozitivna čuda , kao što sam i ja video.Što se tiče mobinga i muškaraca posvećenim ženi, moj bivsi kolega je imao slučaj da je njegovoj trudnoj ženi gazda tražio da abortira ili da će je otpustiti. Kad je kolega (bivši specijalac) došao sa dva “argumenta” od 9mm i 7,62mm i rekao da dobro “hekla”, od tada njegova žena prva prima platu pa tek gazda!
     

    • Posted 11 March, 2012 at 01:20 | Permalink

      Nemanja, ti si baš imao zanimljiva iskustva (hekleri, abortus…) :)

       

      Ja mislim da to nema veze sa “normalnim” poslodavcem i radnikom, već je pre posao za MUP. No…

    • Mian
      Posted 9 October, 2012 at 11:11 | Permalink

      Sistem vladavine manjine nad većinom morao je sebi da stvori i ovo, o čemu vi pišete, kao osnovni cij. Čovek je upotrebna stvar u takvoj hijerarhiji.

  19. Posted 11 May, 2012 at 15:18 | Permalink

    I iz duhovitih tekstova se može puno naučiti.

  20. Milena
    Posted 13 May, 2012 at 13:16 | Permalink

    Izuzetan tekst. Neki se nazivaju HR menadzerima iako su zavrsili geografiju ili knjizevnost, a nisu ni u slobodno vreme procitali ni blog a kamoli knjigu o ljudskim resursima.

  21. Marija
    Posted 13 May, 2012 at 14:30 | Permalink

    Nazalost,ceo tekst je ziva istina!

  22. Saša
    Posted 16 November, 2012 at 16:13 | Permalink

    99% tačno… :D
    Svaka čast za tekst! 

Napiši komentar

*
*